I ove subote, 10. svibnja, na Savskom nasipu kod Mosta slobode ponovno će se održati Trnjanski krijesovi, kontroverzna manifestacija koja već jedanaestu godinu zaredom okuplja brojne sudionike pod okriljem Mreže antifašistkinja Zagreba (MAZ).

 Program započinje od 13 sati, a organizatori su i ove godine MAZ u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem, Savezom antifašističkih boraca i antifašista te SKD Prosvjeta, uz pokroviteljstvo Grada Zagreba, Gradske skupštine Grada Zagreba i Vijeća gradske četvrti Trnje. Događaj je podržan i od strane Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Za subotu je najavljen i prosvjed protiv Trnjanskih krijesova, odnosno akcija “Gasimo Trnjanske krijesove, gasimo komunizam”

Na manifestaciji se tradicionalno održavaju radionice, postavljaju štandovi raznih udruga, dijeli se grah, nastupaju zborovi, čita se proglas i pali se krijes, a večernji program seli se u klub Močvara uz glazbene nastupe i Antifa night.

Međutim, Trnjanski krijesovi izazivaju i brojne kontroverze. Manifestacijom se slavi godišnjica ulaska partizanskih jedinica u Zagreb, 8. svibnja 1945., događaja koji se u službenom programu slavi kao oslobođenje grada od fašističke vlasti. No, taj datum za mnoge građane i povjesničare nosi i iznimno težak povijesni teret: osim što je označio kraj rata i vladavine NDH, ulazak partizana bio je i početak masovnih komunističkih zločina nad civilima i zarobljenicima. Ovi događaji ostavili su duboke rane u kolektivnoj memoriji grada i Hrvatske, a istraživanja i otkrivanje masovnih grobnica još uvijek traju.

Ulazak partizanskih jedinica u Zagreb 8. svibnja 1945. označio je kraj vlasti NDH, ali i početak masovnih likvidacija koje su provodile nove komunističke vlasti nad stvarnim i navodnim protivnicima režima. Povijesni izvori i svjedočanstva navode da su u tjednima i mjesecima nakon ulaska partizana u gradu i okolici počinjeni brojni zločini nad civilima, zarobljenim vojnicima, ranjenicima, ženama i djecom.

Tamna strana “oslobođenja”: Stratišta i žrtve Zagreba

Danima i tjednima nakon ulaska partizanskih jedinica u grad, vladao je val masovnih egzekucija koji je obilježio život glavnog grada i njegovih stanovnika. Povijesni izvori i svjedočanstva preživjelih jasno ukazuju kako su bez suđenja, ili na temelju formalnih i brzih presuda, likvidirani ne samo pripadnici poraženih vojski, već i brojni civili, žene, djeca, liječnici, svećenici i profesori – svi oni koji su se našli na popisu “sumnjivih”.

Posebno su tragična zbivanja u zagrebačkim bolnicama, gdje su partizani bez milosti ubijali ranjenike iz Hrvatskih oružanih snaga i njemačkih postrojbi. Prema dostupnim podacima, samo u tim ustanovama život je izgubilo gotovo pet tisuća ljudi. Najveća stratišta nalazila su se podno Medvednice, u Gračanima i okolnim naseljima, gdje su žrtve dovođene iz zatvora i logora, često vezane žicom, i ondje su bez milosti pogubljene. Masovne grobnice u Šestinama, Markuševcu, Remetama, Bukovcu i Čučerju svjedoče o tisućama pogubljenih, a popis takvih mjesta u Zagrebu i okolici broji više od stotinu lokacija.

Egzekucije nisu bile ograničene samo na rubne dijelove grada. U samom središtu Zagreba, poput dvorišta tadašnje Pedagoške akademije u Savskoj ulici, odvijala su se smaknuća zarobljenih vojnika i ranjenika. Slično je bilo i u zgradi Gimnazije sestara milosrdnica, pretvorenoj u ratnu bolnicu, gdje su također počinjena ubojstva.

Ova sustavna i brutalna likvidacija ostavila je dubok trag u kolektivnoj memoriji grada. Atmosfera Zagreba toga proljeća bila je obilježena strahom, praznim ulicama i izbjegavanjem javnog života, dok su obitelji nestalih i ubijenih godinama tražile odgovore i pravdu.

Povijest Trnjanskih krijesova, stoga, nije samo priča o “oslobođenju”, već i podsjetnik na tragediju i patnju tisuća nevinih žrtava čija su imena i danas često zaboravljena. Upravo stoga u subotu je najavljena i Akcija GAŠENJA “Trnjanskih krijesova”