Ljubav prema ocu i nogometu: Goranov put koji je prekinut, ali nikada zaboravljen

Goran Peti – Mladić čije ime nikada nećemo zaboraviti

Na današnji dan, 08. ožujka, Goran Peti, mladi nogometaš koji nas je prerano napustio, slavio bi 35. rođendan. Gogo, kako smo ga svi voljeli zvati, danas bi bio okružen osmijehom, ljubavlju i radosti, baš onako kako je uvijek bio – mlad, pun života, nade i snova. Umjesto toga, sjećamo se njega s tugom, dok srce ne prestaje osjećati njegov gubitak. Iako nije među nama, Gogo je živ u našim mislima i srcima, a njegova prisutnost nas i dalje grije.

Danas, na njegov 35. rođendan, želim reći sve ono što nismo stigli reći dok je bio s nama. Gogo, bio si poseban mladić, predan svom sportu, svojoj obitelji, prijateljima i svemu što si volio. Tvoj entuzijazam za nogomet, tvoj trud i predanost svakom treningu, tvoja hrabrost u suočavanju s životnim izazovima, sve to činilo te nezaboravnim. Tvoja dobrota, radnost i poslušnost bili su darovi koje smo svi s velikim poštovanjem gledali i cijenili.

No, ono što je posebno obilježilo tvoj život bila je ljubav prema tvom ocu, Martinu, hrvatskom branitelju, koji je svojim životom i djelovanjem bio uzor mnogima. Martin, junak Domovinskog rata, bio je tvoj oslonac, tvoja snaga i tvoj primjer. Tvoja ljubav prema njemu bila je neizmjerna, a tuga koju si osjetio kad je on napustio ovaj svijet, bila je duboka i teško podnošljiva. Odrastao si uz njega, gledao ga kao heroja, kao nekog tko je izdao svoju dušu za Domovinu, i kao oca koji je volio svoju obitelj bezuvjetno.

Sjećam se dana kada si, na treningu, bio potišten. Iako si se trudio, nije bilo onog tvog poznatog duha, one energije koja je bila tvoj zaštitni znak. Tada si mi povjerio svoju najveću brigu – tvoj tata je bio bolestan. Iako si pokušao biti jak, suze su ti, nažalost, same potekle. Znao si, kao ni jedan drugi mladić, koliko je važna obitelj, a osobito ljubav prema ocu koji je svojim životom oblikovao tvoje vrijednosti. Ni sam ne znam što sam ti tada rekao, osim da će sve biti u redu. Međutim, niti jedan razgovor nije mogao umanjiti tugu koju si osjećao. Tvoj tata, hrvatski branitelj, bio je tvoj najveći oslonac i tvoja snaga. I kada je izgubio bitku sa životom, osjetio si kako ti iznenada padaju krila. Nisam ti puno govorio da sam igrao zajedno nogomet s tvojim ocem, a tebe treniram. Nisam ti puno govorio o ratu, u kojem je tvoj tata Martin bio, štedio sam te toga. I saznanja o bolesti tvog tate, dirnule su i mene, imali smo nešto zajedničkog.

No, unatoč tome, nastavio si se boriti, Gogo. Tvoj duhovni otpor, tvoje borbeno srce nije odustajalo. Zajedno smo prolazili kroz mnoge utakmice, tvoj osmijeh i tvoja strast za nogometom nikada nisu izblijedjeli. No, kad je najteže bilo, tvoja snaga nije bila dovoljna da zaustavi zlu bakteriju koja ti je oduzela život. Ali, Gogo, tvoja ljubav prema tati, tvoja predanost obitelji i tvoje poštovanje prema njegovom naslijeđu nisu nestali. Tvoj tata bio je tvoj heroj i za njega ćeš uvijek biti njegov junak. Iako su tvoje fizičke ruke sada bez života, tvoj duh, tvoje misli, tvoje vrijednosti, kao i ljubav prema njemu, trajno ćeš nositi sa sobom.

Iako su nas zle sudbine udaljile od tebe, tvoje ime nikada neće biti zaboravljeno. Na svaki način, u svakoj utakmici, tvoje ime je bilo uz nas, tvoje prisustvo osjetili smo kroz svaki korak koji smo napravili, kroz svaki gol koji smo pokušali postići. Gogo, tvoj duh živi s nama i dan-danas, a mi te nosimo u srcima, u svakom našem pokretu, u svim našim mislima. Nikada nećemo zaboraviti tvoje lice, tvoj osmijeh, tvoj osmijeh kad bi postigao gol, tvoj osmijeh koji nas je sve inspirirao.

Da je Goran živ, sigurno bi danas slavio još jednu godinu ispunjenu nogometom, obitelji i prijateljima. Zajedno bi slavili tvoj 35-ti rođendan. Zamišljam ga sada – okružen prijateljima, smijehom, i ljubavlju koja je uvijek bila prisutna u njegovom životu. Svi bismo ga voljeli vidjeti kako nastavlja svoj put, ostvaruje svoje snove i čini nas ponosnima. Nažalost, sudbina je htjela drugačije, ali danas, na njegov rođendan, sjećamo se tebe s ljubavlju, tugom, ali i zahvalnošću za sve što si bio. Počivaj u miru Božjem, Gogo. Tvoj osmijeh, tvoja energija i tvoja ljubav uvijek će biti tu s nama. Nikada te nećemo zaboraviti.