Moj djed, žuljevita ruka krša i kamena, mirisa na znoj i zemlju, u vihoru II svjetskog rata branio je svoj skromni dom, svoj narod i voljenu domovinu.
Danas ne smijem ni spomenuti gdje je bio i za što se borio jer je proglašen zločincem i neprijateljskim vojnikom.
Nekog drugog djed, neradnik s druge obale bez ijednog žulja, napao je skromni dom i voljenu domovinu moga djeda, pljačkao, silovao i ubijao njegov narod; krvave ruke do lakta imao.
Danas je postao simbol nečega što nikada nisam mogao razumjeti – heroj u voljenoj domovini moga djeda.
Ulice su po njemu nazvane, spomenici podignuti i imenom njegovim nazvane nagrade za promicanje demokracije.
Kad hodam tim ulicama…
+++Ante Ćurić+++
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.