Prije par tjedana sam pisao kako je grčevita obrana Severodoneckog džepa nesvrhovita a pisao sam i kako je ubacivanje svježih snaga unutra s ciljem potiskivanja neprijatelja iz samoga grada, dakle naprijed, potpuno nesuvislo pošto su bokovi kao i opskrbne linije pod pritiskom topničke vatre te pješačko oklopnih postrojbi

što čini dvostruku opasnost, kako odscijecanja prednjih postrojbi u džepu, tako i od dalekometnog uništavanja svježih snaga u pokretu, koje se kreću opskrbnim linijama prema crtama bojišta.

Mediji su za to vrijeme pisali o problemima u ruskoj vojsci i protunapadu ukrajinskih snaga i to u samom gradu, gdje su Rusi potisnuti u par kvartova, nazivajući to čak i mogućnošću preokreta na bojišnici.

Od tada je prošlo neko vrijeme a krajnji rezultat, po meni, bespotrebnog održavanja džepa, se vidi danas, kada dolaze, doduše neprovjerene informacije za koje se nadam da nisu točne, a koje govore da su ukrajinske snage u industrijskoj zoni Severodonecka, u pogonima tvornice Azot plant (Ne zvuči li ovo vrlo viđeno i vrlo mračno) u broju od gotovo 2500 ljudi, okružene i da im je čak fizički presječena komunikacija s obalom Syverskog Doneca, što znači da po tim informacijama okružene snage ne mogu niti doći do rijeke te je preplivati.

Užas Mariupolja, gdje je izgubljeno 8000 što poginulih što zarobljenih vojnika očito nije dao nikakve pouke pa se situaciji čini identičnom. čak i u vodu industrijske zone te sličnog imena tvornice u kojoj su zadnje dane provodili okruženi vojnici ukrajinske vojske.

Bitka za Severodoncecki džep može završiti na tri načina. Snažnim protunapadom i slamanjem neprijateljskih snaga koje okružuju taj džep, organiziranim izvlačenjem vojnih efektiva te utvrđivanja obrane na liniji Siversk-Bakhmut, kao predlinije obrane konurbacije Slavyansk-Kramatorsk ili potpunim kolapsom obrane, zarobljavanjem dijela a progonom ostatka snaga koje se ne bi mogle organizirano povući.

Za prvu opciju odmah možemo reći kako nije realna jer iz korištenja ukrajinskih snaga koje se bacaju u vatru tek da bi popunili uzdrmane linije po opsegu džepa, vidimo da ne postoje snage koje bi mogle provesti uspješan i širok protunapad. Najnovije vijesti govore da upravo ističe zadnje vrijeme u kojem bi se barem većina snaga mogle organizirano izvući.

Potpuni slom obrane se čini kao najrealnija mogućnost osobito ukoliko se vijesti o okruženju preostalih ukrajinskih snaga na području grada Severodonecka odnosno industrijske zone, pokažu istinitima.

A novi Mariupolj ili prizori koji su već viđeni 1944 kod Falaisa, te neorganizirani bijeg uz neprijatelja koji uništava snage u povlačenju po udarima po bokovima te vrši progon povlačećih jedinica je zadnje što Ukrajini treba.