Hrvatska policija u Domovinskom ratu ( 1990. – jesen 1991.) I.dio

29.09.2020. 09:29:00

29. rujna, na dan Svetog Mihovila, slavi se Dan policije, stoga je prikladno da se   na doprinos policije u Domovinskom ratu, s kojom je sve i započelo. Smatra se kako je tijekom Domovinskog rata poginulo ili nestalo 103 pripadnika prvih hrvatskih redarstvenika. Josip Božičević smatra se prvim ranjenim redarstvenikom u Petrinji 1990. godine. Prvi poginuli redarstvenik je Josip Jović koji je život položio u Plitvicama. Podsjetimo se kako je izgledao put redarstvenika i policije od prvih demokratskih izbora 1990. do jeseni 1991. godine.

Prvi hrvatski redarstvenik

Tečaj „Prvi hrvatski redarstvenik“ organiziran je jer se u tim trenutcima nije moglo vjerovati postojećim strukturama. Nakon demokratskih izbora, izabrane strukture trebale su zaštitu, a bili su potrebni i ljudi koji će osigurati provođenje ustava i prava u novu državu.

MUP 5.8.1990. ustrojava tečaj „Prvi hrvatski redarstvenik“. Na taj poziv okupilo se oko 1.800 mladih osoba s područja RH koji su htjeli postati policajci, a formirani su u dvije bojne i sedam satnija. Tri dana kasnije održava se i otvaranje tečaja, na kojemu je prisustvovao i novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman. Tom prilikom, Tuđman se obratio polaznicima tečaja: „Vi trebate biti čuvari mirnog sna naših građana, čuvari blaga naših ljudi, ali i čuvari ustavnog i pravnog poretka Republike Hrvatske.“. Ideja tečaja je bila ne samo pronaći osobe koje imaju iste ciljeve kao i novoizabrani državni vrh, već i da se iz ove skupine ljude razgranaju nove elitne postrojbene jedinice koje će se potom moći raširiti na cijeli teritorij Republike Hrvatske i koje će moći spriječiti nerede i nametanje vlasti.

Selektiranje polaznika tečaja bilo je pažljivo organizirano, a ponajviše strogo. Prosjek godina bio je 22. Uvjeti su bili da osobe ne smiju biti kažnjavane, ali i da moraju biti psihički i fizički spremni. Kako bi ih pripremili na to što ih čeka, za buduće pripadnike ATJ Lučko organizirani su posjeti na odjel patologije na Šalatu kako bi se upoznali s mrtvim tijelima i obdukcijskim procesima – pripremom na smrt i pogiblju vjerovalo se kako će se olakšati moguća iskustva na terenu.

Osobe koje su prisustvovale otvaranju tečaja istaknule su kako je zrak zračio euforijom i mladenačkom snagom koja je vjerovala da može učiniti ono što se od njih zahtijeva – da očuvaju pravni i ustavni poredak, ali i da obrane one koji se sami ne mogu obraniti od opasnosti koja se sprema. Budući hrvatski redarstvenici dolazili su iz različitih gradova i sela Republike Hrvatske. Među njima je bilo visokoeduciranih ljudi, ljudi koji su tek završavali školu. Svi su bili različiti po zanimanju, no ono što ih je spajalo bilo je uspostavljanje slobodne države u kojoj će svatko imati pravo voditi svoj život na način na koji oni žele.

Iako se tečaj trebao održavati dva mjeseca, obuka je prekinuta 17. kolovoza kada su satnije počele izvršavati svoje zadaće iz žurnosti situacije.  Među prvim akcijama bilo je suzbijanje pobune na Dvoru na Uni, u Petrinji i u Glini. Upravo te akcije utjecale su na formiranje Antiterorističke jedinice Lučko, koja je službeno oformljena 7. rujna 1990., a kasnije je oformljena i Jedinica za posebne namjene Rakitje. ATJ Lučko na početku je imala tek 150 članova, a pomalo je i nevjerojatna brojka kako je tijekom cijelog rata tek 350 ljudi bilo pripadnikom ove elitne postrojbe.

Početci koji su pokazali jačinu

17. kolovoza 1990. počinje „balvan-revolucija“, službeni početak agresije na Republiku Hrvatsku. Postavljanjem balvana, pobunjeni Srbi pokušavaju rascijepiti Republiku Hrvatsku na više dijelova, onemogućujući ujedinjenu obranu. Dio hrvatskih redarstvenika koji su tek počeli s tečajem šalje se u Knin kako bi zauzeli policijsku postaju i dogovorili suradnju sa odmetnutim srpskim milicajcima. Zbog prijetnji da će helikopteri biti uništeni ako priđu Kninu, vodstvo ih odlučuje vratiti natrag.

Početkom rujna 1990. započinje pobuna Srba u Petrinji, Dvoru na Uni i u Glini. ATJ Lučko vrši uspješnu intervenciju u Petrinji, suzbijajući pobunu Srba i vraćajući policijsku postaju Petrinja i naoružanje u svoje ruke. U isto vrijeme događa se i obrana Dvora na Uni. Sa samo 50-ak ljudi uspjelo se razbiti pobunjeničke snage, što svakako govori o sili koju ATJ Lučko nosi sa sobom.

ATJ Lučko imalo je puno ruke posla oko obrana policijskih postaja, jer pobunjeni Srbi počinju sve češće napade na njih zbog želje za otuđenjem naoružanja. Ministarstvo unutarnjih poslova ojačava pričuvne postrojbe i stvara jedinice s posebnom namjenom, čija je zadaća štititi i uspostavljati javni red i mir. Posebni bataljoni primili su posebnu specijalnu obuku kako bi se što bolje suočili sa zadacima na terenu. Svi ovi potezi vode ka izgradnji i jačanju policije u Republici Hrvatskoj, koja je u tom trenutku nositelj obrane demokratski izabrane vlasti i građana Hrvatske. Policija u početcima rata raspolaže s oko 40.000 ljudi, što uključuje i zaposlene osobe na administrativnim pozicijama. Tadašnji ministar Josip Boljkovac, prvi ministar unutarnjih poslova, povećava ljudstvo za još 20.000 službenika jer je tadašnji zakon dopuštao da se neodređeni broj ljudi angažira za pričuvu. Još jednom je postojeći zakon Jugoslavije iskorišten za jačanje obrambene snage Republike Hrvatske, poštujući tako pravne strukture, a opet radeći na očuvanju identiteta i samostalnosti koja je najavljena i ustanovljena demokratskim izborima.

Nastavak osnivanja specijalnih jedinica na lokalnom planu

ATJ Lučko je zbog svoje specifičnosti posla bila jako dobro naoružana i opremljena. U njihovoj nadležnosti bilo je i raspoređivanje te slanje opreme za obranu na teritoriju Republike Hrvatske. Provođenjem operacija osvajanja i obrane vojarni i skladišta s oružjem, osigurana je veća borbena oprema. Vođeni efikasnošću manjih jedinica poput ATJ Lučko, uskoro se i u drugim dijelovima zemlje organiziraju manje i mobilnije jedinice čija je zadaća brzo i efikasno riješiti nastale probleme na lokalnim razinama.

15. listopada 1990. godine osnovana je Jedinica za posebne namjene u zadarskom području, poznatija kao „Poskoci“. Jezgru Poskoka činilo je 30 pripadnika prvog tečaja za hrvatske redarstvenike. Poskoci se smatraju prvom jedinicom za posebne namjene na području Republike Hrvatske, ako izuzmemo ATJ Lučko zbog specifičnosti organizacije.

U Kijevu nedaleko Knina 1991. godine osnovana je policijska ispostaja od strane prvih hrvatskih redarstvenika kako bi se Kijevo branilo od lokalnih Srba iz okolnih sela. Kijevo je ostalo zabilježeno u povijesti Domovinskog rata kao jedno od mjesta prvih i najžešćih napada pobunjenih Srba, ali i kao mjesto u kojemu su svoj zloglasni put započeli ratni zločinci general Ratko Mladić i Mile Martić. Kijevo je ostalo upamćeno i kao prvo mjesto u Hrvatskoj koje je napala JNA, odnosno gdje su upotrijebljena sredstva zabranjena međunarodnim konvencijama.

Krajem 1990. u Metkoviću je osnovana četa s tri voda koja je imala zadaću čuvanja bitnih objekata i prometnica. Četvrti vod bio je specijaliziran i odvojen od ostalih vodova. S 21 djelatnikom, oni su činili okosnicu za teže poslove poput postavljanja eksploziva, uhićenja i ostalih načina obrane.

U Rijeci je krajem ožujka 1991. godine osnovana specijalna jedinica PU Primorsko-goranska „Ajkula“ zbog sve učestalijih napada na područje Like i Primorja. Ubrzanim uvježbavanjem jedinici se nastojalo pružiti što više znanja kako bi se što adekvatnije suočili sa problemima na terenu. Na prijevoju Vratniku iznad Senja, strateškom mjestu koje spaja Liku i Primorje, uspostavljena je policijska postaja kojoj je cilj bio spriječiti prodor Armije prema moru. Dio postrojbe u srpnju 1991. sudjelovao je u obrani sela Bilaj kraj Gospića, te tako postaju prva hrvatska borbena postrojba na ličkom bojištu.

29. lipnja 1990. osam izbačenih Hrvata, zaposlenika u policiji u Slunju, zauzima policijsku postaju i uspostavlja po prvi put hrvatsku policijsku postaju u Slunju. Zauzimanje je bilo revoltirano njihovim otkazom od strane srpske većine u policiji, koja je odbila objesiti hrvatsku zastavu na zgradu i zamijeniti zvijezde za hrvatski grb na svojim uniformama. Slunjska postaja u listopadu 1990. dobiva pojačanje u vidu prvih hrvatskih redarstvenika zbog manjka ljudi – Slunj je tada postao mjesto koje prima izbjeglice i pomaže ljudima koji su se pretučeni vraćali sa poprišta „balvan-revolucije“.

Policijska uprava Osječko-baranjska imala je široko područje koje je pokrivala – od Dunava do Virovitice. Osnovane su različite ispostave kako bi pomogle u što boljoj obrani. Tako je osnovana specijalna jedinica sa sjedištem u Osijeku. Ostale jedinice imale su ulogu zaštite stanovništva i obuke budućih policijskih zaposlenika. Policijska postaja Dalj i Policijska uprava Osječko-baranjska aktivno su razmjenjivale informacije te su tako saznale da se događaju pobune Srba te naoružavanje.

21. prosinca 1990. proglašeno je odcjepljenje SAO Krajine, kada su izvješene zastave na Kninu. Ovo dovodi do eskalacije i otvorenih sukoba. Jedan od većih sukoba događa se u ožujku 1991. godine u Pakracu. Pakrac se trebao pripojiti zapadnoj SAO Krajini, a hrvatski policajci su razoružani, dok je sama policijska postaja napunjena pobunjenim Srbima. 16 hrvatskih policajaca bilo je u opasnosti. Pripadnici specijalne policije „Omega“ iz Bjelovara, osnovani u veljači 1991. godine, poslani su u Pakrac zajedno s ATJ Lučko, Rakitje i Sljeme gdje su uspjeli spasiti hrvatske policajce, te su uspješno očistili uži i širi dio grada.

 

FOTO: Ministarstvo unutarnjih poslova

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

  1. Arhivske snimke HRT-a
  2. hr
  3. Stranice MUP-a
  4. Zaklada policijske solidarnosti

Izvor: braniteljski.hr/Foto:MUP

Izvorni autor: braniteljski.hr

Autor: