KROZ OŽUJAK 1991. GODINE: otvoreni rat protiv Republike Hrvatske

Od Pakraca do Plitvica – mjesec kada je počeo rat

Ožujak 1991. jedan je od ključnih mjeseci u modernoj hrvatskoj povijesti. U samo trideset dana niz događaja – od pobune u Pakracu do oružanog sukoba na Plitvicama – pokazao je da se politička kriza u Jugoslaviji pretvara u otvoreni rat protiv Republike Hrvatske. Taj mjesec razotkrio je tri ključne činjenice: pobuna srpskih struktura bila je organizirana, Jugoslavenska narodna armija nije bila neutralna, a hrvatske institucije morale su početi braniti ustavni poredak silom.

Pakrac – prvi otvoreni sukob

Kriza je kulminirala 1. ožujka 1991. kada su pobunjeni srpski policajci i političke strukture u Pakracu pokušali nasilno preuzeti kontrolu nad Policijskom postajom i priključiti grad SAO Krajini.

Hrvatska policija reagirala je brzo i odlučno razoružala je pobunjene policajce, ponovno uspostavila kontrolu nad policijskom postajom i vratila ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.

Iako u samoj akciji nije bilo poginulih, događaj je imao ogroman politički i psihološki odjek. Bio je to prvi put da je hrvatska država oružano reagirala protiv organizirane pobune.

Ulazak JNA – kraj iluzije

Samo dan kasnije u Pakrac ulaze tenkovi i oklopna vozila JNA, službeno kako bi „razdvojili sukobljene strane“.

U praksi se pokazalo nešto drugo da JNA nije razoružala pobunjenike, nije podržala hrvatske institucije i stala je između hrvatske policije i pobunjenih struktura.

Za mnoge u Hrvatskoj to je bio trenutak kada je nestala iluzija o neutralnosti JNA. Umjesto čuvara ustava Jugoslavije, vojska je postajala politički instrument velikosrpske politike.

Paralelno: militarizacija SAO Krajine

Dok se kriza u Pakracu smirivala pod napetom ravnotežom, na području SAO Krajine ubrzano se pripremao novi sukob.

Tijekom ožujka 1991.organizira se „milicija SAO Krajine“ pod vodstvom Milana Martića, u Knin, Korenicu i Obrovac dolaze paravojne skupine i dobrovoljci iz Srbije, formiraju se prve naoružane pobunjeničke postrojbe i političko vodstvo pobune sve otvorenije govori o odcjepljenju od Hrvatske i pripajanju Srbiji.

Istodobno, mediji iz Beograda šire propagandu o „ugroženim Srbima“ i „novoj NDH“, stvarajući atmosferu straha i opravdanje za daljnju pobunu.

Plitvice – demonstracija sile

Krajem ožujka pobuna prelazi u novu fazu.

28. ožujka 1991. naoružani pripadnici tzv. milicije SAO Krajine zauzimaju Nacionalni park Plitvička jezera i blokiraju državnu cestu D1 – ključnu prometnicu koja povezuje sjever i jug Hrvatske.

Time pobuna dobiva jasnu teritorijalnu dimenziju.

Zauzimanje Plitvica nije bio samo simbolički čin. Bila je to strategijska poruka da pobunjenici žele kontrolirati područje, žele prekinuti prometne veze Hrvatske i žele pokazati da hrvatska država nema vlast na dijelu svog područja.

Krvavi Uskrs – prva žrtva Domovinskog rata

Hrvatska vlada donosi odluku da policija mora vratiti ustavni poredak na području Plitvica.

31. ožujka 1991., na Uskrs, dolazi do oružanog sukoba između hrvatske policije i pobunjenih srpskih snaga.

U tom sukobu pogiba Josip Jović, pripadnik specijalne policije – prva žrtva Domovinskog rata.

Taj dan ostat će zapamćen kao Krvavi Uskrs.

Mjesec koji je promijenio povijest

Ožujak 1991. pokazao je da sukob više nije politički nego vojni.

U samo nekoliko tjedana dogodilo se Pakrac – prvi otvoreni sukob, ulazak JNA – kraj neutralnosti vojske, militarizacija SAO Krajine, zauzimanje  Plitvica i Krvavi Uskrs – prva pogibija hrvatskog redarstvenika.

Ti događaji označili su početak procesa koji će ubrzo prerasti u Domovinski rat.

Od Pakraca do Plitvica prošlo je samo trideset dana, ali u tom kratkom razdoblju Hrvatska je shvatila da se suočava s organiziranom pobunom i pripremom agresije.

Ožujak 1991. bio je mjesec u kojem su se srušile sve iluzije – i mjesec u kojem je započela borba za hrvatsku slobodu i neovisnost.