Hrvatski špijun i Severina bili su samo diverzija: Srbi u pozadini kuhaju nešto opasno

Željeli su skrenuti pozornost, a to su i dobili. Tako bi se ukratko moglo opisati višesatno zadržavanje Severine Vučković na srpskoj granici, na prijelazu Bajakovo, gdje je zadržana bez ikakvog obrazloženja.

AUTOR: Mirko Jozić/7dnevno

Taj je događaj, očekivano, privukao veliku pozornost regionalnih medija, ne samo zato što se u glavnoj ulazi našla poznata hrvatska pjevačica nego i zato što su Severinu na granici ispitivali o Tuđmanu, Jasenovcu i litiju. Da priča bude do kraja intrigantna, usporedno s napisima o Severini, u srpskim medijima, uz potvrdu tamošnjeg ministra policije Ivice Dačića, počelo se pisati i o uhićenju hrvatskog špijuna u Beogradu, o čemu, prema riječima našeg ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, hrvatska strana nije imala nikakvih saznanja.

Baš se zato u našim obavještajnim krugovima počelo govoriti da navodni uhićeni špijun ne postoji te da bi sve to moglo biti klasično srpsko skretanje pozornosti s teme koja tjednima golica srpsku javnost – iskapanja litija.

Bolje ne ići

O torturi srpske obavještajne službe, komentirajući posljednje događaje, progovorio je i kriminalist Nikola Kajkić, koji Severinino zadržavanje na granici, ali i ovo navodno privođenje špijuna, smatra svojevrsnim odgovorom srpske strane hrvatskim vlastima na uhićenje i prekršajno osuđivanje srpskog “advokata” koji je na hrvatskom teritoriju pjevao četničke pjesme. “Sažeto i jasno rečeno: tko ne mora u Srbiju, bolje mu je ne ići. Tamo je na snazi diktatura proletarijata, možda i gora od one koju je svojedobno provodio Staljin, a kasnije i Ceausescu. Očito je da nekakav sukob između RH i RS traje, samo što ga političko vodstvo ne vidi ili ne želi vidjeti”, sažeo je Kajkić.

Ono što se u Srbiji posljednjih tjedana vidi svakako su prosvjedi protiv iskapanja litija i otvaranja rudnika multinacionalne kompanije Rio Tinto. Golemi rudarski projekt pod pritiskom masovnih prosvjeda prekinut je prije dvije i pol godine, no nedavnom uredbom srpske vlade ponovno je pokrenut na nezadovoljstvo javnosti u zapadnoj Srbiji koja strahuje od onečišćenja vode i zemljišta. Treba znati da procesiranje litija u najvećoj mjeri kontrolira Kina, a potreba za njim je u porastu jer proizvodnja električnih automobila raste iz godine u godinu. Rio Tinto je pak jedna od vodećih svjetskih rudarskih kompanija u australsko-britanskom vlasništvu.

Proizvodnja litija na teritoriju EU-a simbolična je pa je s velikim optimizmom 2019. dočekana vijest da je Rio Tinto kod Loznice otkrio najveće zalihe visokokvalitetnog litija u Europi, u čije je iskapanje i procesiranje odmah investirao 200 milijuna dolara. Početak proizvodnje u Srbiji bio je planiran za iduću, 2025. godinu, a priprema infrastrukture podijeljena je u tri faze od kojih svaka stoji oko 1,3 milijarde dolara, dakle sveukupno do otvaranja Rio Tinto investirao bi oko četiri milijarde dolara. No, zbog negativnih posljedica koje taj proces nosi i sama najava otvaranja pogona izazvala je prosvjede diljem Srbije, čak i u onim ruralnim dijelovima zemlje koji su inače skloni predsjedniku Vučiću.

Samo 3 posto

Protiv Vučića uvijek demonstriraju u Beogradu, nikada do sada u južnoj Srbiji. Zbog toga se počelo sumnjati da možda i srpski predsjednik sjedi na dvije stolice i pokušava opstruirati sporni projekt ne bi li za svoju zemlju izvukao veću dobit.

Naime, Srbija bi od cijelog posla s litijem dobila samo tri posto dobiti prema ugovoru iz daleke 2005. godine. Nedavno je u Srbiju baš zbog litija došao kancelar Olaf Scholz u društvu člana Komisije za energetiku EU-a Maroša Šefčoviča, te su se usuglasili da se najveće europsko nalazište dovede u funkciju kako bi koristilo proizvođačima električnih automobila u Europi, a EU i Srbija potpisali su pismo namjere o projektu koji bi uz iskapanje i obradu litija trebao obuhvaćati i cjeloviti vertikalni proces, što uključuje sve od proizvodnje baterija do automobila.

Prema Vučićevim tezama, proizvodilo bi se 58.000 tona godišnje, što je dostatno za 13 posto današnjih potreba svih proizvođača električnih vozila u EU-u. I srpski ministar financija Siniša Mali istaknuo je da bi Srbija trebala zabraniti izvoz litija kako bi se potaknula proizvodnja finalnih proizvoda, a učinak za cijelu srpsku ekonomiju trebao bi biti ogroman.

Očekivanje najgoreg

No dio stručnjaka smatra da Srbiju prvi izazovi očekuju već kada se sa sporazuma o strateškom partnerstvu s EU-om i memoranduma o namjeri prijeđe na ugovore s konkretnim proizvođačima automobila i jasnim zahtjevima kompanija litijskog biznisa. Mnogi stoga misle da su Srbi u startu trebali početi zaključivati ugovore s proizvođačima automobila, a neki da bi im bilo bolje da su se povezali s vodećim kineskim proizvođačem električnih automobila BYD-om.

No Vučić za to nije želio ni čuti premda je Xi Jinping za nedavnog posjeta Mađarskoj naglasio da BYD svoju tvornicu u Segedinu gradi za potrebe europskog tržišta i da će biti najveća u Europi, zbog čega i Orban očekuje da bi se ondje moglo zaposliti najmanje 100.000 ljudi.

No sva ta očekivanja i veliki planovi mogli bi pasti u vodu zbog velikih prosvjeda koji se pripremaju širom Srbije jer iskapanje litija znači devastaciju poljoprivrednih zemljišta.

Svjestan problema koje sa sobom nosi taj projekt i još jednom stjeran u kut, Vučić se po svemu sudeći ponovno koristi onom starom “zavadi pa vladaj”. Za svađe su, dakako, uvijek najpogodniji Hrvati, među kojima status najpoznatije svakako uživa Severina, koja u Srbiju, kako je sama rekla, više neće ići dok je ondje na vlasti Aleksandar Vučić.