I Česi su ginuli za Hrvatsku!

Na današnji dan, 21. rujna 1991. godine, pobunjeni Srbi počinili su okrutan zločin nad civilnim stanovništvom u Ivanovom Selu kraj Grubišnog Polja.

To područje bilo je šaroliko naseljeno različitim nacionalnim manjinama poput Čeha, Mađara, Nijemaca, Talijana, Židova i Srba. Ta šarolikost uzrokovala je tijekom ljeta 1991. godine brojne napetosti na prostoru Bilogore koje će u rujnu eskalirati u žestoke sukobe hrvatskih snaga s pobunjenim bilogorskim Srbima.

Kobnog 21. rujna Srbi iz okolnih sela – Treglave, Rastovca i Donje Rašenice upali su u Ivanovo Selo u kojem su većinu činili pripadnici češke nacionalne manjine. Brojčano snažniji napali su nekolicinu mještana dragovoljaca. Prvo su rano ujutro digli u zrak most preko potoka Peratovica prema Grubišnom Polju odakle je najbrže mogla stići pomoć. Zatim je uslijedio minobacačko topnički napad da bi potom započeo pješački napad iz tri smjera prema naselju. Sreća u nesreći bila je ta što su dan ranije Česi svoju djecu iz sela poslali u mjesto Janske Koupele u Češkoj.

Pojedini pokušaji obrane bili su uspješni, ali je neprijatelj svejedno upao u glavninu Ivanova Sela. Po upadu na sjever i istok sela počeo je paliti kuće, krasti vrijednosti, a seljake civile izvlačiti van i koristiti ih kao živi štit. Kako se branitelji nisu predavali, pobunjeni Srbi su kod seoskog trga na okupljene taoce, ispalili raketu s borbenog oklopnog vozila. Tom prilikom smrtno su stradala petorica civila, dok je više osoba ranjeno od kojih je jedna idućeg dana od posljedica preminula. U eksploziji je poginuo i jedan srpski vojnik.

Iz pravca Šuplje Lipe u selo se probijaju hrvatske snage predvođene Milanom Filipovićem, a istovremeno i iz Daruvara dolazi pomoć. Nakon izravnog okršaja u Ivanovom Selu, Srbi su natjerani na povlačenje. Gardisti i seoski dragovoljci su nakon borbe svjedočili stravičnim prizorima. Vrlo brzo došlo je do zbrinjavanja ranjenika koji su prebačeni u Daruvar.

Posljedica napada na Ivanovo Selo bilo je sedam mrtvih civila i dva poginula gardista te šest ranjenih civila i tri ranjena gardista. Također počinjena je velika materijalna šteta –  spaljene su kuće, nastambe deset domaćinstava, izgorjelo je mnogo poljoprivrenih strojeva i automobil, a većina je zgrada društvenog karaktetra u selu oštećena. Ubijeni su pokopani dva dana kasnije u zajedničku grobnicu u centru sela gdje i danas kao hrvatski Česi počivaju pod hrvatskom zastavom.