Komunikacijski i informatički stručnjak Marko Rakar ocijenio je da podaci koji govore da više od petine Hrvata nije nikada koristilo internet, nisu osobito zabrinjavajući jer je logično da postoje ljudi, posebno stariji, koji nemaju pristup ili potrebu za internetom.

Nedavno objavljena Sektorska analiza zagrebačkog Ekonomskog instituta te podaci Indeksa digitalnog gospodarstva i društva (DESI) Europske komisije pokazuju da čak 21 posto građana u Hrvatskoj nije nikad koristilo internet, dok je prosjek EU-a samo 11 posto, što Hrvatsku stavlja na daleko 25. mjesto.

Podaci pokazuju da kad je riječ o upotrebi internetskih usluga, Hrvatska je uglavnom usporediva s prosjekom EU-a, dok čak 91 posto korisnika interneta u Hrvatskoj čita vijesti na internetu, u usporedbi sa 72 posto u ostatku EU-a.

S povećanjem godina starosti povećava se i postotak građana bez ikakvog iskustva u korištenju interneta. Odnosno, većina ljudi koji ne koriste internet dolazi iz grupe starijih od 65 godina, njih čak 62 posto, dok čak 34 posto onih između 55 i 64 nikad nisu koristili internet.

Komunikacijski i IT stručnjak Marko Rakar smatra da je to logično, stoga podatke o petini građana Hrvatske koji ne koriste internet ne smatra osobito zabrinjavajućim. Ipak, smatra da je potrebno proučiti točnu metodologiju kako bi se znalo što točno znači da 21 posto ljudi nije koristilo internet.

Također, razmjerno je logično, kaže, da postoje grupacije ljudi, osobito starijih, koji ili uopće nemaju pristup internetu ili im ni ne treba. Tako kao neke od razloga nekorištenja interneta Rakar vidi i u većem udjelu starijeg, slabije educiranog i siromašnijeg stanovništva, kojima je financijski gledano internet teško pristupačan.

Uz to, s obzirom na to da u Hrvatskoj ima više pametnih telefona nego građana šansa je, ističe, da veliki broj ljudi koristi internet, a da uopće ni ne zna da ga koristi. Objasnio je da svatko tko gleda MaxTv, ima kablovsku televiziju ili nešto slično u biti koristi internet.

82 posto kućanstava u Hrvatskoj ima pristup internetu

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) iz prosinca 2018. godine, 82 posto kućanstava u Hrvatskoj ima pristup internetu, a Rakar smatra da to znači da praktički svi u Hrvatskoj imaju pristup internetu.

"Relativno je mali broj kućanstava koji ga nema, a i ti koji nemaju, sasvim sigurno imaju ili pametni telefon pa imaju pristup internetu, samo što nije evidentiran ili su to ljudi koji pristup internetu mogu ostvariti na nekom drugom mjestu", ocijenio je.

Također, vjeruje da postoje sela, otoci i ruralna područja koja nisu pokrivena ili su vrlo teško pokrivena internetskom vezom, ali država, naglašava, radi na tome jer ulaže i telekomima subvencionira gradnju telekomunikacijskih mreža u takvim područjima.

Rezultati DZS-ova istraživanja potkrjepljuju Rakarove tvrdnje jer su ispitanici kao najčešći razlog neposjedovanja internetskog priključka naveli nepostojanje potrebe za upotrebom interneta, odnosno njih čak 57 posto.

Znatan broj ispitanika istaknuo je da su previsoke cijene usluga i potrebne opreme te nedostatno znanje za njegovu upotrebu jedan od bitnijih razloga zbog kojih njihovo kućanstvo nema internetski priključak. Zatim slijede zabrinutost za sigurnost i zaštitu privatnosti, pristup internetu na drugoj lokaciji te nedostupnost usluge.

Rakar je također ocijenio da nije jednostavno primjerice uspoređivati Dansku, u kojoj tek dva posto građana nikad nije koristilo internet, s Hrvatskom, jer su ekonomska, povijesna i infrastrukturna situacija tih zemalja drugačije.

"Ne smatram da su ti podaci strašno loši. Volio bih da su bolji, ali ne smatram ih poraznim, za razliku od drugih podataka ove države", ocijenio je, dodavši kako lošijima smatra hrvatsku ekonomiju, politiku, državnu upravu, prava slobode govora i kulture uvažavanja drugih.

Upitan postoji li kakva poveznica između digitalizacije birokratskih procesa koje građani koriste i opće zainteresiranosti starijih za internet, odgovorio je da postoji.

"Digitalni servisi koje država promovira, uopće nisu digitalni servisi nego je to samo obična birokratska usluga koja radi na ekranu. To nije smisao digitalizacije. Pravo digitalno društvo ponovno osmišljava sve procese - gleda sve potrebe građana, biznisa, države i svega ostaloga i onda ih napravi na najjednostavniji i najautomatiziraniji način tako da bude dostupan svima, a mi to jednostavno ne radimo", poručio je.

Osim što Hrvatska po digitalizaciji javnih usluga zaostaje za većinom članica EU, istraživanja su pokazala i da se internet u poslovnoj zajednici u Hrvatskoj slabije koristi nego u ostatku EU. Rakar je istaknuo kako je informatička pismenost u 2019. godini bitna za bilo kakvu konkurentnost, ne samo države i poslovanja, već i pojedinaca.

"Osoba koja ne vlada barem temeljnim informatičkim vještinama odrezana je u digitalnom svijetu. Ona ne može više komunicirati jer svi komuniciraju putem interneta preko društvenih mreža i aplikacija, a problem je i informiranje jer ne može vidjeti što se događa oko nje", ocijenio je.

Također, smatra da je poznavanje elementarnih informatičkih vještina sastavni dio svakog radnog mjesta u 21. stoljeću, od baratanja radom za računalom, aktivnog korištenja interneta, pretraživanja do aplikacija i drugih stvari.

"Sve je danas internet. I ono što ne izgleda kao internet je internet", zaključio je Rakar.