Naša naslovnica s karikaturom ministra Tome Medveda, Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca podigla je prašinu u cijeloj Hrvatskoj.

Karikatura je pogodak "u sridu" i ne bi zaboljela da nije dotakla bolnu točku hrvatske zbilje i politike i ukazala na povijesnu inverziju i izdaju ideala Domovinskoga rata koji se događaju u režiji hrvatsko-srpske, odnosno Plenković-Pupovčeve koalicije.

U maniri vojne hunte danas je Pupovčev i Plenkovićev general bez vojske Josip Lucić, bivši milicionar, pozvao na linč nas koji uređujemo i stvaramo Hrvatski tjednik proglasivši nas moralnim nakazama.

Mesićev general, tigar zečjeg srca, sve godine šutio je i ni riječi nije rekao ni kad su proganjali generala Gotovinu, ni kad su specijalci upadali u kuće branitelja tražeći topničke dnevnike, ni kad je Pupovac klevetao Domovinski rat i izmišljao incidente, ni kad su Budi Lončaru htjeli dati odličje, ni kad su bolesnoga Brodarca odveli na plus 40 da krepa kao životinja u osječkoj tamnici, ni kad su Novosti objavljivale sliku branitelja kako piju krv nevinim civilima, proslavljali pad zrakoplova...

Tko je taj Lucić i s kojim pravom se naziva hrvatskim generalom kad nikada nije branio ni jedan hrvatski interes nego samo svoje privatne.

Sada napada Hrvatski tjednik braneći ministra Tomu Medveda i pozivajući se na branitelje.

Prije svega, iza generala Lucića nitko ne stoji, ne podupire ga nitko i on zlorabi ratnu pripadnost postrojbi kako bi lažno naveo da nastupa u ime hrvatskih branitelja.

Uz pseudoargument ad popullum, koristi drugi lažni argument prijelaza u drugi rod. Braneći, naime, ministra Medveda isključivo time da je bio istaknuti dragovoljac koji je tri puta ranjavan, što nitko nije nikada ni doveo u pitanje, on poručuje da nečija pozitivna prošlost može biti pokriće i opravdanje za sumanutu sadašnjost. Riječ je o sljedećoj logičkoj pogrešci non sequitur. Ali generala Lucića na tom području smatramo podkapacitiranim i o tomu ne želimo s njim polemizirati. No ono što ministar Medved čini, a Lucić ulizivački kao bijedno pseto brani, sav se predavši u Plenkovićčevu i Pupovčev politiku bratstva i jedinstva, jednostavno je BOLESNO.

Hrvatski tjednik ima pravo na kritiku svakoga političara i to i čini, analizama, komentarima, upitima, karikaturama, u prozi i stihu, aforizmu, pitanju i svakome obliku, meritorno i humoristički. To je sloboda hrvatske države, sloboda novinarske struke. Nije general Lucić da nadzire nas, nego smo mi tu da nadziremo njega jer je takva narav naše profesije.

Ali mi smo svjesni da je general Josip Lucić isturena šaka Plenković-Pupovčeve sramotne nenarodne koalicije i da je na njega prenesena moć u kakvoj obično herostratski uživaju bezlični poltroni poput njega. Stoga je njegov poziv na linč nas u Hrvatskome tjedniku opasan

Ministar branitelja Tomo Medved, simbolički gledano, doista je medo na Plenkovićevom lancu, a pleše na velikosrpskoj žeravici uz ritam bubnjara Pupovca. Teško je zamisliti dublje posrnuće. Nitko nije zaslužio takvu bijednu ulogu. Ministar je izjednačio masovne i planirane hrvatske žrtve velikosrpskoga projekta na tlu Hrvatske s kolateralnim i slučajnim srpskim žrtvama nastalima u operaciji oslobođenja i nakon nje. Osam tisuća hrvatskih civilnih žrtava jednako je, što se tiče tih luđaka iz Grubora s manje od sto srpskih. Ali, varam se i varamo se svi. Nisu jednake žrtve, za njih su samo srpske vrijedne posjeta , počasti i sjećanja. Jer nakon Grubora, samo je Medved išao u Ervenik pokloniti se stradaloj četveročlanoj obitelji Čengić, a veliki humanisti Milanović, Pupovac i ostali ne. Time su mu poručili, a on nije shvatio, da je je običan lutak u njihovoj prljavoj političkoj velikosrpskoj operaciji.

I kao kruna te strašne travestije: istoga dana praktički bio je u Vinjanima, dakle također u Dalmaciji, pokop legendarnoga Žarka Peše, ratnoga zapovjednika Sunje, samozatajnoga dragovoljca koji je i po priznanju generala Bobetka spasio Sunju, samim time spasio Sisak, a onda i Zagreb. Ministar branitelja Tomo Medved valjda nije svjestan uloge Žarka Peše pa mu nije palo napamet da mu ode u Imotski na pogreb, kao što ni Plenkoviću nije palo napamet poslati obitelji sućut. Je li to činjenica za zaplakati? I dok ovo pišem gotovo mi naviru suze pitajući se je kako je to jedan istinski ratni heroj kao što je bio Peša u očima čelnika ove države manje vrijedan od slučajno stradalih nekoliko civila u Gruborima koji, sjetimo se, nisu ni bili hrvatski državljani jer su 90-ih na referendumu svi glasovali za tzv. krajinu, a protiv Hrvatske.

Time je Medved izbrisao uzroke i posljedice rata, time je izjednačio krivnju Hrvatske i Srbije, između agresora i žrtve, a to i jest cilj Memoranduma 2 kojega provode Vučić i Pupovac u Hrvatskoj.

U etičkom smislu, to je bila potpuno izopačena operacija isprike žrtve agresoru, operacije bezuvjetnoga oprosta agresoru i zapravo mirnodopska kapitulacija pobjednika.

Ministar branitelja Tomo Medved posljednjih godina ideološki se preobrazio. Financijski podupire partizanske udruge, a uskratio je sredstva udrugama koje razotkrivaju jugosrpske laži. Na tzv. antifašističke skupove pokušao je slati neke istaknute časnike i znanstvenike koje je u početku angažirao u Ministarstvu branitelja, ali su nakon svega oni otkazali mu suradnju rekavši da je taj čovjek posve zaslijepljen Plenkovićem, Pupovcem i Božinovićem te u njima vidi hodajuća božanstva.

Ministar Medved postao je neosjetljiv za sve domoljubne prijedloge i inicijative i uklopio se u anacionalnu politiku Plenkovićeve vlade kojoj služi.Nagovorio je HOS-ovce da se pomire s micanjem spomen-ploče 11-orici mučki ubijenih hrvatskih branitelja u Jasenovcu i da tako ispuni želju njihovih ubojica. Prevario je HOS-ovce jer je tada obećao da će ukloniti četnička obilježja po Hrvatskoj, ali nije i ne smetaju mu. Slijepo služi Andreju Plenkoviću kao smokvin list za njegovu politiku "bratstva i jedinstva" postupno se sve više identificirajući s njim.

Hrvatski tjednik preživjet će ovaj primitivni napad toliko neprispodobiv modernoj i slobodnoj hrvatskoj državi i ovaj udar na nas kao ljude i novinare, huškački poziv na linč i insinuacija o nedostatku humanosti koje nam pokušavaju podmetnuta, kao da je o tomu uopće riječ.

Mi jesmo hrvatski tjednik i takvi ćemo ostati, a čiji su političari, ministri i generali, sve te ništarije koje su prodale dušu vragu, neka vide naši čitatelji i naš narod.

Mi u Hrvatskome tjedniku ponosni smo na našu naslovnicu.

Ivica Marijačić, urednik