Ilok 1991.: Dan kada je grad bio ukraden – progonstvo pod maskom “sporazuma”

Jedan od najtragičnijih dana u povijesti grada Iloka, 17. listopada 1991., zabilježen je kao dan predaje najistočnijeg hrvatskog grada u ruke Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih okupacijskih snaga, što je završilo masovnim progonstvom hrvatskog stanovništva. Ovaj događaj detaljno je opisan u znanstvenom radu Nikoline Vuković “Ukradeni grad – o progonstvu Iloka i Iločana”, kao i u svjedočanstvima i izvještajima koji oslikavaju tešku sudbinu lokalnog stanovništva.

Nakon što su krajem rujna 1991. godine srpske snage cirkularno opkolile Ilok, grad je bio odsječen od ostatka Hrvatske, a okolna sela su već bila poprište brojnih zločina nad Hrvatima. Početkom listopada dogodio se pokolj hrvatskog stanovništva u selu Lovasu, dijelu iločke općine, čime je započeo ultimatum JNA braniteljima Iloka da predaju oružje i grad. U situaciji u kojoj je grad bio potpuno okružen, a prvi slobodni teritorij udaljen oko 25 do 50 kilometara, 13. listopada održan je referendum na kojem je 71% stanovnika glasovalo protiv predaje oružja, dok je 73% bilo za zajedničko iseljenje zbog nepodnošljive krizne situacije.

Već 14. listopada u Šidu je potpisan Sporazum o iseljenju hrvatskog stanovništva iz Iloka u prisutnosti generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i članova europske komisije, s ultimatumom da grad mora biti napušten do 17. listopada, i to do 16 sati.

U jutarnjim satima 17. listopada, oko 7 sati, predano je oružje JNA, a već sat vremena kasnije formirala se prognanička kolona od oko 8 tisuća ljudi, sastavljena od traktora, osobnih automobila, teretnjaka i kombija. Ljudi su iz svojih domova nosili samo najnužnije stvari, prvenstveno osobnu garderobu. Kolona se formirala kod gradskog mlina i uputila prema mostu na Dunavu gdje je bila kontrolna točka JNA. Pripadnici JNA držali su upereno oružje na prestrašene prognanike, a neke su iz skupine izdvojili i prebacili u logore u Srbiji. Oko 1200 stanovnika koji su odlučili ostati pretrpjeli su teške uvjete života pod okupacijom, uključujući nošenje bijelih marama na rukavima, što podsjeća na praksu iz holokausta, te označavanje kuća bijelim krpama, policijski sat i zabranu kretanja bez propusnica. No, to je bio onaj lakši dio, dok o težem – zlostavljanjima – rijetki žele pričati.

Ovaj događaj predstavlja mračnu epizodu etničkog čišćenja i progonstva usmjerenog prema hrvatskom stanovništvu u Iloku tijekom Domovinskog rata, a znanstveni rad Nikoline Vuković pruža dubinsku analizu uzroka, tijeka i posljedica ovog tragičnog događaja, temeljen na arhivskim dokumentima, izjavama svjedoka i relevantnoj literaturi. Predaja grada Iloka i prisilno iseljavanje stanovnika ostavili su duboke posljedice na zajednicu i povijest ovog dijela Hrvatske.