‘I MOJI PRIJATELJI SU SE BORILI KAO HOS-ovci!’ Povjesničar Klasić otvoreno: ‘Domovinski rat se pokušava dovesti u vezu s onim što se događalo ’41.’

“Vi ste našli model kako kazniti ljude koji su se borili u HOS-u i koji sasvim legitimno pozdravljaju ‘Za dom spremni’. To je ukidanje prava slobode govora. Ovim zakonom ste hrvatskim braniteljima onemogućili da koriste legitiman pozdrav, ali ja ga ponavljam! Za dom spremni!”, viknuo je jučer tijekom usijane rasprave u Saboru Mostovac Miro Bulj, koji je potom, nakon četiri opomene, izbačen sa sjednice.
Još jedan je to u nizu sukoba koji pokazuju da se različita tumačenja ovog poklika neće tako skoro riješiti, iako je Sabor nakon niza teških riječi prihvatio Vladin prijedlog da se Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira izmijeni u hitnoj proceduri. Da smo daleko od konkretnog rješenja slaže se i povjesničar Hrvoje Klasić, koji smatra da se ovo pitanje trebalo riješiti još davnih dana, no nije jer se za to nema volje.
“Ni u ovom prekršajnom zakonu neće izrijekom stajati da su ustaški simboli i pozdrav zabranjeni pa će to i dalje biti prostor manipulacije koji će se interpretirati od suca do suca. U Njemačkoj i Austriji taj je problem riješen, no u Hrvatskoj već 30 godina imamo iskrivljenu percepciju što je ustaški pokret i što je bila NDH. Domovinski rat se neprimjereno pokušava dovesti u vezu s onim što se događalo ’41., kada su procesi bili potpuno drugačiji od onih kojima smo svjedočili ’91.”, govori nam Klasić.
‘Nepromišljeni potezi ekstremnih nacionalista’
Žao mu je, kaže, što je na početku rata bilo onih koji su formirali postrojbe s ustaškim obilježjima, pošto se demokratska Hrvatska koju smo izborili ne bi smjela dovoditi u vezu s takvim pojedincima i vremenima.
“To su bili nepromišljeni potezi ekstremnih nacionalista čime je stvorena zabluda da je svaki hrvatski nacionalizam nešto što treba podupirati, pa makar i onaj ustaški. Problem postoji već 30 godina i umjesto da završimo tu mračnu epizodu kao cijeli svijet, danas imamo pojedince kojima nije problematično što su se u Jasenovcu djeca odvajala od majki… Naravno da će onda biti i takvih sudaca, koji su odrastali u takvim uvjerenjima”, pojašnjava povjesničar.
Na pitanje ima li razumijevanja za HOS-ovce, Klasić odgovara su se neki njegovi prijatelji borili u ovoj postrojbi te smatra da velika većina ovih ratnika njih nije podržala ustašku ideju, već borbu za demokratsku Hrvatsku.
“Odite u arhivu i vidite što su Paradžik i Đapić govorili ’91.! Nevjerojatno mi je da ih se danas brani, a pozivali su se na NDH, na Pavelića… Predstavnici HOS-a bi jasno trebali reći: ‘Mi smo se borili za Hrvatsku i to nam se ne može oduzeti’, ali bi se morali pomiriti sa značenjem tih simbola”, poručuje Klasić.
Crvena zvijezda nije isto kao i ZDS
Kada smo već kod simbola, upitali smo povjesničara kako mu se čini ideja da se, recimo, crvena zvijezda izjednači s pozdravom ‘ZDS’.
“Na Europskom sudu bilo je pokušaja da se petokraka zabrani, no nije prošlo. Uostalom kada pogledate stranke u Europi, vidjet ćete da komunističke još uvijek egzistiraju dok neonacističkih nema. Razlog tome je što ljudi mogu razlučiti da je komunizam u praksi bio zločinački nastrojen, ali za razliku od nacizma on u svojoj teoriji ne zaziva uništavanje čitavih naroda, rasizam… Zamislite da crvenu zvijezdu proglasite zlim simbolom, a Tuđman, Bobetko i Špegelj su je godinama nosili na sebi. Tom logikom je Tuđman bio sudionik zločinačkog pokreta!”, slikovito nam pojašnjava.
No, “nulla regula sine exceptione”. I dok se u Hrvatskoj kopa po “starim ranama”, iz Ukrajine u posljednjih godinu dana na gotovo dnevnoj bazi stižu poruke koje završavaju sa “Slava Ukrajini”. Zapad začudo šuti, a takva reakcija zbunila je i samog Klasića.
“I ja se tome čudim. Na strani sam Ukrajine i protivim se onome što Putin radi, ali to ne znači da je ispravno sve što se Ukrajini događa posljednjih nekoliko godina. Svjedočili smo da se i tamo veliča desnica, a bilo je i onih koji su podupirali naciste u borbi protiv sovjetskih komunista i tu treba biti pažljiv. No, ne trebamo tražiti izgovore i gledati što oni rade umjesto da gledamo Austriju i Njemačku. Ukrajina nije primjer suočavanja s prošlošću, ali trenutačno su u takvoj situaciji da im treba pomoći”, poručio je Klasić za kraj.



