Urednica vanjske politike i novinarka Nove TV  Ivana Petrović  već je godinama na ovoj televiziji jedan od sinonima za neke od najvažnijih tema. Ovih dana promovira knjigu “Diplomatski pečat – sasvim osobno” čija je koautorica, pa je to bio izvrstan povod za razgovor.

Bez zadrške i sasvim iskreno ispričala je sve o knjizi,  njezinim  najtežim  životnim trenucima  kao što je kada je  izgubila oca , posebno dojmljivih susreta s papom Benediktom XVI., o lijepim danima sa svojim emotivnim partnerom kojeg ljubi već  osam godina  te se prisjetila pokojnog kolege političkog novinara  Mislava Bage  i  Tatjane Krajač  koje je silno voljela. 

Kako je izgledalo vaše djetinjstvo i jesu li roditelji vidjeli da imate talent za komunikaciju?

Moje djetinjstvo je bilo jako bezbrižno i lijepo. Ja sam Korčulanka, a ondje imam mamu i obiteljsku kuću. Tata je umro 2016. godine. Moja školska prijateljica Ana Tomašić vidjela je da imam smisla za  komunikaciju  i uvijek je govorila da ću se baviti nekim takvim poslom. Osim nje, s kojom sam bila jako bliska, vidjeli su to i roditelji zato što nikada nisam tepala, uvijek sam govorila ispravno, ai vrlo rano su me poticali da čitam. Ni na  dječjim priredbama,  još u vrtiću, nikada nisam imala tremu. Očito sam imala predispozicije da budem novinarka. Često razmišljam o tome kako bi se bilo lijepo vratiti u djetinjstvo, a kada uhvatim vremena, odem kod majke. Evo bila sam nedavno, kupala sam se u moru i bilo je fenomenalno. Kada odem u mirovinu, mislim da ću dobar dio godine provesti tamo.

A što mislite, od koga ste naslijedili dar za govor i analitiku?

Od mame sam naslijedila da brzo mislim, a od strica, tatinog brata, dar za analitiku. On je bio nevjerojatan profesor u komunikaciji i analitici. Nisam mu ni do koljena.

Na novinarskoj sceni prisutni ste tridesetak godina, a iza vas su brojna priznanja, nagrade i niz događaja koje ste popratili. Koje su vas osobe posebno dojmile tijekom karijere?

Više njih se rado sjetim, a posebno  pape Benedikta XVI . Iako sam upoznala Ivana Pavla II. i aktualnog pape Franje, audijencije kod pape Benedikta zaista su bile nešto posebno. On je jedini od trojice papa s kojim ste, kada biste mu prišli, mogli komunicirati do jedne minute na jednom od četiri jezika. Primio bi za ruke i gledao ravno u oči, tako toplo, kao da nitko drugi na svijetu ne postoji osim vas. Na televiziji iu medijima doimao se kao  hladan,  a uživo totalna suprotnost. Nama novinarima dao bi na veliku važnost i govorio bi da je to jako težak posao. Bila sam na nekoliko publika i kod njega i kod pape Franje.

Doimate se kao hrabra žena koja rijetko kad pokazuje svoju emotivnu stranu. Koje su vas životne prilike i događaji natjerali na suze i istinski razveselili?