Ispovijest prve Hrvatice iz Srbije, zastupnice u Saboru: ‘Srbima to izgleda kao neman u mraku’

Jasna Vojnić novo je lice u hrvatskoj politici, ali veoma poznato kada je riječ o zastupanju interesa Hrvata u susjednoj Srbiji. Diplomirala je 2001. psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, usavršavala se u Velikoj Britaniji, a onda je 2003. počela karijeru kao profesorica engleskog jezika. U subotičkoj osnovnoj školi “Matko Vuković” ostavila je velik trag jer je sve do 2015. ondje radila kao školska psihologinja, a zatim i kao pomoćnica ravnateljice.

Diplomu obiteljskog edukatora stječe 2010., a 2017. imenovana je savjetnicom – vanjskom suradnicom, na čijim je poslovima angažira Ministarstvo prosvjete, znanosti i tehnološkog razvoja Srbije. Na funkciju dopredsjednice Odbora za obrazovanje HNV-a imenovana je 2015., a 2016. na mjesto savjetnice predsjednika HNV-a za razvojne projekte u Srbiji. Članica je Međuvladina mješovitog odbora između Hrvatske i Srbije. U IV. i V. sazivu HNV-a predsjednica je HNV-a. Od 2022. predsjednica je Odbora za hrvatsku nacionalnu manjinu Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske.

HNV, odnosno Hrvatsko nacionalno vijeće, krovno je tijelo koje zastupa interese Hrvata u Srbiji pa je njezin izbor za zastupnicu u Saboru u 11. izbornoj jedinici itekako značajan. Bio je to povod da porazgovaramo. Naime, novi-stari premijer Andrej Plenković u Saboru ju je posebno pozdravio rekavši kako je ona most odnosa između Hrvatske i Srbije. Pomalo provokativno željeli smo doznati je li taj most onaj Pelješki ili pak onaj stari, drveni, kojim se nitko ne usudi proći.

*Izabrani ste za zastupnicu s HDZ-ove liste Hrvata iz Srbije. Koji su vam prioriteti i kako će izgledati vaš rad u Saboru?

HDZ na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem za Hrvate u Srbiji u prethodnom mandatu učinio je više nego itko ikad prije. Hrvati u Srbiji jaka su, sposobna i motivirana zajednica kojoj je trebalo samo malo vjetra u leđa da se trend odumiranja zaustavi. Zajednica smo koja živi u specifičnim okolnostima, i zbog političkog i socijalnog konteksta, ali i zbog povijesnih rana koje još nisu zacijeljele. Zbog toga nam je srce sada puno kada smo napokon pronašli zaštitu u svojoj matičnoj domovini i kada se osjetljivost u Hrvatskoj, od pojedinaca preko gradova, općina, županija pa sve do Vlade, povećala do te mjere da napokon naši talenti i snaga mogu biti u funkciji zajednice.

Rezultat je i da smo dobili prvu zastupnicu iz naših redova. Prioriteti će se vjerojatno s vremenom, kako se vidici budu širili, iskristalizirati i specificirati, no okupljat će se oko unapređenja našeg ukupnog društvenog položaja i bolje povezanosti svih Hrvata. Zasad su oni u grubim crtama vrlo jednostavni: biti na mjestu gdje se puno toga može naučiti, iskusiti i otvoriti za Hrvate izvan Hrvatske s takvim strateškim ciljevima s jedne strane, a s druge svojim specifičnim vještinama – biti Hrvat u Srbiji, morate priznati, posebna je vrsta zanata – pridonijeti hrvatskom društvu. Angažiranje u Odboru za Hrvate izvan Hrvatske svakako će biti dio kojim smo se i prije bavili, ali u ovakvim okolnostima vjerujem da će ishodi biti znatno izvjesniji.

* Čestitajući vam, premijer Plenković rekao je kako ste upravo vi i HNV most odnosa između Hrvatske i Srbije. Kakav je to most?

Drago mi je što je i premijer tu našu ulogu jako dobro prepoznao. Zadaća spojnice svakako je jedna od naših ključnih odrednica – s predstavnicima Srba u Hrvatskoj s kojima smo već prije uspostavili odličnu suradnju; s predstavnicima oporbenih stranaka od kojih većina ima veliku osjetljivost za nas jer pitanje Hrvata u Srbiji nadilazi političko određenje, i na koncu, ali najvažnije, između dvije države koje realno ne mogu jedna bez druge. Mjesto ministra u Vladi Srbije i mjesto zastupnice u Saboru uvelike će olakšati tu našu, vjerujem, posebnu zadaću.

Nažalost, dvadeset godina nakon potpisivanja, odgovor je još negativan. A najveći problemi Hrvata u Srbiji proizlaze upravo iz njegova nepoštivanja. Dvadeset godina “nije se uspjelo” pronaći zakonsko rješenje i utemeljenje zajamčenih mandata za predstavnička tijela na svim razinama vlasti i u izvršnoj vlasti u lokalnim samoupravama, a samim time “nije se uspjela” naći ni mogućnost adekvatnog uključivanja predstavnika Hrvata u institucionalni i politički sustav Srbije, kao ni adekvatan financijski okvir za funkcioniranje krovne institucije. No, kao vijeće koje će predsjedati i Koordinacijom nacionalnih vijeća nacionalnih manjina u Srbiji moram naglasiti kako nerazvijene politike prema manjinama nisu slučaj samo s hrvatskom
zajednicom. Sve manjine, koje u Srbiji čine jednu osminu stanovništva, održavaju se na umjetnim plućima.

180.000 eura sa sve tri razine (od republike, pokrajine i jedinica lokalnih samouprava) za jedno Hrvatsko nacionalno vijeće na godišnjoj razini bilo bi dostatno jedino ako bismo polovicu
djece poslali na online nastavu, dvije trećine udruga zatvorili i uposlili tajnika da samo odgovara na zaprimljene dopise i e-poruke. Osim političke i institucionalne isključenosti i financijske zakinutosti, Hrvati u Srbiji imaju i dodatni teret medijske ljage ili u najboljem slučaju medijskog mraka. Da nije Hrvatske i Vlade na čelu s Andrejem Plenkovićem, Hrvati u Srbiji teško bi opstali.

* Još za vrijeme prošle vlade RH često se, čak i iz usta najviših srpskih dužnosnika, moglo čuti kako je ona “ustaška” ili “proustaška”. Mislite li da će sada kada je u koaliciji znatno desniji

Domovinski pokret ta retorika biti još oštrija? Može li to naštetiti položaju Hrvata u Srbiji i što Hrvatska može i namjerava učiniti da ih zaštiti? Učinit ćemo sve što je do nas da tako ne bude. A čvrsto vjerujem i nova vlada na čelu s premijerom Plenkovićem koji je već nebrojeno puta dokazao svoj konstruktivni pristup i pomirljivi karakter, kao i koalicijski partneri koji žele da Srbi u Hrvatskoj budu integrirani dio društva.

* Dužnosnica ste i u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske. Što je, po vašem mišljenju, primarna zadaća tog savjeta i koliko je dobro on izvršava kada su posrijedi Hrvati u Srbiji? Također, predsjednica ste HNV-a. Što ističete kao primarne zadaće tog tijela i koliko ste u njima uspješni? Nailazite li na blokade službene politike Srbije?

Prošle smo godine u Subotici održali sjednicu Odbora za hrvatsku manjinu pri Savjetu Vlade za Hrvate izvan Hrvatske, na kojoj smo na osnovi predstavljanja Hrvata u svakoj od 12 država koliko nas ima u Odboru pokušali izlistati zajedničke te specifične izazove svake zajednice. Na osnovi toga na putu je izrada strategije koja će nam biti osnova za artikuliranje naših potreba na sjednicama Savjeta Vlade. Detaljna analiza stanja osnova je za jasno mapiranje potreba i upućivanje na prave adrese.

Jedan je dio odgovornosti i na nama, da jasno artikuliramo naše potrebe, a Vlada Hrvatske će, vjerujem, onda lakše to poduprijeti. Jake zajednice Hrvata izvan domovine i Hrvatsku čine jačom. A kad je riječ o HNV-u u Srbiji, primarne zadaće i ovlasti temeljene na zakonu jesu u okviru obrazovanja, kulture, informiranja i službene uporabe jezika i pisma. No, u širem smislu, HNV se bavi unapređenjem položaja Hrvata u Srbiji u svim oblastima. Mi u Srbiji imamo jedno jedino krovno tijelo svih Hrvata – HNV – i političkog predstavnika – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Na nama je da djelujemo u svim pitanjima jačanja naše zajednice – od kapitalnih projekata kao što je bio Hrvatski dom – Matica, vrtića na hrvatskom jeziku, sedam malih matica u svim većim mjestima gdje Hrvata ima u značajnijem broju, pa sve do djelovanja u okviru socijalnih programa ili programa gospodarstva.

Posljednjih nekoliko godina došlo je do značajnijeg pomaka u ishodima našeg djelovanja, ali moram reći, najvećim dijelom zbog podrške Hrvatske. Bez pojedinaca, općina, gradova, županija i Vlade Hrvatske krovna institucija Hrvata u Srbiji mogla bi zaista biti na razini malo veće udruge, a od razvojnih programa ostalo bi samo slovo na papiru. Zahvalni smo na svakom, pa i najmanjem obliku bilo kakve podrške, ne samo materijalne nego i političke i moralne. Zahvalni smo i što smo u posljednje vrijeme postali neizostavni dio bilateralnih susreta između Hrvatske i Srbije jer je osnažen naš politički utjecaj. Prije desetak godina dva bi ministarstva razgovarala o suradnji, a da nitko nije ni pomislio na naš položaj. Sada je ta situacija znatno drugačija. Želimo vjerovati da će jednak tretman jednoga dana biti i od predstavnika vlasti Srbije – uključivanje, uračunavanje, podrška i međusobna velika dobrobit od suradnje, no u posljednjih nekoliko godina bilježimo pomake i na tomu planu. Trenutačno, nažalost, blokade još postoje. Dobra volja može se uskoro i pokazati, u lipnju ove godine, uključivanjem predstavnika naše zajednice u izvršnu vlast na lokalnim razinama. I savjetnik savjetnika za komunalna pitanja, nažalost, ovdje bi za nas bio velik pomak. Nekad je Hrvat bio gradonačelnik Subotice, a danas je gdjekad i portir “prijetnja”.

* Kakva je vaša suradnja s Tomislavom Žigmanovom? Imate li utjecaj na njegove stavove u Narodnoj skupštini?

Tomislav Žigmanov moj je dugogodišnji suradnik, osoba od koje sam puno toga naučila i za koju smatram da je Srbija puno dobila njegovim postavljanjem za ministra za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. On je bogata arhiva i svjedok svega što se događalo u našoj zajednici i dionik mnogih iskoraka. O svemu se detaljno konzultiramo, dogovaramo i ono čemu bi se neki najviše radovali jest raskol između HNV-a i DSHV-a. No do toga, sigurna sam, neće doći i koliko god u nekim pitanjima imali različito stajalište, važno je da se uvijek u svemu usuglasimo.

* Domovinski pokret u svom političkom programu piše da “hrvatska manjina u Srbiji mora uživati isti položaj i ista prava kakva imaju i Srbi u Hrvatskoj”. Istodobno, ultimativni im je uvjet da SDSS, jedina ozbiljna stranka Srba u Hrvatskoj, ne bude dijelom vladajuće koalicije, kao i da se prestane financirati rad Novosti. Kako je to dočekano u Srbiji?

Veselimo se svakom uspjehu srpske zajednice u Hrvatskoj i naši su odnosi zaista na zavidnoj razini. O reciprocitetu je teško govoriti, no mi smo ti koji najbolje razumiju kroz što i oni prolaze.

* S obzirom na to da ste prilično udaljeni od Zagreba, koliko ćete često moći sudjelovati u saborskim raspravama?

Zahvalni smo za ovu priliku i nastojat ćemo koliko god je moguće sudjelovati u svim važnim pitanjima i raspravama u Saboru. S druge strane, u Vijeću su ljudi koji jamče kako će sve započeto nastaviti i dalje funkcionirati besprijekorno.

* Kako je danas biti Hrvat u Srbiji? Živite u Vojvodini, gdje je, pretpostavljam, situacija bolja nego u drugim dijelovima Srbije? Kakvi su međuljudski odnosi?

Od sjedišta ovise gledišta. Ako gledate iz kuta građanina Srbije, jednako je kao i svima – medijalna neto plaća 620 eura, vladavina prava prema indeksu bolja samo od Albanije u regiji, medijski mrak i česta indoktrinacija stanovništva vrijednostima zasnovanim na senzacionalizmu, bizarnosti i površnosti. Ako gledate iz kuta susjeda, međuljudski odnosi su dobri onoliko koliko se dobro poznajete. Predstavnici bilo kojeg naroda u Srbiji vole hrvatsku glazbu, kulturu općenito, i rado odlaze odmoriti se na Jadransko more.

Isto tako, Beograd je vikendom pun mladih, željnih dobrog provoda i zabave. Multikulturalnost je oduvijek bila odlika, posebice Vojvodine, premda je u posljednjih nekoliko desetljeća zbog lokalnog vodstva i ona dijelom narušena. Ako gledate iz kuta analitičara i promatrate srpsko-hrvatske odnose kao pojavu, onda je to nešto strašno. Stvari koje nam nisu bliske izgledaju kao neman u mraku. Ankete u Srbiji pokazuju kako Srbi imaju velik animozitet prema Hrvatima i svemu što je hrvatsko, ali s druge strane, ako imaju nekog prijatelja Hrvata, njega ne ubrajaju u tu imaginarnu kategoriju. Stereotipi prema Hrvatima nisu baš bezazlena stvar koju su mediji u Srbiji uspješno desetljećima kreirali.

Dakako, ne sami od sebe, nego iz straha usađenog neprestanim subliminalnim porukama vrha države još od devedesetih godina. Nekoliko ekstremnih medijskih kuća koje imaju velik utjecaj na kreiranje svijesti, to jest javnosti u Srbiji, velikoj većini stanovništva ulijeva strah u kosti pri samoj pomisli da postoji mogućnost ugroze svih mitova koji su od davnina potanko tkani u srbijansko društvo. I na koncu iz kuta vodstva hrvatske zajednice u Srbiji, bez djelovanja sv. Rite, svetice nemogućeg, jednako je kao u “Trumanovu showu”. No i Truman na koncu pronađe izlaz pa
se slično i ovdje na putu uvijek nađe poneki Šimun koji učini da sve ide naprijed i ne utihne.

* U javnosti se stječe dojam da Srbija postupno radikalizira svoj stav prema hrvatskoj politici, naročito kada su posrijedi mediji i šira javnost. Je li to točno?

Možda je dojam da je to postupno, ali činjenica je da je relativno konstantno i jednakog intenziteta, samo je pitanje procjene je li pogodan trenutak za puštanje duha iz boce. No nećemo prestati vjerovati da će pozitivni pomaci, kao što je imenovanje Tomislava Žigmanova u Vladu Srbije, dobivanje dijela rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu ili otvaranje lektorata za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, biti, ne iznimka, nego usvojena politika prema Hrvatima u Srbiji koji mogu biti izuzetno konstruktivan čimbenik srbijanskog društva.