Karolina Vidović Krišto: Imenovanje Vanđelića – krunski dokaz vladavine duboke države

Saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto na facebooku osvrnula se na imenovanje Damira Vanđelića ravnateljem Fonda za obnovu Zagreba ocijeniši kako je to “krunski dokaz vladavine duboke države”.

Andrej Plenković je na dvije konferencije za medije vrlo nervozno, pa čak i agresivno tumačio kako Damir Vanđelić ne će biti ravnatelj Fonda za obnovu, jer je on samo privremen, a privremen znači da je kratkog vremenskog trajanja, da bismo sada saznali kako će Vanđelić biti imenovan za ravnatelja Fonda na mandat od 4 godine.

Kada prvi čovjek izvršne vlasti i vladajuće stranke s takvom sigurnošću nešto najavi, a dogodi se suprotno, bilo bi uobičajeno da je dao jasno objašnjenje za promjenu odluke ili je morao podnijeti ostavku. U parlamentarnoj demokraciji odgovornost i transparentnost su obveza. Javnost mora znati tko donosi odluke. Plenković je ovom situacijom u potpunosti izgubio autoritet!

Poznat je slučaj kada je friško izabrani kancelar Gerhard Schroeder najavio porezne reforme, a predsjednik njegove stranke i tadašnji ministar financija Oskar Lafontaine je tu najavu relativizirao, što je rezultiralo ostavkom predsjednika stranke i ministra financija, te njegovim privremenim napuštanjem politike. Stvar je u potpunosti jednostavna. Autoritet prvog čovjeka izvršne vlasti ne može biti pod upitnikom.

Svi oni koji do sada nisu željeli vjerovati, sad imaju dokaz da su Andrej Plenković, kao i većina vodećih osoba koji obnašaju državne dužnosti, samo „manekeni“, a odluke donosi netko drugi. I to su sada vrlo grubo demonstrirali, te na taj način autoritet predsjednika stranke i Vlade u potpunosti narušili.

Te strukture, to jest duboka država, nemaju milosti kada su u pitanju proračunska sredstva hrvatskih građana, te se pozicije kao što je šef Fonda za obnovu Zagreba ne prepuštaju nikakvom slučaju. Uz ovu se poziciju vežu milijarde, a iz prošlosti znamo kako se milijarde hrvatskih građana troše.

Važni nacionalni projekti koji su svakom razumnom čovjeku bitni, kao što je, sjećamo se, bila izgradnja autocesta, medijski se tako konstruira da se takve investicije ne smiju propitkivati. I onda imamo situaciju da se za jednu cestu, na primjer zadarsku spojnu cestu, plati toliko da su se mogle sagraditi dvije.

Ovakve mega-korupcije uvijek se provode uz opsežnu medijsku zaštitu i pravosudno ne-činjenje. Obnova Zagreba i Banovine nakon potresa jest prioritet broj jedan ali to ne smije biti nova cestogradnja i bezočna pljačka.

Medijsko praćenje slučaja spomenutog Vanđelića te netransparentnost vladinih poteza pri formiranju Fonda za obnovu, upozoravaju da se ponovno sprema pogodovanje i korupcija. Zašto nije raspisan međunarodni natječaj za čelnu osobu? Kakve reference ima taj Vanđelić?

Obnovu treba voditi osoba koja ima iskustva u vođenju složenih i velikih građevinskih projekata, a to Vanđelić nema. Mediji ga sustavno prikazuju kao velikog domoljuba koji sve što radi radi iz ljubavi prema domovini. Ali, pogledajmo činjenice njegovog djelovanja.

Vanđelić je u ime Adrisa provodio preuzimanje Croatia osiguranja, te su na taj način hrvatski porezni obveznici oštećeni za minimalno 4 milijarde kuna. Dalje, kao predsjednik Nadzornog odbora INE bespogovorno sudjeluje u zatvaranju rafinerije u Sisku te sudjeluje u sramotnom sporazumu s MOL-om po kojem se hrvatska nafta više ne prerađuje u našim rafinerijama već u MOL-ovim u Mađarskoj. Najnoviji poslovni podaci pokazuju da INA ima gubitak u 2020., ali zato MOL ima dobit.

Vanđelić je i predsjednik savjeta državne agencije za nadzor financijskih i osiguravajućih društava HANFA. Kako je isti i član Nadzornog odbora Croatia osiguranja, a HANFA bi trebala nadzirati Croatia osiguranje, to znači da on samog sebe nadzire. Apsurd!

U promociji Vanđelića konstantno se ponavlja činjenica kako je bio branitelj i zatočenik srbijasnkog logora. Tu činjenicu treba duboko poštovati! Ali ovdje treba izreći i sljedeće – nitko nema pravo, bez obzira na svoje zasluge u stvaranju Hrvatske, sudjelovati u korupciji i u razaranju hrvatskog društva, jer to je čin – domoljubnim rječnikom govoreći – izdaje.

Vanđelić je sudjelujući u privatizaciji Croatia osiguranja bio dionik najveće privatizacijske pljačke u novijoj hrvatskoj povijesti.
Nije potrebno biti znanstvenik ili sociolog kako bismo znali da stanje korupcije društvo čini depresivnim i tjeskobnim.

Kad uzmemo broj suicida koji su počinili hrvatski branitelji, i kad uzmemo svakodnevnu argumentaciju najzaslužnijih za hrvatsku slobodu, a to su hrvatski branitelji, a koja glasi – „nismo se borili za nepravednu Hrvatsku, već smo se borili za uređenu i pravednu Hrvatsku“, onda je jasno da je ta sveopća korupcija, kao i bezakonje koje omogućuje tu korupciju, glavni uzročnik te depresije.

Svatko tko sudjeluje u korupciji ili tolerira korupciju i ne sprječava je, gubi pravo pozivati se na domoljublje i na bilo kakve zasluge za domovinu.
Tko donosi odluke u hrvatskoj državi? Jesu li to oni koji imaju (kakav, takav) izborni legitimitet, ili je to duboka država? Na kojim je to izborima bio taj Vanđelić, i od koga je on legitimiran, to jest, odakle on crpi svoju moć da ga se Plenković kao predsjednik Vlade boji?

I ovdje ponovno dolazimo do pitanja transparentnosti i temeljima na kojima hrvatsko društvo počiva. A ono već desetljećima živi na manipulacijama i skrivanju te nerasvjetljavanju činjenica iz prošlosti. Mi ni danas ne znamo zašto je Sanader odstupio, a svaka afera, koja može ugroziti vladajuće strukture, medijski se prikriva, a pravosuđe koje treba afere rasvijetliti i utvrditi činjenice, sudjeluje u prikrivanju nezakonitosti, jer su i sami dionici tog netransparentnog korupcionaškog sustava.

Možda duboka država misli da je Vanđelićevim imenovanjem postigla još jednu pobjedu. Ali grdno se varaju. Svakoj nepravdi dođe kraj, a s obzirom na pozitivne reakcije na borbu protiv nepravde, koje doživljavam svakodnevno, hrvatski narod se više ne će dati obmanjivati.

Na raščišćavanju privatizacije Croatia osiguranja započet ćemo uspostavu vladavine prava u Hrvatskoj, i budimo sigurni da ćemo uspjeti. Pravda je ponekad spora ali je dostižna, a Hrvati su i opasnije protivnike pobjeđivali, pa će pobijediti i ovu pohlepnu, nemoralnu duboku državu.