Jedan Srbin osuđen zbog ratnog zločina nad dr. Ivanom Šreterom, protiv 12 okrivljenika kazneni postupak u stadiju prekida istrage

Od nestanka hrvatskog mučenika dr. Ivana Šretera prošlo je već gotovo 30 godina, a njegova točna sudbina i dalje je nepoznata. Zadnji put je živ viđen 29. kolovoza 1991., a mrtvim je proglašen 2. siječnja 1993. Međutim, nepoznato je gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci. Hrvatski sud je zbog ratnog zločina nad Ivanom Šreterom na 20 godina zatvora pravomoćno osudio pripadnika srpskih parapostrojbi Veljka Svakidana. Protiv drugih osumnjičenih istrage su prekinute. Po svemu sudeći, dalje se niti ne istražuje. 

Gdje je dr. Šreter?
Osim Svakidana, zasigurno ima više onih koji su bili na zločinačkoj srpskoj strani i koje bi trebalo obuhvatiti kaznenim progonom zbog otmice i mučenja Šretera, a tu su i oni koji taje podatke o mjestu gdje je zakopan. Prema zapovjednoj odgovornosti, odgovoran bi bio Veljko Džakula, kao predsjednik tzv. "SAO Krajine Zapadna Slavonija" u inkriminirano vrijeme, koji je osim toga po svjedocima viđan u zloglasnom logoru Bučje u vojnoj odori sa činom majora.  Kasnije je Džakula glumio umjerenog Srbina i kao takav je predstavljan u hrvatskim medijima.

Kao što je javnosti poznato, dr. Šreter bio je zatočen nedaleko Bučja u napuštenoj kući u selu Branešci, na k. br. 110. Zna se da je bio psihički i tjelesno zlostavljan. Pretpostavlja se da je odveden u logor Bučje gdje je trpio strašna mučenja. Posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991. godine. Bio je zatočen zajedno s dr. Vladimirom Solarom, ravnateljem pakračke bolnice otetim dan nakon dr. Šretera, 19. kolovoza 1991. godine, koji je preživio mučenja logora. Po svjedočenju dr. Vladimira Solara dr. Šreter imao je:

    "(...) prijelom lijeve podlaktice, lijeve lopatice i bio je sav plav. Nije bilo komadića kože na tijelu koja nije bila plava. Sjećam se 6. 10 1991. mi je rečeno: Dr. Šreter je ubijen, a tebe ćemo pustiti kad budemo htjeli - prisjetio se Solar. On je posljednji put vidio dr. Šretera živog. To je bilo 29. kolovoza 1991."

Posmrtni ostatci do danas nisu pronađeni. Dr. Šreter jedan je od još uvijek 22 nestale osobe u logoru Bučje. Sumnja se da je ubijen između 29. kolovoza (kada je dr. Solar preseljen u logor Bučje, tj. kada ga je posljednji put vidio) i 6. listopada 1991. godine (kada je dr. Solaru rečeno da je mrtav).

Srpski ratni zločinac tražio pomilovanje
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske na naš upit odgovorilo nam je:  
"Okrivljeni Veljko Svakidan pravomoćno je osuđen na dvadeset godina zatvora zbog kaznenih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. OKZRH, između kojih kaznenih djela i za prisilno odvođenje, zlostavljanje i ubojstvo dr. Ivana Šretera, dok je u odnosu na isti događaj protiv 12 okrivljenika kazneni postupak u stadiju prekida istrage."

Udruga hrvatskih branitelja RH je u nekoliko navrata unazad dvije godine dostavljala podatke Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru i Državnom odvjetništvu RH u Zagrebu o osobama koje se mogu dovesti u svezu s otmicom dr. Ivana Šretera. Između ostalog, dostavili smo neka imena i prezimena, pa prema tome istraga ne može biti prekinuta. Od tih 12 osoba neki su promijenili identitet, ali očito to našim pravosudnim organima ne znači ništa. Jedan dio istrage bi se trebao usmjeriti prema Beogradu, drugi prema Australiji, a treći ostaje na području policijske postaje Pakrac.

Presudom posl. br. K.56/95-29. od 15. ožujka 1996. godine, koja se može pronaći na internetu, Svakidan je osuđen zbog 1. zločina u Kusonjama, te zbog, kako piše u spisu:

 "II Optuženik Veljko Svakidan, sam
 2. tijekom kolovoza 1991. godine pridruživši se u  Pakracu srbo-četničkoj formaciji koja je za cilj imala na teritoriju RH stvaranje tzv "Velike Srbije", te nakon što je navedeno područje privremeno okupirano od strane odmetnika, koji su na Bučju, formirali logor u kojem su mučeni i ubijani civili i ratni zarobljenici nesrpske nacionalnosti protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, koncem kolovoza 1991. godine kao operativac tzv "SAO Zapadna Slavonija" u logoru Branešci ispitivao zatočenog civila dr. Ivana Šretera, koji je fIzički i psihički bio zlostavljan, te neutvrđenog dana u kolovozu 1991. godine i likvidiran, a zatim je kao operativac, kada su mu privedeni civili Stjepan i Vinko Major, koji su uzeti kao taoci, iste ispitivao, pri čemu su psihički zlostavljani, a zatim pušteni, te učestvovao u ispitivanju civila uzetih kao taoca i to Marijana Svjetlačića zvanog "Jumbo", Ilije Turkovića, Bogdana Vendela i Josipa Majcena, te naredio da se isti predvedu u logor Bučje, gdje su zlostavljani, a Ilija Turković i Marijan Svjetlačić lišeni života,

 dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba uzimao taoce, naređivao protuzakonito zatvaranje civila, te nečovječno postupao prema istima,

 uslijed čega je kao posljedica nastupila smrt pojedinih osoba, te narušavanje zdravlja ljudi, čime je počinio ratni zločin."

Nije poznato što je dalje bilo sa osuđenim Svakidanom. Jedno je vrijeme bio u zatvoru u Lepoglavi. Na internetu se može pronaći kratka obavijest kako je navodno Svakidan od Republike Hrvatske 2008. godine tražio pomilovanje, ali mu je to odbijeno.

U srbijanskim novinama Tabloid piše kako je jedna grupa Srba u Hrvatskoj osuđenih za ratne zločine, početkom 2008. stigla u tamošnji Kazneno-popravni zavod Zabela, Požarevac. Među njima je bio i Veljko Svakidan, koji je tražio da kaznu, umjesto u Hrvatskoj, služi u srpskim zatvorima.

Marginalna državica Srbija
Republika Hrvatska i dalje traga za 1868 nestalih, među kojima je i dr. Ivan Šreter. Premijer Andrej Plenković više je puta izjavio kako je potraga za nestalima prioritet Vlade. Prioritet? Ove godine identificirani su posmrtni ostaci jednog nestalog hrvatskog branitelja. Ako se tako ponaša s prioritetima, kako tek prolazi ono što premijeru nije prioritet? Ministar Tomo Medved potvrdio je kako Republika Srbija uopće ne surađuje po pitanju nestalih. Normalno da ne surađuje, kad im hrvatski političari to dozvoljavaju. Zasigurno postoje brojni  mehanizmi koje kao članica EU možemo upotrijebiti protiv Srbije, te marginalne zemlje čiji političari uglavnom boluju od kompleksa veće vrijednosti. Ovaj kompleks prelio se i na HDZ-ove koalicijske partnere iz SDSS-a. Milorad Pupovac, Boris Milošević, Dragana Jeckov i Anja Šimpraga svoje dobro plaćeno saborsko radno vrijeme troše na šablonsku proizvodnju lažnih optužbi o ugroženosti Srba u Hrvatskoj. Zašto za promjenu ne bi bili korisni i pomogli u prikupljanju korisnih informacija o nestalima. Prijedlog: Umjesto beskorisnog Biltena Srpskog narodnog vijeća gdje pronalaze govor mržnje tamo gdje ga uopće nema, neka objave podatke o tome gdje su pokopani posmrtni ostaci nestalih hrvatskih branitelja nad kojima su četnici 1991. počinili ratne zločine.