HUMANITARNA AKCIJA Dvogodišnji dječak treba našu pomoć

Obitelji dječačića Roka, unuku poznatog humanitarca Dalibora Hokyja Horvata, zbog izuzetno skupog liječenja potrebna je financijska pomoć

Prije točno deset godina osnovana je udruga Riječko srce. Već i iz samog se naziva dalo nazrijeti kako je riječ o humanitarnoj udruzi čija je nakana bila pomoć potrebitima iz Rijeke i njezine okolice i njihovim potrebama. I bez zadiranja u državne medicinske institucije koje definiraju pokrivanje troškova liječenja ili participaciju u njima, jasno je kako je nemoguće izbjeći situacije u kojima se napretka u medicinskoj infrastrukturi ili pojedinim specifičnim liječenjima nema pomoći uključiti li se u sve i šire društvene zajednice. Inicijator osnivanja Riječkog srca bio je Dalibor Hoky Horvat, rijetko srčan i jednako toliko energična osoba. Osoba koja ne trpi nepravdu.

 

Riječko srce

– Oko sebe sam okupirao ljude koji su bili spremni staviti sebe, svoje vrijeme i energiju, a nerijetko i novac u službu zajednice. U službi onih kojima je hitno potrebna značajnija količina novca kako bi došli do medicinske usluge koja znači – život. Mogli bismo i mi tada zdvajati i žaliti se nad bešćutnošću medicinskih institucija koje za zdravlje teško oboljelog djeteta traže desetke tisuća eura ili neće pristupiti liječenju, ali to bi i dalje ostalo tako. Vrlo se brzo okupila ekipa nas sličnih, ekipa ljudi koji prije i iznad svega vole ljude. Mi smo bili ekipa koja se ne može osjećati dobro ako ljudi oko nas nije jednako tako dobro, naglašava Hoky.

 

Riječko srce je u godinama nakon osnutka činilo fantastične pomake. Organizirali su akcije, primjerice, za opremanje odjela onkologije dječje bolnice Kantrida, ali i one koje su bile usmjerene na pomoć radu Udruge Rijeka 21 koja brine o osobama sa sindromom Down. Hokyjeva energija bila je toliko snažna, toliko jaka i zarazna da je u akciju ulazio uistinu nevjerojatan broj ljudi, posebno s glazbene i medijske scene. Humanitarne akcije Riječkog srca, koje su u pravilu sadržavale i darovnu gastronomsku komponentu, okupljale su nevjerojatan broj glazbenika. Bili su to na Trgu Riječke rezolucije pravi festivali s tridesetak eminentnih izvođača. Od »MIK regije« do prostora koji su se nadilazili i hrvatske granice. Produkcijski dio priče odrađivali su ljudi s Kanala Ri, bili su organizirani i call centri u kojima su se izmjenjivali kako političari, tako i uglednici, uspješnici iz mnogih drugih djelatnosti. Dakako da se uvijek dolazilo i do rezultata, da je zamišljeno uvijek bilo i realizirano.

Pozitivni pomaci

A onda je obolio Roko, Hokyjev unuk. Iako živahan, nasmijan, srdačan Roko bio je zarobljen u svom svijetu. Komunicirao je na svoj način, ne onako kako to čine ostala djeca. Sada mu je dvije godine i pet mjeseci, a već dulje od godine dana, točnije od prvog rođendana, Roko je krenuo u borbu koju čine bezbrojni pregledi i spoznaje o mogućim metodama liječenja. A one su dakako jako skupe iu pravilu izvan same Rijeke. Što znači ne samo trošak Rokova liječenja, nego i trošak boravka njegove mame, Hokyjeve kćeri Petre, s njim. Gdje se god našli. Cijena liječenja i boravka u samo jednom nevelikom ciklusu nije manje od pet tisuća eura, a odrađeni su do sada mnogi. Financije su unutar obitelji nestale. Ono što je dobro – sve što je Roko prošao daje itekako veliku nadu da se do zdravlja može doći. Sve su veći pomaci u socijalizaciji, u veselom prihvaćanju svijeta oko sebe. Jako su dobri rezultati dale terapije provedene u Bosni i Hercegovini, gdje je boravio 20 dana na intenzivnom terapijskom programu. Rezultati su bili zadivljujući te su otvorili mogućnosti nastavka liječenja u Zagrebu i Ljubljani.

– Svi mi kažu: Hoky, organiziraj akciju za unuka, 'ajmo svi za Roka. Kažu, ali ja ih ne čujem. U takvom sam stanju da bih sebe dao za Rokovo zdravlje, no ono što sam sa silnom energijom i vjerom u uspjeh ne samo akcije nego i pozitivnih pomaka u društvu činio godinama, sada, za sebe, svoju obitelj, za Roka koji je centar mog svemira – ne mogu. Ne mogu se pomaknuti u tom smjeru. Poslao sam poruku putem društvenih mreža i medija, ali organizirati, pokrenuti akciju za Roka, za sebe nisam u stanju, istaknuo nam je Hoky.

Osjećaj za ljude

Mada, i razumljivo. Empatija, humanost, akcija se mogu poduzimati za druge. Ima ljudi koji imaju osjećaj za ljude. Kad se osobno dođe u takvu situaciju emocije su te koje zapravo onemogućuju djelovanje. Ali zato smo sada tu – mi. Potpuno je jasno da je Hoky danas u stanju u kojem bi ga samo gledao, igrao se sa svojim Rokom, sa svojim centrom svemira. U takvoj situaciji uistinu je nemoguće misliti o izvođačima, bini, kuhanju ili call centru.

Zbog određenih, prije svega emotivnih razloga Riječko srce je stalo prije nekoliko godina, ali je zamjetak humanosti i organiziranog djelovanja ipak ostao. Danas na sceni Rijeke, kao uostalom i čitave Hrvatske, imamo niz humanitarnih organizacija koje trajno, kao i putem brižljivo osmišljenih akcija djeluju na pojedina područja. Sve se više uviđa i potreba permanentnog volontiranja kao poželjnog, civiliziranog načina ponašanja i na našim prostorima koji su tu plemenitu djelatnost donedavno u većini doživljavali kao apsurdnu – raditi bez novčane naknade, pa tko je to vidio. Ili nepotrebnu – neka pomaže onaj tko je za to plaćen – djelatnost.

Naprijed, Roko!

Hoky i ekipa unutar Riječkog srca bili su – riječka humanitarna revolucija. Uspješna u vrijeme svog djelovanja, ali i toliko emotivno nabijena da je bilo na neki način i logično kako neće moći beskrajno trajati. Ono po čemu će zauvijek ostati upisani u riječku povjesnicu je upravo promjena svijesti kod ljudi, ali i stvaranje niskih humanitaraca koji su se na razne načine nastavili djelovati i kad je stalo Riječko srce.

A Roko? Sigurni smo da će sve biti u najboljem redu. Da će biti i potrebnih sredstava i puta do zdravlja. Dječačić koji nosi tako moćni humanitarni gen sigurno će pobijediti. Nastavio sam humanu misiju koju je, a bit će to tad davne 2016. godine započeo dida Hoky. Čovjek koji bi za tuđe zdravlje darovao – svoje organe.

I baš zato što nas je učio humanosti, nesebičnosti, pomaganju – sada smo tu mi. Ne kako bismo Hokyju išta vratili jer on to nikad ne bi tražio. Ne, tu smo mi kako bismo najprije pomogli Roku te tako pokazali da sve što se radilo s Riječkim srcem nije bilo uzaludno. Tu smo kako bismo pokazali da nas ima. I da smo i zahvaljujući Riječkom srcu postali boljim, na tuđe muke osjetljivim ljudima. Forza Roko!

Uplate

Svi koji mogu, donacije se primaju na račun:

Dalibor Horvat

Račun: HR0924020063205206077, Erste banka

Opis plaćanja: Rokova borba