Kako su se top menadžeri Podravke narugali kompaniji koju vode
Lakrdija zvana opcijske dionice već tjednima diže tlak mnogim radnicima Podravke koji gledaju kako menadžeri preko noći zarađuju milijune na nakaradnoj povlastici koju, u tom obliku, nema niti jedna kompanija u Hrvatskoj.
Model nagrađivanja menadžera putem opcijskih dionica grozna je umotvorina nekadašnjeg šefa NO-a Podravke Bože Prke i tadašnjeg čelnika uprave Darka Marinca koji su to u Podravkin korporativni sustav ugradili još 2000. godine.
Bilo je to, valja podsjetiti, u doba SDP-ove i HSLS-ove Vlade predvođene Ivicom Račanom. Te su godine u Nadzornom odboru Podravke sjedili, među ostalim, i Slavko Antolić, Franjo Cirkvenec, Željko Đurđina i Zvonimir Majdančić. U to su doba mirovinski fondovi držali tek oko 16 posto dionica kompanije.
Punih 21 godinu, dakle, menadžeri se besramno bogate na opcijskim dionicama, a tu je praksu od ove godine odlučila prekinuti nova šefica Podravke Martina Dalić. Ostao je sustav nagrađivanja dionicama, ali mnogo pošteniji, skromniji i pravedniji nego dosad.
Ovo posebno boli
No, menadžeri imaju pravo na još stotinu tisuća opcijskih dionica koje im pripadaju za prijašnje godine mandata. Još će, dakle, mnogo puta skočiti tlak radnicima Podravke dok pročitaju kako je neki zaslužni menadžer, ni kriv ni dužan, postao bogatiji za milijun-dva-tri kuna.
Ove i prošle godine mnogi su Podravkini top menadžeri zaradili milijune na opcijskim dionicama, a rekorder je član uprave Belupa Marko Đerek koji je ove jeseni iskoristio pravo na čak 12.500 dionica tržišno vrijednih nevjerojatnih 8 milijuna kuna.
Sve ih je odmah prodao, a podravkaše posebno boli to što je 7500 njegovih dionica kupila Mesna industrija Braća Pivac. Član uprave Podravke Milan Tadić ovih je dana preuzeo i prodao 4000 dionica, a bivša članica uprave Belupa Ksenija Punčikar prodala je također 4000 komada.
Prošli je tjedan i član uprave Podravke Davor Doko realizirao pravo na svoj opcijski paket od 5000 dionica. Zasad ih je prodao 2500 komada, nije poznato što će učiniti s preostalom polovicom.
Članica uprave Žita Senka Peroš realizirala je pravo na 2000 opcijskih dionica, a članica uprave Podravke Ljiljana Šapina lani je preuzela i prodala paket od 5000 opcijskih dionica.
Dobivaju i masne bonuse
I tu dolazimo do najveće tragedije kad je riječ o opcijskim dionicama, modelu nagrađivanja koji je menadžerima trebao omogućiti da participiraju u vlasništvu kompanije pokazujući kako vjeruju u tvrtku koju vode. Odnosno, da se trude da raste vrijednost tvrtke čije dionice posjeduju.
Umjesto toga, Podravkini su top menadžeri – svejedno bili domaći, podravski, ili kadrovi koji nisu poniknuli u ovoj sredini – dionice odmah prodavali zarađujući na njima milijune. Time su se, zapravo, narugali kompaniji koju vode. I pokazali kako baš i ne vjeruju u njezinu vrijednost i svjetliju budućnost.
Jer svi ti ljudi svaki mjesec primaju plaće o kojima i vi i ja možemo samo sanjati. I svi ti ljudi, pogotovo članovi uprave, svake godine dobivaju masne bonuse koji se mjere u stotinama tisuća kuna. Ne moraju odmah prodati sve dionice koje dobiju. Preživjet će i bez tog novca.
No, oni to ipak čine. I što je najgore od svega, ne vide baš ništa loše u tome. Jer je Podravka tu ionako samo da se zgrne dobra lova.
