Dugovi iz pandemije i ukrajinska kriza stigli nam na naplatu: Odakle Vladi optimizam, Hrvatska ne može izbjeći veliku prijetnju

Tjednik 7dnevno posljednjih je mjeseci više puta upozoravao na moguću recesiju u Hrvatskoj i Europskoj uniji ove godine. Opasnost je izazvao rast kamata središnjih banaka, najprije američkih Federalnih rezervi, pa Banke Engleske te Europske središnje banke, a s njima i rast kamata poslovnih banaka te prinosa koje ulagači traže za kupnju državnih obveznica.

Logika na kojoj se temelji to upozorenje vrlo je jednostavna: središnje banke, a od 1. siječnja ove godine za Hrvatsku je to Europska središnja banka, povećavaju kamate na svoje pozajmice i depozite poslovnih banaka nastojeći ugušiti inflaciju (poskupljenja robe i usluga) upravo tako što će preko poskupljenja novca i povećanja oskudice novca u optjecaju prigušiti ekonomsku aktivnost.

Štoviše, središnje banke spremne su poskupljivati zaduživanje makar time izazvale pad domaćeg proizvoda, odnosno recesiju, nadajući se da ona neće biti preduboka, da će biti blaga i brzoprolazna. Pritom se središnje banke nadaju da će ipak “ohladiti” i usporiti ekonomiju a da ne upropaste bruto domaći proizvod, ali to im nije lako postići jer rezultate svojih odluka (povećanja kamate i “sterilizacije” novca) dovoljno pouzdano vide tek s velikim pomakom, za dva, a možda i tri kvartala.

Pad aktivnosti

Stoga je čitateljima moglo izgledati da su upozorenja tjednika 7dnevno iz prve polovice ove godine promašena: službena je statistika, naime, stalno javljala da recesije nema, da je rast bruto domaćeg proizvoda u Europskoj uniji, u eurozoni i u Hrvatskoj jako usporen, ali je još pozitivan, a takve su bile i prognoze za cijelu ovu godinu i početak iduće. A tada – šok. Sredinom prošloga tjedna statistički ured Europske unije Eurostat objavio je da se u prvom kvartalu ove godine bruto domaći proizvod područja eura smanjio za 0,1 posto, a kako se to dogodilo i zadnjega kvartala prošle godine, eurozona se našla u recesiji puno brže nego što je to tjednik 7dnevno očekivao i prognozirao.

Recesija je (zasad) takozvana tehnička, proglašena samom činjenicom da se pad BDP-a dogodio u dva uzastopna kvartala, a ne još i fundamentalna, vidljiva po širini i dubini gospodarstva, s osjetnijim padom ekonomske aktivnosti, velikim prebacivanjem dohotka građana iz potrošnje u štednju, padom zaposlenosti i rastom nezaposlenosti, pa čak eventualno i s deflacijom, što bi bila obilježja ozbiljne, prave recesije. Pad BDP-a na rubu statističke pogreške, kakav se dogodio u eurozoni, nadležni Nacionalni ured za ekonomska istraživanja (NBER) u Sjedinjenim Državama vjerojatno i ne bi službeno proglasio recesijom, ali njezin glavni poticaj i u Americi i u Europi – rast kamata središnjih banaka – nije prestao jačati.

Inflacija je u Europi i u Hrvatskoj još puno veća od prihvatljivih i “ciljanih” dva posto na godinu. Prema zadnjem izvješću Eurostata, prosjek harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena u Europskoj uniji je 8,3 posto, u području eura 6,9 posto, a u Hrvatskoj 10,5 posto. Puno je članica EU-a koje koriste supranacionalnu valutu euro s inflacijom većom od 15 posto, a i ključne, najveće europske ekonomije poput Njemačke, Francuske, Italije ili Austrije trpe godišnje poskupljenje robe i usluga u maloprodaji između 7,8 posto (Njemačka) i 9,2 posto (Austrija). To samo znači da će Europska središnja banka morati nastaviti dizati svoje kamate i namjerno “gušiti” i “hladiti” europsku ekonomsku aktivnost – drugim riječima, produbljivati recesiju.

Spas radnih mjesta

Koje su komponente bruto domaćeg proizvoda eurozone u prvom kvartalu ove godine toliko zakazale da je i ukupni BDP otišao u crveno? To je u prvome redu osobna potrošnja koja se smanjila za 0,3 posto, te finalna javna potrošnja manja za 1,6 posto. Da nije bilo “plusa” u međunarodnoj razmjeni, eurozona bi bila u puno dubljoj recesiji, a loše je pritom to što je taj “plus” postignut smanjenjem uvoza, a ne povećanjem izvoza.

Nema sumnje da je visoku inflaciju u Europi izazvao prekid u isporukama roba u pandemiji, a zatim i nagli skok cijena energenata i hrane zbog ruske invazije na Ukrajinu. No Europa sada plaća i cijenu “helikopterskog novca” kojim je u pandemiji spašavala radna mjesta s programom SURE (kratica od eng. Support to mitigate Unemployment Risks in an Emergency) za koji je ovih dana, točnije 2. lipnja, Europska komisija objavila finalno izvješće.

“Program je pomogao spasiti milijune radnih mjesta tijekom covid-19 pandemije i, što je jednako važno, podupro je poduzetnike EU-a da očuvaju svoju radnu snagu”, rekla je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen.

A da bi smogla novac za financiranje tog svog “instrumenta”, Komisija je za račun i u ime Europske unije emitirala i prodala obveznice te tako ponosno postala “najveći na svijetu izdavatelj socijalnih državnih obveznica”. S porastom kamata radi suzbijanja inflacije, međutim, to je zaduživanje za Komisiju postalo velik problem.

Ogroman dug

Nakon SURE-a od 98,4 milijarde eura došao je, naime, i program NextGenerationEU (NGEU, do 385,8 milijardi eura kredita, 338 milijardi eura grantova zemljama članicama kroz Program obnove i otpornosti te 83,1 milijardu za posebne programe) pa je dug Europske komisije do danas već narastao na popriličnih 400 milijardi eura. Do kraja 2026. očekuje se njegov daljnji rast na 421 milijardu eura. Europska komisija zadužila se tako više od ijedne države članice EU-a, uključujući Austriju i Grčku, a očekuje se da će dogodine biti zaduženija i od Nizozemske.

Kada je Komisija pokrenula svoje socijalne programe za ublažavanje posljedica pandemije i poticanje što bržeg oporavka europske ekonomije, prinosi na europske državne obveznice bili su na povijesno najnižoj razini, a na one s dospijećem kraćim od deset godina čak i negativni, pa su kao takvi planirani i za Komisijin proračun u razdoblju od 2021. do 2027., u iznosu od samo 14,9 milijardi eura. Sad se, međutim, vidi da će trošak kamate koju će Komisija platiti vjerojatno biti dvaput veći od planiranog. Primjerice, u manje od godine dana prinos na europske obveznice skočio je s negativnog na više od tri posto. Pritom kupci za europske obveznice, unatoč njihovu vrhunskom bonitetu, traže veći prinos nego za francuske ili španjolske.

Hrvatskoj se zaduživanje Europske komisije za grantove koje je primila ipak isplatilo jer sama je za svoju prvu europsku obveznicu od ulaska u eurozonu od 1,5 milijardi eura prošloga tjedna “najkvalitetnijim investitorima iz niza zemalja” morala odobriti još i veći prinos do dospijeća: 4,047 posto.

Recesija u eurozoni, makar blaga i “tehnička”, ni za Hrvatsku nije dobra vijest, osobito zato što ju je prouzročio istodobni pad i osobne i državne potrošnje. Vlada premijera Plenkovića za Hrvatsku ove godine prognozira rast BDP-a od dva i pol posto, a taj bi se rast trebao najviše temeljiti na potrošnji europskih i engleskih turista – koji svoju potrošnju upravo smanjuju. Zasad taj pad nije drastičan, manji je od jedan posto u odnosu na prethodni kvartal, ali će svejedno, čim se u javnosti počne govoriti o recesiji, imati snažan psihološki učinak. Turisti iz Europske unije mogli bi zaista u Hrvatskoj ovoga ljeta trošiti manje nego što se Hrvatska nada i nego što očekuje i planira.

Turizam kao spas

Dodatni problem za Hrvatsku je njezina visoka inflacija u sektoru hrane, pića i smještaja, kojoj se ne vidi kraj i na koju, kako kaže guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, “stvaraju pritisak snažno tržište rada i korporativni profiti”. “Pritisku s tržišta rada” u obliku štrajkova, prijetnji štrajkovima i ultimativnih zahtjeva za povećanje plaća svjedočimo u Hrvatskoj iz dana u dan, što je kao posljedicu neobuzdane inflacije tjednik 7dnevno također najavio još početkom ove godine.

Visoka i vrlo visoka inflacija u velikom dijelu eurozone znači da će Europska središnja banka morati nastaviti dizati svoju kamatu i “stezati” monetarnu politiku, dok će države članice, osobito one u središnjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi, morati nastaviti “ambicioznu fiskalnu konsolidaciju, kao i reforme za ubrzavanje rasta, uključujući i ublažavanje napetosti na tržištu rada”, kako je to ovih dana u Dubrovniku formulirao i Međunarodni monetarni fond. Sve to jača nas u uvjerenju da recesiju eurozone ni Hrvatska neće moći izbjeći, a da su optimistične prognoze Vlade uglavnom proizvoljne.