Na današnji dan prije 51 godinu ubijen je u Klagenfurtu (Austrija) hrvatski politički emigrant Nikica Martinović.

Na pogrebu, 21. veljače 1975. godine, na groblju St. Peter u Klagenfurtu, koji je predvodio vlč. Vilim Cecelja, okupilo (nas) se oko tisuću Hrvata iz cijeloga svijeta.

Poznati slovenski pisac, publicist i istraživač Roman Leljak, pronašao je 7.01.2014. u slovenskom državnom arhivu, dokument u kojem Janez Zemljarič (u 80-im godinama najmoćniji slovenski političar i predsjednik slovenskog izvršnog vijeća, te potpredsjednik jugoslavenskog Saveznog izvršnog vijeća) traži da „Udba paralizira rad Bleiburškoga voda“. Odnosno, i dokument od 4. veljače 1975. godine, u kojem Milan Pavlin, tadašnji načelnik Odjela za emigraciju u slovenskoj Udbi, predlaže Zemljariču da angažiraju Milana Doriča „Hamzija“ za akciju likvidacije Martinovića. Za nagradu bi Udba Doriču, koji je živio u Njemačkoj, kupila gostionicu.

Velika tragedija obitelji Nikice Martinovića počela je „nerazjašnjenim ubojstvom“ sina Franje, rođenog 1943. godine, a koji je ubijen 1968. godine u New Yorku.

I drugi sin Nikice Martinovića Marijan, rođen 1945., ubijen je 1970. u Beogradu.

Posinak Nikice Martinovića Karl, prema svjedočenju Udbinog agenta Josipa Majerskog, „uzet je na zub“, jer je pomagao kod upada Bugojanske skupine 1972. godine u Jugoslaviju. Iako je tada imao samo 15 godina, Karl im je postao “teret”, te su odlučili likvidirati ga.

Ni Karl Martinović, baš kao i njegova dva starija brata Franjo i Marijan, nije doživio svoj 25. rođendan. Počinio je „samoubojstvo“ 16.02.1982. godine u Beogradu.

Pokoj vječni daruj im Gospodine!

Tomislav Ðurasovic