Hrvatska i dalje bez naplate ratne štete: Milijarde ostaju izvan dosega

Paravojska tzv. Republike Srpske Krajine (TO Krajine) u kolovozu 1991. godine donijela je ključnu odluku kojom je omogućeno da se sve vojne snage Krajine formalno priključe Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA). Ovaj potez, koji je označio službeno preuzimanje zapovjedništva nad krajiškim postrojbama od strane JNA, zaključao je mogućnost Hrvatima za potraživanje ratne odštete od Srbije.

Odlukom su sve krajiške oružane snage uključene u zapovjedni sustav Oružanih snaga SFRJ, pri čemu je zapovjednik TO postao Milan Babić, dok je njegov zamjenik Milan Martić preuzeo odgovornost za milicijske postrojbe. Time je Srbija zadržala političku distancu od rata, dok je JNA preuzela ključnu ulogu u agresiji, često uz pomoć paravojnih postrojbi poput Arkanovih Tigrova i Šešeljovih Belih orlova, čiji su zločini obilježili sukobe u Hrvatskoj, od Vukovara do Ovčare.

Rat pod krinkom JNA

Srbija je kroz JNA i pridružene paravojne postrojbe provodila strategiju stvaranja velike Srbije bez službenog priznanja umiješanosti u rat. Ideolog Srpske radikalne stranke Mihajlo Marković izjavio je kako Srbija treba inzistirati na "krnjoj Jugoslaviji", a ne na velikosrpskoj ideji, kako bi izbjegla optužbe za agresiju.

"Primarni je srpski nacionalni interes da Republika Srbija tako vodi strategiju obrane srpskog naroda u Hrvatskoj da pred svijetom ne bude otpužena da sudjeluje u agresiji protiv RH. U našem je vitalnom interesu da obranu srpskog naroda u Hrvatskoj vodi JNA koja je i po našim zakonima i po međunarodnim mjerilima za to odgovorna. U našem je interesu u sadašnjoj fazi raspleta jugoslovenske krize da inzistiramo na Jugoslaviji (bez Hrvatske i Slovenije) a ne na Velikoj Srbiji. Nova granica treba u Hrvatskoj slijediti liniju razdvajanja srpskog i hrvatskog naroda. I upravo JNA treba da se domogne te granice", kazao je tada Marković, jasno ističući strategiju.

Presude Haaga – propuštena prilika?

Nada za Hrvatsku u vezi s ratnom odštetom od Srbije pojavila se tek nakon presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) bivšim čelnicima srbijanske Službe državne sigurnosti Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Frenkiju. Njihovom osudom za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, otvorena je pravna osnova za potraživanje ratne štete.

Ipak, čini se kako hrvatsko političko vodstvo nije prepoznalo važnost ove presude. Pero Kovačević, stručnjak za međunarodno pravo, ističe: "Pratio sam ovaj 18-godišnji sudski proces od samoga početka i svjestan sam da hrvatski narod ne shvaća zašto je bilo kakva osuđujuća presuda nama dobro došla. Iako je tužiteljstvo tražilo doživotne kazne, a obrana oslobađajuće, mi sa ovim moramo biti zadovoljni jer je riječ o ljudima iz tadašnjeg srbijanskog državnog vrha i najbližim Miloševićevim ljudima. Dakle, ovom presudom zadovoljen je prvi pravni akt za potraživanje ratne odštete od Srbije i Hrvatska konačno može napraviti prvi korak ka obeštećenju jer je dokazan osmišljeni zločinački poduhvat."

Bivša izvršna direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, Nataša Kandić, također je naglasila važnost ove presude, ističući da se njome jasno potvrđuje sudjelovanje Srbije u ratu. No, unatoč pravnim mogućnostima, hrvatska politika ostaje neaktivna po ovom pitanju, ostavljajući žrtve rata i dalje bez obeštećenja.

Izvor: 7dnevno