Posljednjih tjedana u medijima traje najglasnija i zasad najopasnija kampanja o navodnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj, piše Marin Vlahović za Dnevno.hr. Iako se svakog dana u zemlji dogodi stotine kaznenih i prekršajnih djela s elementima nasilja, čini se da pojedini mediji objavljuju isključivo vijesti u kojima su žrtve – Srbi.

Time se stvara dojam kako su Srbi ugroženiji od drugih državljana ove zemlje, što jednostavno – nije istina. Dapače, u nekim područjima gdje Srbi predstavljaju većinsko stanovništvo, prisutna je diskriminacija Hrvata, što se nerijetko očituje i kroz verbalno i fizičko nasilje. Hrvate i Srbe, kao i sve ostale građane Republike Hrvatske, može zabrinjavati opća pravna nesigurnost, no to je posve druga tema.

Opet ‘ugroženi’ Srbi u Hrvatskoj

Kampanja o tobožnjoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj, stvorila je i svoju prvu zvijezdu. To je Boris Petko, vlasnik kafića iz Uzdolja pored Knina. Petko je dao izjave brojnim hrvatskim i regionalnim medijima u kojima nije ostavio nikakve sumnje da je organizirani napad maskiranih napadača na njegov kafić bio potaknut – nacionalnom mržnjom Hrvata prema Srbima. Njegova dramatična ispovijest, bez ikakvih dodatnih provjera, postala je glavna vijest u zemlji, što je dovelo i do reakcije Američkog veleposlanstva.

Međutim, nitko od novinara lijevih i liberalnih mainstream medija nije postavio Petku niti jedno legitimno istraživačko novinarsko pitanje. Na primjer – kako je moguće da skupina napadača nemilice udara šipkama, palicama i mačetom po njemu i njegovim gostima, a da samo petero ljudi završi s lakšim tjelesnim ozljedama? Isto tako, bilo bi korektno postaviti i nekoliko pitanja iz biografije, Borisa Petka, pa i pojasniti na kakvom je glasu njegov lokal, odnosno kojoj, ajmo reći supkulturi, pripada ta žrtva.

Bilo bi interesantno čuti i kako je 15 maskiranih napadača (što Petko tvrdi u razgovoru za Alternativnu tv) stalo u osobni automobil koji ih je vani čekao. Naravno, ta potraga za istinom bi mogla pokvariti opći dojam ugroženosti Srba, koje svakodnevno napadaju svirepi i povampireni ustaše, pa ih zato niti jedan novinar nije ni postavio.

(…)

Što se tiče incidenta u kafiću, on najvjerojatnije, ipak, ima i neke druge motive.

Za stanovnike prostora između Knina i Drniša, nije nikakva tajna da Boris Petko, blago rečeno, koketira sa četništvom i da se u njegovom lokalu okupljaju bivši pripadnici vojske SAO Krajine, kao i da se na tom mjestu puštaju četničke pjesme. Sve je to više ili manje poznato kao folklor tog kraja u kojem dio Srba živi u vrlo zatvorenim zajednicama. Lokal posjećuju većinom Srbi, osim u vrijeme održavanja turnira u balotama, kada gostuju ekipe iz drugih dijelova Hrvatske.

Pupovac i Petko se poznaju…

Mjesto Uzdolje, pripada općini Biskupija. Najvažnije tvrtka je „Knauf“, koja je prisutna na hrvatskom tržištu više od 25 godina. Stotine stanovnika ovog kraja zaposleno je u „Knaufu“, pa posrednu korist ostvaruju mnoge obitelji. Prije dvije godine – 6. kolovoza 2017. – Srpsko narodno Vijeće i Milorad Pupovac, organizirali su komemoraciju žrtava Oluje. Kad su Milorad Pupovac i njegovi suradnici pohitali prema Uzdolju da se solidariziraju sa žrtvama napada, dobro su znali kamo, i kod koga idu.

…

Što se tiče Borisa Petka, njegova je priča pomalo čudna, jer i on sam daje dosta oprečne izjave, piše Marin Vlahović. “Razgovarali smo s jednim od njegovih bivših kolega iz „Knaufa“. On tvrdi da se Petko godinama sporio s tvrtkom „Knauf“ i tražio veliku otpremninu, koju su mu odbili isplatiti. Ovaj spor, uvjerava nas kolega Borisa Petka, doveo je, navodno, i do nekih osobnih zavada s osobama koje su bile povezane s tvrtkom „Knauf“. Kako do isplate otpremnine nije došlo, tvrdi zaposlenik „Knaufa“, Petko je otišao na bolovanje koje je trajalo više od godinu dana. Čitavo vrijeme na bolovanju, jahao je konja i odlazio u (krivo)lov sa svojim prijateljima, među kojima i s nekoliko policajaca PP Drniš (identitet policajaca poznat redakciji).

Samo istina i razumna analiza

Drugi, pak, izvor s istog područja navodi da Petko pripada skupini lokalnih Srba koji se bave švercanjem robe iz Srbije. Ta roba, u koju spada sve – od cigareta do auto-dijelova – preprodaje se na crnom tržištu. Pokušali smo saznati više detalja od same tvrtke „Knauf“, ali nitko nije odgovorio na naše pozive. Ranije smo zvali i samog Borisa Petka, no nitko se nije javljao na njegov registrirani broj.

Incident, odnosno napad na lokal Borisa Petka u Uzdolju, možda, nije izmišljen, niti insceniran, ali je svakako preuveličan, te ispolitiziran na poprilično banalan i opasan način. Dio Srba tamošnjeg kraja, čijem krugu prema svim raspoloživim informacijama pripada i Boris Petko, nikada nije prežalio pad – takozvane SAO Krajine.

Ako je netko napadnut zbog neprihvatljivih političkih stavova, čije bi javno izražavanje trebala sankcionirati država, onda se tu, ipak, ne radi o zločinu koji ima isključivi nacionalni predznak. Ili, kako nam je rekao još jedan sugovornik s tog područja – „…on zasigurno nije napadnut zato što je Srbin, nego zato što je – četnik.“

Pošto su svi mediji bez dodatnih informacija i rezultata istrage zaključili da je riječ o zločinu prema Srbima, smatramo da je sasvim legitimno, temeljem novih saznanja i ranije nepoznatih činjenica, spekulirati i o drugim motivima. Istina ne opravdava nasilje, nego ga objašnjava, a u ovom trenutku podizanja nacionalnih tenzija i ratnohuškačkih poruka, istina i razumna analiza su nam najpotrebniji za smirivanje strasti…

Dva pitanja Željku Cvrtilu: ‘Čelične šipke ne izazivaju ogrebotine, nego lome kosti’!

Za komentar slučaja „Petko“ zamolili smo poznatog kriminalistu i bivšeg visokog policijskog dužnosnika, Željka Cvrtilu. Prije svega, zanimalo nas je, može li se na osnovu javno dostupnih informacija ovaj događaj okarakterizirati kao – zločin iz mržnje?

„Temeljem izjava koje su objavili mediji, kao i opisa događaja, ne mogu se donositi takvi zaključci. Sama činjenica da su napadnuti Srbi, ne znači da je to bio i motiv napada. Policija mora pronaći počinitelje i utvrditi njihove motive. Čak i ako su počinitelji druge nacionalnosti – Hrvati, Albanci, ili po nekim informacijama, Romi – motivi mogu biti različiti. U pitanju mogu biti ranije svađe, sukobi ili nesporazumi oko trgovine različitom robom…“

U policijskoj karijeri obavljali ste različite dužnosti i susretali se sa svim oblicima kriminala. Pretpostavljamo da imate iskustva i s karakterom ozljeda koje nastaju od udaraca čeličnom šipkom i(li) mačetom. Je li uobičajeno da osobe koju su udarane šipkama i palicama imaju samo lakše tjelesne ozljede i ogrebotine?

„Udarac šipkom ostavlja masnice, a često i prijelome kostiju. Ako je 15 napadača udaralo šipkama po ljudima, onda bi se tu morale pojaviti i drukčije, znatno teže ozljede. Ovakav ishod postavlja i pitanje motiva. Ako su žrtve pretrpjele lakše ozljede, možda je cilj napada bila šteta u lokalu, što dodatno umanjuje vjerojatnost da je riječ o – zločinu iz mržnje”, zaključuje svoj tekst Marin Vlahović.