KRIZA U MAKSIMIRU Priče o Dinamovoj mega momčadi bile su prevara. Tri ‘pojačanja‘ su se razotkrila u ozbiljnim utakmicama

Dinamo sad treba pronaći trenera koji će znati napraviti red i svlačionici i u glavama igrača

Dan je bio 13. rujna, dan kad se igrao El Croatico u Maksimiru. Dinamo je dočekivao Hajduk kao vodeći na ljestvici, s dva boda prednosti nad Splićanima i Rijekom, Liga prvaka je bila osigurana, netko u UEFA-i je trebao samo stisnuti ‘enter‘ i milijuni eura su već na putu prema Zagrebu. Maksimir je bio zemlja smješka, navijači, mediji, svi su slavili nepobjedivo društvo Sergeja Jakirovića, sjajan prijelazni rok koji je odradio sportski direktor Marko Marić, mudre poteze vrhuške kluba.

Osam dana kasnije, dan je bio 21. rujna, kad je Dinamo doživio blamažu u Koprivnici. Navijači na društvenim mrežama luduju, nastala je prava histerija, traži se smjena sportskog direktora, na udaru je predsjednik Zajec, u međuvremenu je smijenjen trener Sergej Jakirović... U tom kratkom vremenskom razdoblju, praktički u tjedan dana Modri su izgubili derbi protiv Hajduka (0:1), doživjeli dvije ogromne blamaže, u Ligi prvaka protiv Bayerna (2:9), te Slaven Belupa (1:4). Maksimirski raj u osam dana se pretvorio u pakao. Anđele su zamijenili vragovi.

Dinamova kalvarija samo je dostigla vrhunac protiv Slaven Belupa, počelo je zapravo od starta sezone

Trebalo je zaista rekordno malo vremena da se zemlja smješka pretvori u dolinu suza. Ispalo jest da su sve te velike priče o mega momčadi, o iznimno jakom rosteru, o tome da Dinamo s ‘drugom momčadi‘ može osvojiti SHNL bile zapravo jedna velika prevara. Priznajemo skrušeno i da smo mi cijelo ljeto trubili o čudesnim igračima i pojačanjima, punili smo uši publici da su Mmaee, Pierre-Gabriel, Cordoba ili ne znamo tko još majstori nogometa, a onda smo ih upoznali u ozbiljnim utakmicama. Sad bismo se najradije čekićem tukli po prstima koji su to tipkali po tipkovnici. Eto, valjda nam se pola prašta sad kad smo to priznali, najte kaj zameriti dragi čitatelji.

Što se dogodilo Dinamu u tih osam dana? To je legitimno pitanje, ali zapravo posve pogrešno. Mnogo toga se dogodilo puno prije. Samo što su to svi, opijeni Dinamovim rezultatima to preskočili, otresli kao prašinu s revera. Što će se previše kopati i tražiti negativnosti kad su Modri pola godine bilo bez poraza, kad su se plasirali u Ligu prvaka? Ispalo bi kao traženje dlake u jajetu, svojevrsna hereza. Zašto nešto propitkivati kad je rezultatski uspješno, a znamo da je rezultat najvažniji zar ne? Ipak, trebalo je propitkivati... 

Dinamo je ove sezone, prije totalnog potopa u Koprivnici odigrao šest ozbiljnih utakmica. Dvije protiv Qarabaga, protiv Osijeka, Rijeke, Hajduka i Bayerna. Samo je jednu odigrao dobro, onu uzvratnu protiv Azera u Bakuu. U Maksimiru su protiv tih istih Azera mogli stradati da nije bilo sjajnog Nevistića i promašaja gostiju. U Osijeku je Bog poslao Ristovskog u zadnjim trenucima da podari pobjedu uz slabašnu predstavu. Protiv Rijeke, devastirane Nevere s Kvarnera koja je netom prije nokautirana od Olimpije s 0:5, odigrano je mršavih 1:1 uz također slabašnu predstavu, Hajduk ih je dobio u Maksimiru 1:0, a Bayern se narugao Modrima... Da bi to isto napravili Farmaceuti u gradu Vegete. Dinamova kalvarija samo je dostigla vrhunac protiv Slaven Belupa, počelo je zapravo od starta sezone. Nakon one sramote protiv bavarskog giganta, tješili smo se da je s druge strane stajao Bayern, svjetski vrijedna momčad.

U trenucima raspada momčadi u Maksimir mora doći čovjek koji će je izvući iz psihološkog ponora, ne smije se eksperimentirati

K vragu, jest da se radilo o povijesnoj blamaži, ali negdje u zabitim bespućima podsvijesti smo si mislili; ‘moguća je takva katastrofa, ipak je to Bayern, njemački stroj koji gazi‘. Međutim, utakmica u Koprivnici je pokazala da uopće nije bitno tko stoji s druge strane. Jer stajala je momčad koja je do pobjede nad Dinamom imala samo jedan, jedincati bod u SHNL-u. A od Dinama je napravila ‘faširano meso‘.

Nisu problem protivnici, već - Dinamo. Momčad djeluje kao da je u raspadnutom stanju. Kad smo napisali prethodnu rečenicu, sjetili smo se one sportskog direktora Marka Marića koji je na press konferenciji u petak, prije utakmice sa Slaven Belupom, kad se zahvaljivao bivšem treneru Sergeju Jakiroviću kazao ‘da je Jakirović ostavio momčad u boljem stanju nego što je bila ona koju je zatekao kad je postao trener‘. Ako ćemo biti malo zločesti, mogli bismo ga pitati, a kako bi izgledala da to nije slučaj. Bože nam prosti, teško je i zamisliti.

U nedjelju prije podne iz nekih izvora su dolazile vijesti da je on već izabran, samo se čeka službena klupska informacija. Međutim, iz kluba su to demantirali.