Ivica Jurenec: Današnji dan više nije praznik, mladi ni ne znaju što ovaj datum znači, a i starije generacije su zbunjene

Hrvatska danas obilježava Dan neovisnosti.

Na današnji dan 1991., prije točno 33 godine, Hrvatski sabor je odlučio o izdvajanju Hrvatske iz tadašnje Jugoslavije. Ovo je bio početni put prema samostalnosti i demokraciji. Današnji dan, 25. lipnja tako predstavlja sjećanje na trenutak kada je hrvatski narod postao neovisan, slobodan i ujedinjen.

Kako se Koprivnica i okolica sjećaju 25. lipnja upitali smo predsjednika Odbora za branitelje Grada Koprivnice i ratnog zapovjednika specijalne jedinice koprivničke policije Ivicu Jurenca. Danas kaže, tri desetljeća kasnije, taj datum više nije praznik.

Zbrka s datumima – građani su nesigurni u to što se kojim datumom obilježava

– Nažalost, ovaj dan više nije državni praznik, nego samo spomendan, a jednako tako nije ni 8. listopada, koji je određen kao spomendan Hrvatskoga sabora. Cijela zbrka počinje 2000. godine kada je većinskom odlukom Sabora ukinut i uveden od 1991. Dan državnosti 30. svibnja, koji je nakon toga postao Dan Hrvatskog sabora, dok je Dan državnosti prebačen na 25. lipnja. Dan neovisnosti je tada ustanovljen 8. listopada, dok je 2020. Dan državnosti vraćen na 30. svibnja, ali je ukinut Dan neovisnosti 8. listopada i postao Dan Hrvatskog sabora, a 25. lipnja postaje Dan neovisnosti – istaknuo je Jurenec.

Nastavio je kako je osim dvaju datuma koji su postali spomendani, za razliku od jednog prijašnjeg, praznikom proglašen Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje koji se obilježava 18. studenoga. Smatra da je takvim promjenama u percepciji drugih cijela priča zanemarena i dosta ljudi se ne snalazi u tome te ne znaju koji dan obilježava koji dio hrvatske povijesti. Dodaje kako postojanje spomendana Dana Sabora 30. svibnja, praznika Dana državnosti 25. lipnja i praznika Dana neovisnosti 8. listopada od 2001. do 2019. djeluje zbunjujuće na mnoge hrvatske građane, često su nesigurni što se kojim datumom zapravo obilježava. Naš sugovornik objašnjava da je prema zakonskim izmjenama 2019. godine Dan državnosti vraćen na 30. svibnja – praznik, 25. lipnja je postao Dan neovisnosti – spomendan, a 8. listopada Dan Hrvatskog sabora – spomendan, a 30. svibnja 1990. godine konstituiran je prvi demokratski izabrani višestranački Sabor. Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio ustavnu odluku o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, dok je 8. listopada 1991. jednoglasno donio odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ.

– Nakon općenito prvog oružanog sukoba i to u Pakracu početkom ožujka 1991. i sudjelovanja u njemu i nekoliko smjena u Pakracu, nakon krvavog Uskrsa na Plitvicama krajem ožujka 1991. i pokolja 12 hrvatskih redarstvenika u Borovom Selu početkom svibnja 1991. te ubojstva prvog policajca na području Pakraca i Zapadne Slavonije 9. lipnja 1991. bili smo, kao pripadnici PJP PU Bjelovar, uglavnom na zadaćama na širem bjelovarskom području i na području zapadne Slavonije od Grubišnog Polja preko Daruvara do Pakraca i Lipika, pod stalnim uzbunama i ponajviše u Pakracu – prisjetio se Jurenec.
Napominje kako su odluku Sabora 25. lipnja 1991. dočekali na zadaćama s puno nade u budućnost, ali i opravdane strepnje glede daljnjeg razvoja događaja i već za samo dva dana – 27. lipnja 1991. počeo je 10-odnevni slovenski rat kao prvi ratni sukob u Europi nakon kraja Drugog svjetskog rata.

– Nismo ni stigli puno razmišljati o svemu tome, jer već u srpnju 1991. ginu naši i policajci i specijalci na području zapadne Slavonije, a mi odlazimo i na zadaće na području Banovine – kazao je Jurenec.

Za Jurenca i njegove suborce to je posebno bolno.

– Mi, istinski dragovoljci, doživljavamo Hrvatsku kao svoje dijete. A danas izgleda kao da je to dijete dano u ruke nesavjesnim skrbnicima i završilo u popravnom domu s lošim odgojiteljima. Pobijedili smo u ratu, ali smo propustili pobijediti i u miru. Ipak, nakon 1.000 godina imamo Hrvatsku, samo je pitanje koliko našu i koliko neovisnu. Tako je nekako i s obilježavanjem ovog današnjeg dana – opisuje Jurenec.

Kako mladi gledaju na današnji dan

Nastavlja kako su starije generacije zbunjene zbog svega navedenog, a također i mladi.

– Oni ni ne znaju povijesne činjenice i teško mogu prispodobiti ta vremena zajedničke jugoslavenske države i vojske koja ih je napala sponzoriranjem oružane pobune dijela pripadnika srpske nacionalne manjine i terorizma pa potom i izravnom agresijom i okupacijom s područja Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore i iz vojarni takozvane JNA u Hrvatskoj na krilima velikosrpstva te srpskog i srbijanskog imperijalizma, uz zabludjele jugokomuniste. Mladi isto tako ne razumiju kontinuitet višestoljetnog imperijalističkog i zločinačkog velikosrpskog državnog projekta, živog i dan danas pod imenom takozvanog srpskog sveta, ali ne razumiju ni partizanski i komunistički takozvani i samozvani antifašistički pokret, koji se u konačnici nije borio za hrvatsku državu pa čak ni za jugoslavensku, nego za krvavu boljševičku svjetsku revoluciju i pritajeno s tom prevladavajućom velikosrpskom komponentom za srbijansku i srpsku hegemoniju, a ne razumiju ni genocidni protuhrvatski režim komunističke Jugoslavije koji se likvidacijama i protjerivanjem obračunavao sa stotinama tisuća nacionalnih, klasnih i ideoloških neprijatelja i odveo tu umjetnu tvorevinu u prevelike dugove i neodrživi gospodarski i društvenopolitički model – mišljenja je Jurenec.

O današnjoj mladeži govori da nikako ne doživljavaju ni ovaj današnji datum.

– Nemaju povijesnu svijest. Nastavnici povijesti su dobrim dijelom ideološki indoktrinirani i sve je više onih generacija koje jedva da se sjećaju rata ili su rođeni poslije rata, a slična situacija je, navodi i s ravnateljima te prosvjetnim, odgojnim i obrazovnim djelatnicima. Ima i svijetlih izuzetaka i u obrazovanju. Isto tako, kućni odgoj je vezano uz to posve zakazao, a ukidanjem obveznog služenja vojnog roka i vojnog osposobljavanja izostao je i domovinski odgoj – zaključuje Jurenec.