Da se u Hrvatskom okruženju događaju važne stvari svakako upućuje činjenica da u posljednjih nekoliko mjeseci zemlje u regiji obilaze moćni političari velikih svjetskih sila, a sve je započelo s intenzivnim odnosima Amerike i Srbije. Ovaj val probuđenog interesa svjetske geopolitike čini se nije zaobišao Hrvatsku. Tako je u studenom ove godine našu zemlju posjetio američki državni tajnik Mike Pompeo, a danas Hrvatsku obilazi i jedan od najbližih Putinovih ljudi, diplomat Sergej Lavrov.

S druge strane oceana došlo je do promjene vlasti gdje je novim predsjednikom SAD-a postao demokrat Joe Biden, dobar poznavatelj ovih prostora koji je 90-ih godina bio jedan od nositelja američke politike u republikama bivše Jugoslavije. S njegovom pobjedom na horizontu sve se jasnije vidi kako će svjetska politika u njegovom mandatu ponovno baciti oko na BiH i Daytonski sporazum. Da će Hrvatska i njeno okruženje postati novi geopolitički poligon smatra i politologinja doc. dr. sc. Jadranka Polović koja smatra kako je dolazak Pompea i Lavrova u Zagreb najava pritisaka kojima će Hrvatska u dogledno vrijeme biti izložena.

“Hrvatska je ugostila Mikea Pompea i sada Sergeja Lavrova zato što mora. Hrvatska je vrlo važan regionalni akter i na kraju krajeva Hrvatska je matična država jednog od konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini koja je će očito biti poprište međunarodnih razgovora u kojima će Hrvatska također morati nešto reći. Mislim da ove posjete možemo shvatiti u kontekstu određenih pritisaka kojima će Hrvatska sigurno biti izložena kako bi se naša politika uskladila s politikama velikih svjetskih sila koje nastoje oblikovati geopolitičku situaciju u regiji. Što se tiče toga, Hrvatska vizija razvoja situacije u regiji je uglavnom poznata i na tragu je stavova Europske unije od kojih Hrvatska kao članica ne namjerava osobito odskakati”, smatra Polović.

Prema onome što je Lavrov rekao u Hrvatskoj, Rusija drži poziciju da ovakav Daytonski sporazum nema alternativu, a Lavrov je obišao i Republiku Srpsku i to na način koji je uvrijedio Komšića i Džaferovića koji su ga čak i odbili primiti. Polović smatra kako rusko petljanje u BiH svoje korijene vuče iz vremena kada je Kosovo proglasilo samostalnost i kada je 2014.godine izvršena aneksija Krima.

“Dayton je osmišljen u vrijeme unipolarnog svijeta kada su Sjedinjene Američke države imale potpunu slobodu oblikovati geopolitičku situaciju na prostoru bivše Jugoslavije, prema vlastitoj viziji i prema vlastitim interesima. U takvim okolnostima je oblikovana i BiH u kojem su uspostavljena dva entiteta sa tri konstitutivna naroda koja bi načelno trebala biti ravnopravna. Nakon toga se dogodila dekompozicija Srbije kada je 2006.godine Crna Gora proglasila neovisnost, a 2008. godine to je učinilo i Kosovo. Međutim, samostalnost Kosova donijelo je nove izazove cijeloj regiji. Tijekom 90-ih Rusija kao vrlo zainteresiran međunarodni akter za situaciju u regiji zbog općenitog stanja i nemogućnosti bilo kakve izvanjske međunarodne inicijative bila spremna slijediti inicijative SAD-a i Europske unije međutim to se po prvi puta promijenilo kada je Kosovo 2008. godine proglasilo samostalnost, zatim 2014.godine kada je izvršena aneksija Krima i naravno nakon toga počinjemo govoriti o tom malignom utjecaju Rusije u regiji za koju se interesiraju i brojni drugi akteri, a ne samo Rusija. Tu su Turska, Saudijska Arabija, Katar, Pakistan, Iran, Kina i brojni drugi što znači da se multipolarnost svijeta sada odražava i na našu regiju”, govori Polović.

U ovoj novoj geopolitičkoj igri svaka država slijedi svoje interese. Iako se karte ne drže na stolu, neki interesi velikih sila su očigledni.

“Konkretno, Sjedinjene Američke države jako su zainteresirane za ovo područje jer su na ovim prostorima ostale još tri države koje nisu članice NATO saveza. To je prvo Srbija koja je proglasila vojnu neutralnost, zatim BiH u kojoj Hrvati i Bošnjaci žele ući u NATO, dok je s druge strane Republika Srpska kao i Srbija proglasila vojnu neutralnost. Tu je na posljetku Kosovo koje u NATO zbog pravnih razloga ne može ući. To je vrlo konkretan interes, dok je s druge strane Rusija koja nema ništa protiv toga da ove zemlje postanu članicama Europske unije, ali isto tako namjerava zaustaviti širenje NATO-a. Pored svega, tu su i neki gospodarski interesi”, govori nam Polović.

Kako bilo na Hrvatskom horizontu vide se prvi nagovještaji moguće krize, ali dobro je što ona ne bi trebala završiti oružanim sukobom. Nažalost, to ne znači da situacija nije izuzetno komplicirana.

“Što se tiče oružanog sukoba u regiji mislim da do toga neće doći, međutim, regija se jako dugo, već desetljećima valja u blatu. To je jedna žabokrečina. Amerikanci su 95-godine uspostavili Daytonski sporazum i nekoliko su godina bili vrlo aktivni na području BiH, a onda su cijelu priču prepustili Europskoj uniji koja je regija trebala ekonomski i socijalno revitalizirati što naravno zbog vlastite podijeljenosti i brojnih drugih razloga nije uspjela učiniti. Općenito smatram da su politike proširenja Europske unije zastarjele i da se radi o konceptu politike uvjetovanosti i kriterija koje ne bi uspjele ispuniti ni zemlje Zapada koje ih i postavljaju. Tu nema kruha”, govori Polović.

Sergej Lavrov je između ostalog odnose EU i Rusije ocijenio lošim, ali odnose s Hrvatskom konstruktivnim. Polović nam kaže kako je to točno, a predviđa kako će Hrvatska slijediti politiku EU, međutim naglašava kako unatoč tome trebamo paziti na vlastite interese.

Zemlje Višegradske skupine imaju vrlo različite odnose s Rusijom. Primjerice Poljska ima izrazito loše odnose i njihova politika obilježena je gotovo paranoičnim strahom od Rusije. S druge strane Mađarska ima izvrsne odnose s Rusijom, ali ima problema u odnosima s EU. Kada je riječ o Hrvatskoj mi možda ne naglašavamo toliko te diplomatske političke odnose, a oni se niti ne njeguju. Međutim, Hrvatska ima vrlo tijesne gospodarske veze s Rusijom. Postoji jako puno projekta u koje su involvirane ruske korporacije. Tu se ističe situacija u vezi Agrokora. Zbog svega toga, Hrvatska je sigurno u fokusu Rusije i naravno nama je također u interesu da održavamo korektne odnose. Na kraju krajeva, svijet se kreće prema multipolarnom geopolitičkom uređenju pri čemu Hrvatska treba slijediti pravila EU, ali pritom ne smije zaboraviti i na svoje vlastite interese.

Kada je u pitanju mir i prosperitet BiH i zemalja u regiji, Polović smatra kako se trebaju napraviti određeni preduvjeti kako bi se osigurala ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda u BiH, ali kako kaže, “to će biti izrazito teško postići”.

“Postoje dvije matične države konstitutivnih naroda u BiH, a to su Hrvatska i Srbija i pravog mira i prosperiteta u regiji neće biti dok svaka od zemalja neće imati vlastite političare koji će moći samostalno pregovarati i zastupati interese vlastitog naroda. BiH je u Jugoslaviji bila recimo to tako unitarna republika, ali i tada se poštivala ravnopravnost triju naroda. Načelo jedan čovjek jedan glas ne može opstati jer je potrebno na neki način zaštiti prava sva tri naroda, a to nije lak posao osobito jer su podjele u posljednja tri desetljeća zaista duboke”.

Na pitanje može li se Ustavom zajamčiti prava sva tri naroda, a da pritom vlast bude jedinstvena, Polović kaže kako je to moguće, ali teško izvedivo uslijed nasrtaja velikog broja međunarodnih aktera.

“To je jedan prijedlog koji stoji, ali potrebno je mnogo pravne i političke vještine da bi se takav dokument iznjedrio. U okolnostima tolikog nasrtaja izvanjskih aktera koji žele preoblikovati BiH prema vlastitim vizijama i interesima taj zadatak će biti još teži. Kada imate puno međunarodnih aktera sukobljenih nad jednom državom koja je pod međunarodnim protektoratom to je vrlo teško”, kazala je Polović.