Imamo dokument, sulude prijetnje Srba: ‘Stigli su manji nuklearni projektili za gađanje gradova’

U Gospiću će se 09. rujna održati središnja svečanosti u čast 30. godišnjice Vojno-redarstvene operacije Medački džep.

Operacija Medački džep, izvedena između 9. i 11. rujna 1993., bila je ključna napadna operacija koju su hrvatske vojno-redarstvene snage izvele protiv paravojnih postrojbi Republike Srpske Krajine. Ova operacija imala je ogromnu važnost za grad Gospić, koji je do tada bio pod stalnim topničkim udarima. Smješten u blizini grada, Medački džep bio je izvor stalnih diverzantskih napada i topničkog djelovanja koji su destabilizirali život u Gospiću i onemogućavali povratak prognanika i izbjeglica.

Trideset godina akcije “Medački džep”: Sačić otkriva nepoznato

Uspješnom realizacijom ove operacije, hrvatske su snage postigle neutralizirati neprijateljske snage koje su kontinuirano ugrožavale Gospić i vratiti ga pod kontrolu osiguravajući time bolje uvjete za normalizaciju života za građane toga grada i okolicu.

Sa druge strane, zbog velikog broja žrtava s neprijateljske strane (a govori se o 71 poginulom vojniku i 26 poginula civila) –  Srbi ovu operaciju nazivaju “zločinačkom” zbpg čega je Mirko Norac osuđen na sedam godina zatvora jer je “propustio spriječiti da njemu podređene postrojbe muče i ubijaju civile te pale i dižu u zrak kuće u medačkim selima”.

Unatoč svemu, general Željko Sačić diže glas protiv ovog višegodišnjeg “zločinačkog predznaka” operacije Medački džep, te traži odlikovanja za hrvatske branitelje koji su bili sudionici ove operacije:

“Zvjerski su izmasakrirali dvojicu naših ‘Ajkula'”

“Podvelebitska kalvarija za nas iz Specijalne policije MUP-a nastavila se 04. rujna 1993. kada su dobro naoružani agresori jačine dva ojačana voda sa velikim ratno koljačkim iskustvom dopuzali do naših podvelebitskih položaja i izvršili brutalno surov uvod u VRA Medački džep. Prvo su borbeno onesposobili, a potom zvjerski izmasakrirali dvojicu naših pripadnika SJP PU Primorsko goranske Ajkula, a ostalu trojicu naših suboraca su teže i lakše ranili, te su nam odmah potom i zaposjeli dio do tada nadziranog brda, na našoj prvoj crti obrane.”

Sačić u podužem statusu objašnjava kako je nakon desetak godina, imao priliku saslušati snimku i pročitati transkript razgovora vođe zapovjednika medačkih četnika sa komandom u kojem se vesele zbog zločina počinjenog nad  hrvatskim braniteljima:

“Za sat vremena ton i sadržaj razgovora se promijenio jer je nastupio naš protunapad. Tada je nastala kuknjava na toj komunikaciji poput ‘šaljite nam hitno pojačanje, ustaše nadiru sa svih strana, nećemo ovako još dugo izdržat’, a komanda im odgovara ‘evo već su sakupljena srpska braća, lete vam u pomoć, izdržite, ne odstupajte zaklinjem vas srpskom majkom, slavom i junacima, ostanite i borite se’. Nedugo iza toga – prestala je njihova komunikacija”.

Sačić kaže kako je taj srpski zločin, neprijateljskoj vojci bio motiv za masovniji napad i masakre. On navodi da je komandant 9.mtbr, puk. Jovo Kordić zapovjedio “nasilno izviđanje i borbena dejstva prema ustaškim snagama, a zapovijed je bila pod oznakom “vojna tajna”.

Likvidacija dezertera

“Dva topa ZIS 76 mm, jedan tenk T-55, dva topa B-1 76 mm, dva MB 120 mm i četri MB 82 mm čime su nas trebali napasti a određeno je da tim napadom u tri smjera zapovjedaju kapetan Đuro Uzelac, Duško Preradović i kapetan Nikola Vujnović. No, na našu sreću taj vražje zločinački naum medačkih srbo četnika se tada, u planirao vrijeme – nije dogodio, jer smo ih mi, HV, domobrani i Specijalna policija MUP-a RH preduhitrili i napali. I hvala Bogu da je bilo tako, jer tko zna koliko bi nas tamo bilo pobijeno”.

General Sačić navodi da je malo poznato kako se srpska vojska nakon tog katastrofalnog poraza međusobno obračunavala sa dezerterima iz njihovih redova.

“Prema našim provjerljivim saznanjima i dokazima, u samom Medku objesili su i ubili najmanje dvojicu tadašnjih  bivših JNA komandanta. Zbog svega toga je čak u okupiranom Kninu pokrenuta službena vojno policijska istraga, uz uhićenja osumnjičenih četnika, sa meni nepoznatim ishodom.”

Zaprijetili bojnim otrovima i nuklearnim projektilima

Komanda 18. Korpusa SVK-a, Pov. Br.54-470, od 14. rujna 1993.g.,sastavila je, kaže Sačić, zanimljivu “Informaciju podčinjenim jedinicama”, u čijem se sadržaju spominju i ustaški napadi na područje Medka, Divosela i Počitelja, kao i njihove reakcije na napade. Nabrajajući koje su sve hrvatske gradove nakon poraza gađali dalekometnim topništvom, srpska strana iznosi nevjerojatne prijetnje:

“Ako se RH ne povuče sa okupiranih srpskih teritorija, nastaviti će se sa dejstvima:
-gađat će Zagreb sa velikim raketama koje još nisu upotrebljavana i svijet za njih ne zna
-gađat će Varaždin zbog brigade u Zadru i kod Karlovca
-gađat će Požegu, Novsku i Kutinu, ali velikim raketama
-gađat će Rijeku zbog riječke brigade kod Gospića
-rakete sa bojnim otrovima bit će upotrijebljene za građane Karlovca, Siska, Zagreba, Vinkovaca i Osijek
-stigli su manji nuklearni projektili za gađanje gradova, ako bi Tuđman napao, Mladić poslao rakete i avione, a stižu i dragovoljci iz Bosne”

Ovu je informaciju, kaže Sačić, potpisao potpukovnik Marinko Gajić.

“Unatoč svemu, nikome nije palo da na 30-obljetnicu ove žestoke akcije sudionicima i obiteljima žrtava dodijeli medalje Medački džep. Stoga pozivam sve naše građane da 09. rujna dođu na obljetnicu kako bi odali počast našim herojima”.