JNA je ’92. likvidirala svog vojnika Jovana: Otkrili su što radi u tajnosti

NEPRIZNATI HEROJ

Dan 24. listopad 1991. ostat će upamćen kao jedan od najdramatičnijih u ratnoj povijesti Dubrovnika kada su pod vatrom granata izbjeglice brodovima u panici napuštale grad.

No, nije to učinio zastavnik JNA Jovan Sredojević koji je, potpuno svjestan tko je agresor a tko žrtva, odlučio pristati na suradnju sa hrvatskom stranom.

Do Jovana su došli preko SIS-a, prenosio je važne informacije

HV je vjerovao odlučnom Sredojeviću koji im je u ključnim trenucima davao važne informacije. Uz to, ovaj odvažni čovjek je Hrvatima, Slovencima i Albancima pomagao da pobjegnu iz JNA u Trebinju gdje je službovao, s otočanima je izvlačio vojnike iz mljetske vojarne, mještanima je dijelio hranu iz vojnih skladišta i prenosio im poruke, a na Šipanu je onesposobio radar da ga JNA ne bi koristila.

Pokojni general bojnik Nojko Marinović koji je bio zapovjednik obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu kazao je kako su do Jovana došli preko službe SIS-a: “On je sav ozaren prihvatio suradnju s nama. Njegovi zadaci su se sastojali od toga da dojavljuje paljbene položaje i raspored postrojbi JNA, veličinu tih postrojbi i lokaciju, zatim planove do kojih može doći i slično”.

Međutim, JNA je otkrila što radi njihov vojnik… “Kad smo došli do spoznaje da se oko Sredojevića plete zamka, nismo mu više slali nikakve zahtjeve, nego smo mu poslali poruku ‘gotovo je, opasno je, prijeđi k nama.’ Usmeno je odgovorio ‘znam što radim. Imam ovdje još puno toga za napraviti, kada dođe vrijeme, doći ću’. To je bio njegov posljednji izvještaj”, prisjetio se Marinović.

JNA ga hladnokrvno likvidirala

Nakon godinu i pol suradnje sa Hrvatskom vojskom, JNA ga je otkrila i 24. ožujka 1992. godine likvidirala. Kata Sibinjan na čijem je pragu Jovan ubijen ispričala je čemu je svjedočila toga dana: “Nakon što je kampanjolom dovezao hranu za selo, navratio je kod nas. Došao je k nama na ručak, pekla sam ribu… Poslije ručka je rekao ‘malo bih prilegao na kauč, nisam spavao po noći.’ Jovo je pokraj sebe imao telefon, pušku, a pištolj je stavio pod jastuk, sve je imao uza se.”

Kata Sibinjan sjetila se da je počela padati kiša: “Otišla sam gore na kat, a netko je zakucao na vrata. On je skočio na noge i otvorio. Sišla sam i vidjela sam Jovu kako s puškom u ruci stoji na vratima. Pred vratima je bio vojnik koji je otvorio vrata. Drugi vojnik, koji je bio sa strane i kojeg Jovo nije mogao vidjeti, pucao je u njega iz puške, čuo se rafal. Još jedan je bio s njima. Bili su poslani. Sve je to bilo uvježbano, znali su kako će. Ubili su ga na našem kućnom pragu”.

Tijelo Jovana Sredojevića ostalo je u lokvi krvi ležati gotovo 24 sata. Tek sljedećeg dana vojnici JNA došli su po truplo, prevezli ga u Trebinje i tamo pokopali. Jovan Sredojević imao je tada 44 godine… Za svoje junačko djelovanje u Domovinskom ratu, 2014. godine Redom Nikole Šubića Zrinskog posmrtno ga je odlikovao tadašnji predsjednik Ivo Josipović.