Koliko para, toliko muzike: Ovo je razlog zbog kojeg njemački radnik zarađuje trostruko više od hrvatskog

To izvješće je toliko bogato da bi moglo biti temom desetak kolumni, no u ovoj kolumni pažnju usmjeravam na dio izvješća koje se odnosi na odrednice proizvodnosti u Hrvatskoj. Sličnu analizu proizvodnosti ova institucija je objavila i 2014., kada su nalazi upućivali na stagnantne trendove u proizvodnosti, nedovoljan tržišni dinamizam, nedovoljno konkurentnu tržišnu utakmicu, te na čitav niz tržišnih neučinkovitosti zbog kojih se primjerice, ekonomskoj logici usprkos, proizvodnije kompanije zatvaraju, a one manje proizvodne uspijevaju opstati na tržištu. I koliko god sam se ja osobno tada nadala da su rezultati tog izvješća iz 2014. rezultat ekstremno duge recesije ili nekakvog problema s analiziranim podacima, jer sam bila svjesna da uz takve trendove ne može očekivati nikakvo povećanje životnog standarda ili smanjenje jaza u plaćama između nas i bogatijih članica Europske unije, nova analiza objavljena devet godina kasnije potvrdila je sve glavne nalaze ranije analize i uz njih dodala neke nove, jednako uznemirujuće.

Zanimljivo je i da izvješće indicira da hrvatski uslužni sektor manje zaostaje u proizvodnosti za njemačkim uslužnim sektorom, pri čemu se ističu djelatnosti hotela i restorana te poslovanja s nekretninama koje su dominantno povezane sa turizmom i koje bilježe svega 10 i 15 posto manju proizvodnost u odnosu na te iste djelatnosti u Njemačkoj. Sve druge djelatnosti su barem upola manje proizvodne u odnosu na njihove njemačke pandane. Za pak ukupni jaz između proizvodnosti njemačke i hrvatske ekonomije zaslužna je dominantno prerađivačka industrija koja generira čak 90 posto ukupnog jaza u proizvodnosti. Prerađivačka industrija je, uz komunalna poduzeća, ujedno i djelatnost kod koje je jaz u proizvodnosti u odnosu na njezin njemački pandan najveći. Prerađivačka industrija ostvaruje tako otprilike tek četvrtinu proizvodnosti njemačke industrije, dok naša komunalna poduzeća bilježe tek 15 posto njemačke komunalne proizvodnosti.

Što je razlog za ovako loše stanje sa srcem hrvatske ekonomije? I u tom smislu analiza Svjetske banke iz 2023. nam nažalost ne nudi ništa novo u odnosu na izvješće od prije devet godina. U Hrvatskoj ekonomiji tržišne sile naprosto ne funkcioniraju onako kako bi trebale. Evo par primjera. Kada propala poduzeća koja bi u teoriji trebala biti manje proizvodna nestanu s tržišta, njihove resurse bi trebala preuzeti i na produktivniji način iskoristiti proizvodnija poduzeća. Taj proces realokacije resursa bi trebao potaknuti rast proizvodnosti. No kod nas se u razdoblju kada nismo u recesiji događa baš suprotno pa realokacija resursa dovodi do smanjenja proizvodnosti. U kategoriju „vjerovali ili ne“ ulazi nalaz kojeg je iznjedrila i studija iz 2014., a koji sugerira da su tvrtke koje se zatvaraju u prosjeku proizvodnije u tvrtki koje ostaju na tržištu. To ujedno znači da se resursi u vidu rada i kapitala sele iz proizvodnijih u manje proizvodne djelatnosti. Ovaj nalaz kod ekonomista bi trebao izazvati nevjericu jednaku nevjerici kardiologa koji ustanovi da pozamašno začepljenje žila oko srca, no pacijent i dalje nije doživio infarkt. U takvim „tržišnim“ uvjetima mi se ni ne možemo nadati ikakvom rastu plaća i životnog standarda.

U kategoriju „vjerovali ili ne“ svakako ulazi i novi nalaz da novoosnovana poduzeća u prvih deset godina svoga poslovanja rastu bez da pri tome ostvaruju ikakav rast proizvodnosti pa onda i konkurentnosti, te nalaz da većinu porasta proizvodnosti nose poduzeća koja su već etablirana, odnosno koja posluju desetljećima. Nadalje, jaz u proizvodnosti između poduzeća koja su nositelji rasta proizvodnosti i onih koja to nisu se tijekom vremena povećava, što znači da se natjecateljski pritisak na najproizvodnija poduzeća smanjuje, umjesto da se povećava, što tim poduzećima omogućuje povećanje ne samo tržišne pozicije, nego i mogućnost da povećavaju cijene i marže više no što bi to bio slučaj da su tržišne sile u Hrvatskoj dinamične i učinkovite. Izvješće stoga zaključuje da poslovna klima u našem gospodarstvu postaje sve statičnija te da su poduzeća sve manje u stanju djelovati kao istinski konkurenti u tržišnoj utakmici.

Što napraviti kada su u jednoj ovako važnoj analizi su najčešće spominjane riječi tržišne neučinkovitosti i tržišna trvenja (eng. frictions)? Izvješće Svjetske banke nudi čitav niz preporuka, od uklanjanja barijera za osnivanje poduzeća i smanjivanja troškova njihovih osnivanja, deregulacije i osnaživanja određenih uslužnih djelatnosti, promoviranja ulaganja u istraživanje i razvoj i usvajanja novih tehnologija, do promoviranja intenzivnijeg tržišnog natjecanja i ulaganja u unaprjeđivanje upravljačkih vještina i vještina zaposlenika u uslužnom sektoru. U pozadini ovih preporuka se može očitati i potreba za unaprjeđivanjem poslovne i investicijske klime, što za sobom izrijekom povlači i čitav niz institucionalnih reformi koje se detaljnije obrađuju u zasebnom poglavlju istog izvješća. Iako se prerađivačka industrija nigdje izrijekom ne spominje u preporukama, kod nje će se morati dogoditi zaokret od industrije koja u prosjeku konkurira na svjetskom tržištu niskim cijenama roba s malo dodane vrijednosti k industriji koja sve intenzivnije uspijeva konkurirati kvalitetom, odnosno proizvodeći robu s većom dodanom vrijednošću.

Vrijedi pri tome osvijestiti da reformske pogurance oko kojih je postojao nacionalni konsenzus koje smo imali uslijed ulaska u Europsku uniju i eurozonu više nemamo, što znači da smo više nego ikada do sada prepušteni sami sebi i svojim inicijativama. Ono što moramo učiniti nije pak ništa niti nešto što mnoge druge zemlje već nisu napravile prije nas. Nije tu potrebna ni velika pamet, ni kreativnosti, no ono što je nasušno potrebno jeste politička volja za reformama.

Ako ne uspijemo povećati proizvodnost ekonomije, osim izostanka rasta i trajno niskih plaća u odnosu, ne samo na razvijene europske zemlje, nego i zemlje regije koje su nekada isplaćivale u prosjeku niže plaće od nas, možemo očekivati i daljnji nastanak trenda iseljavanja naših građana u potrazi za bolje plaćenim poslom i većim životnim standardom. Želim nam stoga svima da nam se početkom sljedećeg desetljeća ne dogodi novo, treće izvješće Svjetske banke koje opet potvrđuje ono što je prvo izvješće dva desetljeća ranije već zaključilo, a drugo izvješće potvrdilo. Valjda nam je do ove zemlje ipak barem toliko stalo.

 ** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**