Kako se boriti sa srdžbom da se ne pretvori u nesnosnu i opterećujuću mržnju

16.09.2020. 10:59:00

Srdžba i mržnja mogu se od „grančice pretvoriti u veliki balvan“

Koliko puta da oprostim svome bratu

Evanđelja po Mateju  (Mt 18,21-35)

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam«. »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti’. Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti’. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Mržnja

Mržnja je ljudski osjećaj jake antipatije. Temelji se na intenzivnim negativnim osjećajima, i općenito se smatra da je mržnja najjači oblik odbojnosti, prijezira i nenaklonosti. Uzroci mržnje često mogu biti sebičnost, zavist, povreda osobe, ljubomora ili neuzvraćena ljubav.

Reaktivna mržnja

Ona je uvijek rezultat dubokog poniženja, ozljede ili bolne situacije kojoj je čovjek bespomoćno izložen i koju vlastitim naporima nije kadar promijeniti.

Mržnja utemeljena na strukturi ličnosti

Nastaje sličnim načinom kao reaktivna mržnja, ali se temelji na strukturi ličnosti osobe koja mrzi. Mržnja je u tom slučaju osobina osobe, i samo je izraz inherentne mržnje.

Filozofska definicija

Mržnja kao suprotnost ljubavi ne samo da prezire ljudsko biće, nego mu želi i naštetiti ili ga povrijediti. Predmete se u osnovi ne može mrziti, samo se može osjećati odbojnost ili gađenje prema njima, jer se stvar može uništiti ili ukloniti, ali ju se ne može ozbiljnije i mrziti.

Srdžba

Srdžba je osjećaj, jedan stupanj bijesa. Kad se dijete kad ne dobije željeno (željenu stvar ili nešto nematerijalno) počinje bacati po podu, vrištati i na druge načine izražavati bijes, to ponašanje zovemo srdžbom.

O blagosti prema bližnjemu i lijeku protiv srditosti

„Sveta krizma, koju po apostolskoj predaji Crkva Božja upotrebljava kod svete potvrde i blagoslova, spravljena je od maslinova ulja i pomasti; a to, među ostalim, znači i dvije drage i veoma omiljele kreposti koje su sjale u svetoj osobi Gospodina našega i koje nam je on na poseban način preporučio da se po njima naše srce prikazuje njemu na službu i njemu ga nasljeduje: Učite se od mene, veli, jer sam blaga i ponizna srca. Poniznost nas usavršuje prema Bogu, a blagost prema bližnjemu. Pomast koja, kao što sam već spomenuo, u svakoj tekućini pada na dno, pa tako označuje poniznost, a ulje uvijek pliva na površini, i predočuje blagost i dobrohotnost koja sve stvari nadmašuje i iznad svih je kreposti; jer ona je cvijet ljubavi, a ljubav je savršena, kaže sveti Bernard, kad je ne samo strpljiva nego blaga i dobrohotna. No, pazi, Filotea, da ti tajanstvena krizma sastavljena od blagosti i poniznosti bude u srcu; nečastivi mnoge zavede pa se više riječima i vanjštinom bave ovim krepostima; svoje unutarnje osjećaje ne promatraju, pa misle da su blagi i ponizni, a uopće to nisu; takve lako možemo prepoznati; unatoč svoj izvanjskoj blagosti i poniznosti, čim im netko kaže krivu riječ ili ih i najmanje uvrijedi, planu i silno se ražeste. Kaže se da, ako tko primi lijek prozvan milošću svetoga Pavla, neće nimalo oteći i ugrize li ga zmija ljutica, ako je milost prava; isto tako, ako su poniznost i blagost prave, bit ćemo zaštićeni od nadutosti i žestine što ih u našemu srcu obično izazivaju nepravde. Ako nas ugrize i ubode klevetnik i neprijatelj te postanemo ponositi, naduti i srditi, tada nam poniznost i blagost nije prava i iskrena, nego izvještačena i prividna. Sveti i slavni patrijarh Josip, šaljući svoju braću iz Egipta kući svoga oca, rekao im je samo ovo: „Ne prepirite se putem“ (Post. 45,24). To i ja tebi kažem, Filotea: ovaj jadni život samo je put u onaj blaženi; nemojmo se, dakle, putem prepirati, hodajmo zajedno s braćom i drugovima, blago, mirno i prijazno. No, ovo što ću ti sada reći čini bez izuzetka: Ako možeš, uopće se ne prepiri i ne prihvaćaj nikakvu izliku da bi vrata svojega srca otvorila za prepirku; sveti Jakov sasvim jasno kaže kako ljudska srditost ne čini što je pravedno pred Bogom (Jak 1,20). Dakako, zlu se treba opirati, a mane onih za koje odgovaramo ispravljati postojano i valjano, ali blago i mirno. Ništa neće razjarenog slona tako umiriti kao kad ugleda janješce, a isto tako ništa neće toliko učinkovito zaustaviti topovsko zrno kao vuna. Ukor izrečen u strasti, premda opravdan, teže se prima od onog koji dolazi od samog razum; razumna je duša prirodno podložna razumu, a u vlast strasti može pasti samo silom. Zato razum i omrzne kad ga prati strast pa mu je vladavina povezana sa silom. Vladari silno časte i tješe narod kad ga pohode u miru, no, kad povedu vojsku, pa makar to bilo i za opće dobro, uvijek dolaze u krivo vrijeme i na štetu…“ „Bolje je“, kaže sveti Augustin u svom pismu Profaturu, „da ne damo srdžbi da uđe u srce, pa makar ona bila pravedna i ispravna, nego da je primimo, ma kako god ona malena bila, jer, kad je jednom primimo, teško ćemo je istjerati, kad uđe, malena je poput grančice, ali začas naraste i pretvori se u balvan.“ Ako samo jednom prenoći i Sunce zađe nad našom ljutnjom (što Apostol zabranjuje – Ef 4,26 ), pretvorit će se u mržnju koje se gotovo više nećemo moći riješiti; ona se hrani s tisuću krivih uvjerenja, jer nijedan srdit čovjek ne misli da mu je srdžba nepravedna.“

Sveti Franjo Saleški, crkveni naučitelj, „Filotea – uvod u pobožni život“, Verbum, Split, 2009., str. 157 – 160.

Umjesto zakjučka

U naše vrijeme teško je izgraditi osobnu duhovnost, istrgnuti se iz već uobičajenih nametnutih klišea kojima suvremeni čovjek izlazi na kraj sa srdžbom i mržnjom. Područje katoličke duhovnosti premalo je poznato vjernicima i onima koji to nisu. Razlog tome svakako je činjenica da premalo čitamo, da se premalo oslanjamo na iskustva duhovnih velikana iz života Crkve. „Filotea – uvod u pobožni život“ svetog Franje Saleškog premalo je poznata katolicima 21. stoljeća. A ta je knjižica pravi biser, pravo bogatstvo duhovnosti staro više od tristo godina, a još uvijek aktualno. Dakako da je aktualno duhovno stajalište svetog Augustina u odnosu na srdžbu: „Bolje je da ne damo srdžbi da uđe u srce, pa makar ona bila pravedna i ispravna, nego da je primimo, kako god ona malena bila, jer, kad je jednom primimo, teško ćemo je istjerati, kad uđe, malena je poput grančice, ali začas naraste i pretvori se u balvan.“ Srdžba je zapravo veliki psihološki teret koji se zna pretvoriti u opterećujuću i nesnosnu mržnju, teret kojega se teško osloboditi i riješiti. Evanđelje, poruke svetog Pavla u poslanicama i riječi velikih i poznatih teologa i duhovnika poput svetog Franje Saleškog i svetog Augustina pružaju nam putokaz za trenutke rađanja i rasta naše osobne srdžbe prema nekome. Zato je važno uvijek promisliti osvijetljen Duhom Svetim o tome kamo nas može odvesti srdžba, a pogotovo mržnja.

 

MOLITVA ZA UNUTARNJE OZDRAVLJENJE

 

Gospodine Isuse, došao si iscijeliti ranjena i tjeskobna srca.

Molim te, ozdravi sve traume koje izazivaju nemire u mome srcu.

Na poseban način ozdravi ono što je u meni uzrok grijehu.

Molim te, uđi u moj život i ozdravi me od svih trauma

koje su me snašle u djetinjoj dobi

i od svih rana koje su izazvale te traume tijekom života.

Gospodine Isuse, tebi su poznati moji problemi.

Sve ih stavljam u tvoje Srce, Srce Dobrog Pastira.

Molim te, po snazi one velike Rane otvorene na tvome Srcu

ozdravi male rane na mome srcu.

Ozdravi rane u mome sjećanju;

ništa od onoga što mi se dogodilo nek’ ne bude izvor boli, tjeskobe i zabrinutosti.

Ozdravi, Gospodine, sve rane koje su u mome životu

prouzročile korijene grijeha.

Hoću oprostiti svima koji su me uvrijedili;

pogledaj, Gospodine, na unutarnje rane zbog kojih nisam sposoban oprostiti.

Ti, koji si došao izliječiti ranjena i slomljena srca, ozdravi moje srce.

Ozdravi, Gospodine, intimne rane koje su uzrok tjelesnim bolestima.

Darujem ti svoje srce. Primi ga, Gospodine, očisti ga

i daj mi osjećaje svoga božanskog Srca.

Pomozi mi da budem ponizan i blag.

Udijeli mi, Gospodine, ozdravljenje od boli

koja me pritišće zbog smrti dragih osoba.

Pomozi mi da ponovno zadobijem mir i radost

zbog sigurnosti da si ti uskrsnuće i život.

Daj da budem vjerodostojan svjedok tvoga uskrsnuća,

tvoje pobjede nad grijehom i smrću,

i tvoje prisutnosti kao živoga među nama.

Amen. Aleluja!

Izvorni autor: Vladimir Trkmić/PDN/Foto:123rf.com

Autor: