KRONOLOGIJA PRIVATIZACIJE Znate li kako je Ina uopće završila u rukama Mađara?

03.05.2022. 19:35:00

U rasprodaju INA-e   bilo je uključeno nekoliko premijera i ministara, važnu ulogu odigrali su branitelji, a jedan čovjek se posebno istakao

Od burnog privatizacijskog procesa Ine i pripadajućih drugih "procesa" pokušat ćemo izdvojiti samo one najznačanije.

- Hrvatski sabor 19. ožujka 2002. donosi Zakon o privatizaciji Ine kojim Vlada može prodati do najviše 25 posto dionica strateškom ulagatelju, te najmanje 15 posto dionica u postupku javne ponude, omogućuje se prijenos bez naknade 7 posto dionica hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, te prodaja do najviše 7 posto dionica zaposlenicima. U privatizaciju se krenulo zbog potrebe financiranja javnog duga.

- 17. srpnja 2003. u Zagrebu je između Vlade i mađarske naftne tvrtke MOL potpisan ugovor o prodaji 25 posto plus jedne Inine dionice, za 505 milijuna USD. U skladu s ugovorom MOL je u Ininoj Upravi, dobio dva mjesta (financijskog direktora i direktora korporativnih servisa) i dva mjesta u Nadzornom odboru. To su položaji s kojih se pruža potrebna potpora u poslovanju i razvoju, no donošenje svih poslovnih odluka ostaje u nadležnosti najvećeg dioničara tvrtke, odnosno RH. MOL je potpisivanjem ugovora prihvatio i strategiju Ine, dakle ulaganja u Inu i modernizaciju rafinerija, ugovore koji obuhvaćaju i odricanja dvaju vlasnika od dividende u tri naredne godine, što omogućuje da se oko 400 milijuna USD reinvestira u Inu, ukupne investicije u rafinerije su trebale iznositi 800-900 milijuna dolara (oko 4,5 millijardi kuna) čija je namjera bila Inu svrstati u red tehnološki najnaprednijih prerađivača nafte u regiji.

- Odlukom Vlade od 12. listopada 2005. i uz suglasnost Hrvatskog sabora preneseno je 7 posto dionica Ine na Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata bez naknade.

- Vlada 22. srpnja 2005. donosi Odluku o osnivanju Povjerenstva za nastavak privatizacije INA, a 1. prosinca 2016. Vlada je pustila u prodaju 1.700.000 redovnih dionica Ine, s tim da je u javnoj ponudi više od 44.000 građana kupilo dionice po cijeni od 1.690 kuna za dionicu, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije (ali ispod tadašnje tržišne cijene).

Država je u javnoj ponudi na domaćem i stranom tržištu prikupila oko 2,8 milijardi kuna, a dionice Ine uvrštene su na Zagrebačku i Londonsku burzu“.

- Nakon uspješne inicijalne javne ponude Ininih dionica u 2006. godini, privatizacija Ine je nastavljena prodajom 6,29 posto dionica sadašnjim i bivšim zaposlenicima Ine po povlaštenim uvjetima. Oko 28.000 radnika kupilo je otprilike 628.000 dionica, ili nešto manje od 7 posto ukupnog broja dionica Ine. Prosječna cijena prodaje zaposlenicima Ine bila je 1.366 kuna po dionici, jer su imali pravo na popust u odnosu na cijenu iz javne ponude od 1.690 kuna.

- MOL je 2. rujna 2008. objavio dobrovoljnu ponudu za preuzimanje dionica koje su bile u posjedu malih dioničara i fondova.

Nakon prihvaćanja ponude za preuzimanje dionica i isplate 44 dioničara, MOL je 17. listopada 2008. povećao svoj udjel u INA, d.d. s 25 posto plus jedna dionica na 47,16 posto i tako postao najveći dioničar. U okviru toga je svoje dionice Molu prodao i Fond branitelja, a tadašnja predsjednica Upravnog udbora Jadranka Kosor je bila suzdržana. Hrvatska je ostala na 44,4 posto dionica, a Mol je naknadnom kupnjom došao do 49,3 posto dionica.

- MOL i Vlada potpisali su 30. siječnja 2009. godine Dodatak dioničarskom ugovoru. Prema tom Dodatku MOL delegira pet od devet članova Nadzornog odbora te tri od šest članova Uprave, uključujući predsjednika Uprave, čime je stekao operativnu kontrolu u Ini. Vlada ima pravo veta kojim se omogućava sigurnost opskrbe energijom RH kao i veto na donošenje određenih odluka vezanih uz stratešku imovinu INA. Sukladno tim ugovorima INA d.d.Hrvatska obvezala da će od Ine preuzeti skladištenje i prodaju plina, kao i otkupljivati cjelokupnu Ininu domaću proizvodnju plina po tržišnim cijenama u razdoblju od 15 godina.

- U svibnju 2010. godine na zahtjev zastupnika SDP-a Sabor je osnovao Istražno povjerenstvo za privatizaciju Ine koje je trebalo utvrditi činjenice oko sklapanja dopunjenog ugovora između Ine i MOL-a iz 2009., ocijenivši taj i Vladin posao oko ugovora o plinskom poslovanju nedovoljno transparentnim i upitnim po nacionalne interese.

- U prosincu 2010. dolazi do uhićenja bivšeg premijera Sanadera u kojem ga se sumnjiči za primanje mita od MOL-a.

- U studenom 2013. MOL je prvi pokrenuo arbitražu protiv Hrvatske pred Međunarodnim centrom za investicijske sporove u Washingtonu, u kojem tvrdi da Vlada nije ispunila obveze iz Glavnog ugovora o plinskom poslovanju i njegovih dodataka iz 2009. Njime se država tada obvezala da će od Ine preuzeti skladištenje i prodaju plina te cjelokupnu Ininu domaću proizvodnju plina otkupljivati po tržišnim cijenama u idućih 15 godina. To se ipak nije dogodilo, već je Ina preko svoje tvrtke Prirodni plin nastavila lokalnim distributerima prodavati plin po reguliranoj cijeni, a kupovati ga od Ine kao proizvođača po višoj cijeni. Nagomilali su se tako gubici pa su u MOL-u izračunali da su izgubili oko dvije milijarde kuna i pokrenuli arbitražu kako bi nadoknadili štetu.

- U siječnju 2014. Vlada, tada pod vodstvom Zorana Milanovića, MOL-u uzvraća udarac pokretanjem arbitraže na pri UN-ovoj komisiji za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi. Hrvatska traži da se isti dokument - Glavni ugovor o plinu - te dionički ugovor iz 2009. proglase ništavnima.

- 25. prosinca 2017. UN-ova arbitraža donosi odluku da nema dokaza za koruptivne radnje prilikom sklapanja dioničkog ugovora i ugovora o plinskom biznisu između Vlade i Mola.

Izvor: slobodnadalmacija.hr/Foto:Fah

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.