Nakon učinkovite primjene najsuvremenijeg oružja od ukrajinskih snaga u početnoj fazi rata kao što su američki protuoklopni projektili Javelin i protuzrakoplovni Stinger, ubojiti dronovi različitih kategorija i namjena te u nastavku rata precizni projektili HIMARS američke proizvodnje koji su pogađali ciljeve duboko u ruskoj pozadini, većina promatrača procijenila je kako će rat u Ukrajini biti visokotehnološki manevarski sukob dviju vojski koji će pokazati kako će izgledati ratovi 21. stoljeća, piše 7dnevno.

Prvi mjeseci rata s uspješnim i brzim ukrajinskim protuofenzivama uz upotrebu novih oružja zapadne proizvodnje visoke preciznosti i dometa pojačavali su dojam manevarskog i visokotehnološkog rata koji će naznačiti modalitete vođenja rata u budućnosti. No u nastavku rata postalo je vidljivo kako visokotehnološko oružje samo za sebe nije dovoljno za održavanje inicijative na ratištu i pobjedu. Pokazalo se da je potrebna i ogromna količina običnog “glupog” streljiva kakvo se upotrebljavalo još za 1. svjetskoga rata, i to u svim kalibrima, od onog za pješačko naoružanje do streljiva koje je postalo ključ održanja na ratištu – topničkog.

Količine potrebnog topničkog streljiva ukazivale su na masovnu upotrebu topništva koje je ciljalo zone koncentracije ljudstva, logističke linije i na kraju umrtvilo pokretljivost većih formacija na bojišnici. Masovna uporaba topništva s obje strane zahtijevala je ukopavanje i stvaranje čvrstih obrambenih linija sa stalnim pokušajima ofenzivnih djelovanja bez većih rezultata.

Rovovski rat

Protivno promišljanjima vojnih stručnjaka, rat u Ukrajini iz manevarskog se pretvorio u statični rovovski rat. Ukrajina je posljednjih mjeseci pokrenula ofenzivna djelovanja čiji rezultati nisu onakvi kakvim su ih mediji najavljivali, a ukupan učinak složenih ofenzivnih djelovanja još se ne može procijeniti. Potreba za ogromnim količinama ratnog materijala, prije svega topničkog streljiva, za rovovski rat koji se vodi i koje se svakodnevno troši, a potrebno ga je neprestano dovlačiti na prve borbene linije, označava povratak na scenu industrijskog rata koji zahtijeva punu angažiranost industrijskih kapaciteta zaraćenih strana ili onih koji im u slučaju Ukrajine pomažu u otporu agresiji, a stvorene utvrđene linije koje doslovno podsjećaju na one iz 1. svjetskog rata označile su povratak rovovskog ratovanja.

Sve to zajedno ne znači ništa drugo nego pojavu svojevrsne nove iteracije 1. svjetskoga rata u 21. stoljeću, ovoga puta s dronovima i iPhoneima koji slike rata u realnom vremenu šalju operaterima, zapovjednicima i medijima.

Ovaj sukob ponovno je na scenu vratio taktiku za koju se vjerovalo da je nestala nakon 1. svjetskoga rata – dugotrajno rovovsko ratovanje s čvrsto utvrđenim obrambenim linijama. Ovu ratnu stvarnost opisuje članak Bena Wofganga za Washington Times u svibnju kada navodi: “Za ovaj rat se procjenjivalo da će biti prvi visokotehnološki sukob između velikih sila i sukob koji bi dao pogled izbliza na evoluciju ratovanja u 21. stoljeću. Međutim, na mnogo načina rat u Ukrajini više je poput 1. svjetskog rata s bespilotnim letjelicama i iPhoneima i ima mnogo više zajedničkog s prastarim pristupima taktici i strategiji nego što su mnogi predviđali.”

Michael O’Hanlon, ravnatelj istraživanja vanjske politike za Brookings Institution, također se slaže i navodi: “Ovaj mi rat više sliči 1. svjetskom ratu nego futurističkoj viziji borbe. Ovo je 1. svjetski rat s preciznim topništvom i bespilotnim letjelicama, pametnim telefonima i satelitskim vezama, pametnim protutenkovskim i protuzračnim projektilima, ali u kojem još dominiraju topničke baražne vatre i obrambeni rovovi.”

Totalni masakr

Prema zračnim i satelitskim snimkama ratišta, ono uistinu s mrežom rovova i fortifikacija podsjeća na scene iz 1. svjetskog rata. Ali na 1. svjetski rat podsjećaju i gubici zaraćenih strana. Novinar Forbesa Peter Suciu u lipnju već naslovima svojih članaka vjerno opisuje stanje na bojišnicama Ukrajine: “Pass The Rocket Launcher: Ukraine Footage From Frontline Looks Like WWI Trench War” i “Total Massacre: War Footage Ukraine Shows Tanks Firing Right Into Russian Trenches”. Po njegovu mišljenju, snimke s prve crte bojišnice izgledaju kao rovovi iz 1. svjetskog rata uz totalni masakr, gdje snimke pokazuju kako tenkovi pucaju izravno u ruske rovove. Gubici sučeljenih strana uistinu su ogromni i to je također karakteristika koja rat u Ukrajini povezuje s 1. svjetskim ratom.

Prema podacima Mikea Glenna koje je iznio u članku za Washington Times u ožujku, “gubici Rusije u Ukrajini premašuju gubitke u svim njezinim ratovima od 2. svjetskog rata”.

Prema Centru za strateške i međunarodne studije (Center for Strategic and International Studies – CSIS), Rusija je izgubila 14 do 16 tisuća vojnika u Afganistanu od 1979. do 1989. godine i između 12 i 25 tisuća vojnika u ratovima u Čečeniji. U ratu koji je nametnula Ukrajini Rusija je dosad imala 60 do 70 tisuća ubijenih vojnika računajući do ožujka ove godine. Pritom treba računati da su ukupni sanitetski gubici, koji uključuju ranjene, psihotraumatizirane i sve vojnike iz različitih medicinskih razloga izbačenih iz stroja, tri do pet puta veći. Također se trebaju pridodati i vojnici koje je Rusija izgubila od ožujka do danas.

Ruski gubici bili su ogromni i u rovovskom ratovanju tijekom 1. svjetskoga rata i daleko su premašivali gubitke drugih sučeljenih strana.

Obrambene linije

Prema podacima koje je prikupio američki U. S. Census Bureau nakon rata, Rusko Carstvo imalo je 1,811.000 ubijenih vojnika tijekom 1. svjetskog rata, što čini čak 30 posto svih poginulih vojnika na strani sila Antante tijekom cijeloga rata. Za usporedbu, francuski poginuli vojnici činili su 25 posto ukupnog broja, poginuli vojnici Britanskog Carstva činili su 16 posto poginulih vojnika Antante, Talijani 12 posto, Srbi osam posto, Rumunji šest posto, snage SAD-a dva posto i svi ostali saveznici ukupno jedan posto poginulih u gubicima Antante.

Podatke U. S. Census Bureaua u svome članku od 16. srpnja ove godine za 19FortyFive prenosi umirovljeni američki časnik Christian Orr.

Nakon 1. svjetskog rata bilo je više primjera dugotrajnog rovovskog ratovanja i stvaranja obrambenih linija, ali su one u pravilu ofenzivnim djelovanjima uništavane. Tipični primjeri su njemački Atlantski bedem koji je probijen savezničkim iskrcavanjem u Normandiji te u nastavku borbi njemačka Siegfried linija koja je jednostavno pregažena. Tijekom arapsko-izraelskih ratova 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća vođen je rat iscrpljivanja, a izraelska strana je na liniji razdvajanja snaga nakon 1967. godine na istočnoj strani Sueskog kanala izgradila utvrđenu obrambenu liniju koja je dobila ime po generalu Haimu Bar-Levu. Ofenzivom egipatskih snaga 6. listopada 1973. godine linija Bar-Lev je probijena bez većih gubitaka, a dvije izraelske oklopne brigade koje su iz operativne pričuve Sinajskog bojišta upućene u protunapad desetkovane su u samo nekoliko sati.

Rovovski rat najdulje se razvukao za vrijeme iračko-iranskoga rata, koji je također bio i masakr razmjera 1. svjetskoga rata. Utvrđene obrambene linije i tada su probijane u masovnim iranskim ofenzivama u kojima je na malenom odsjeku ratišta sudjelovalo i po pola milijuna vojnika u napadu.

Živi zakopani

Posljednja utvrđena obrambena linija koja je doživjela sudbinu uništenja bila je ona koju je Sadam Husein postavio pokušavajući zadržati savezničke snage u oslobađanju Kuvajta. Operacija Pustinjska oluja doslovno je pregazila “Sadamovu liniju” i izbrisala je s lica zemlje. Iračke postrojbe koje su držale liniju 38 dana bombardirane su sa zemlje i iz zraka uključujući i “tepih” bombardiranja strateškim bombarderima B-52. Kada je započela kopnena operacija, Amerikanci su jednostavno pregazili iračke rovove, pri čemu su korišteni i oklopni buldožeri. Posljedično, mnogi irački vojnici su živi zakopani jer je oko 140 kilometara rovova doslovno preorano u nekoliko sati. Padom Sadamove linije predalo se gotovo osam tisuća iračkih vojnika, uključujući i ranjene, a mrtvi su ostali u pustinjskim grobnicama.

U ovim trenucima ratište u Ukrajini podsjeća sa svojim rovovima i masovnim gubicima na bojišta 1. svjetskoga rata. Ruska utvrđena linija koju neki nazivaju Surovikinovom linijom uspostavljena je na okupiranim dijelovima ukrajinskog teritorija. Ukrajinska strana pokrenula je niz ofenzivnih djelovanja u cilju njezina probijanja, a učinke je još teško prognozirati.