Presuda koja ruši mitove: sud jasno poručio – Hrvatska nije odgovorna za Petrovac

Zagrebački Općinski građanski sud donio je ovih dana presudu koja je izazvala snažne reakcije u javnosti, odbivši zahtjev Jovanke Vuković i njezine kćeri Danijele za naknadu štete protiv Republike Hrvatske zbog stradavanja članova njihove obitelji tijekom granatiranja izbjegličke kolone na Petrovačkoj cesti u kolovozu 1995., za vrijeme VRO Oluja. Sud je njihov zahtjev proglasio neutemeljenim, a dodatno ih obvezao i na plaćanje sudskih troškova, čime je potvrđen pravni stav već izražen u ranijoj, sličnoj presudi za isti događaj. Reakcije na odluku nisu izostale, pa je tako Savo Štrbac novu presudu, koju potpisuje sutkinja Katarina Jukić, ocijenio još kontroverznijom od prethodne, tvrdeći da nadilazi raniju po spornosti i zaključcima.

Sud presjekao: odgovornost se ne može tražiti tamo gdje je nema

Presuda zagrebačkog Općinskog građanskog suda odjeknula je poput političke bombe jer je po drugi put jasno i nedvosmisleno poručeno – Republika Hrvatska nije odgovorna za događaj na Petrovačkoj cesti 1995. godine.

U vremenu u kojem se godinama pokušava nametnuti drugačiji narativ, ova odluka dolazi kao hladan tuš za sve koji su očekivali drugačiji ishod. Sud nije išao putem emocija, političkih interpretacija ili medijskih konstrukcija, nego isključivo putem činjenica.

I upravo zato ova presuda ima težinu.

Kolona nije bila ono što se godinama tvrdilo

Jedna od ključnih točaka presude razbija dugogodišnju tezu da je riječ bila isključivo o civilnoj koloni. Sud je jasno naveo da su se vozila kretala zajedno s vojnim sredstvima i naoružanjem snaga koje su se povlačile, čime cijeli događaj dobiva potpuno drugačiji pravni i vojni kontekst.

Drugim riječima, prostor u kojem se kolona nalazila nije bio izvan rata, nego u njegovom središtu.

A to mijenja sve.

Ključna poruka: odgovornost nije na Hrvatskoj

Sud je otišao i korak dalje, poručivši da se odgovornost, ako postoji, treba tražiti kod onih koji su organizirali evakuaciju na način koji je civile doveo u neposrednu blizinu vojnih ciljeva.

To je rečenica koja mijenja fokus cijele priče.

Jer više se ne postavlja pitanje samo što se dogodilo, nego i tko je donio odluke koje su dovele do takvih okolnosti.

U pravnom smislu, to znači jedno – Hrvatska nije prava adresa za odštetne zahtjeve.

Druga presuda, ista istina

Ovo nije izoliran slučaj, nego druga presuda istog suda koja ide u istom smjeru, čime se dodatno učvršćuje pravni stav da se odgovornost ne može proizvoljno pripisivati državi.

Sud je ovime poslao poruku koja nadilazi ovaj konkretan predmet.

Ne može se voditi pravna bitka na temelju političkog narativa.

Presuda koja će izazvati reakcije

Ova odluka sigurno neće zaustaviti pokušaje reinterpretacije događaja iz 1995., ali je jasno postavila granicu između prava i politike.

Jer jedno je nesporno – tragedija se dogodila.

Ali drugo je pitanje – tko je pravno odgovoran.

I upravo tu je sud bio jasan.

Ova presuda ne briše bol obitelji, ali razdvaja činjenice od konstrukcija.

U vremenu kada se povijest sve češće pokušava prilagoditi političkim potrebama, sud je učinio ono što mu je jedini zadatak – držao se prava.

A pravo je u ovom slučaju reklo:

Hrvatska nije odgovorna.