Bučje je mjesto pored Pakraca. Točnije na cesti između Pakraca prema Požegi. Da bi pisali o samom mjestu, pa i nema se što puno pisati, osim što je Bučje uz Domovinski rat, vezano i za vrijeme II svjetskog rata. Partizani su 23. 12. 1941. godine oko 3 h napali redare i ustaše u Bučju. Zarobljen je redarski zapovjednik iz Kamenskog i jedan pomoćni redar, a zaplijenjena su 23 karabine, 8 lovačkih pušaka, 22 bombe i oko 500 metaka. Uz to u Bučju u II svjetskom ratu točnije od 1944. godine vodila su se prijeka suđenja, što je rezultiralo smaknućem strijeljanjem i vješanjem uglednih Pakračana, au selu još uvijek postoje neobilježeni grobovi Hrvata iz tog doba. Možemo se nadovezati odmah, što se ponovilo i za vrijeme Domovinskog rata.

Kroz logor Bučje (početak je bio u lovačkoj kući u Grđevici , 3 km od Bučja), koji je bio prvi srpski koncentracijski logor na području Hrvatske, a kroz njega je prošlo više od 300 ljudi ne samo hrvatske nego svih nacionalnosti, odnosno svih onih ljudi koji su iskazivali odanost domovini Hrvatskoj. Zbog svega što se događalo, nazvano je logorom smrti, a postojalo je samo od 14. kolovoza 1991. godine do prosinca 1991. godine.

Mnoga svjedočanstva govore o okrutnosti, nemilosrdnom mučenju zatočenika, mučenju, likvidacijama, a iz logora Bučje, oni koji su preživjeli uglavnom su odvođeni u logor Stara Gradiška, Manjača i Bijelu Stijenu. E, kad se za zloglasni logor Stara Gradiška kaže da je bio blagoslov u usporedbi sa Bučjem.

Zatočenici su držani u nehumanim uvjetima, a mnogi od njih bili su izloženi sustavnom psihičkom i tjelesnom mučenju kojem je neutvrđen broj zatočenika podlegao. Dio zatočenika je razmijenjen u dvije razmjene u kolovozu i listopadu 1991. godine. U prosincu 1991. godine preostale zatočenike srpske su postrojbe premjestile u logor Stara Gradiška, a slobodu su dočekali u velikoj razmjeni izvršenoj u siječnju 1992. godine na Gavrinici u Pakracu.

Za zločine počinjene u logoru pravomoćno je osuđeno šest pripadnika srpskih postrojbi. No iz logora Bučje po spisku još se vode 23 osobe, no nitko ne govori ništa, a posebno ne onaj koji zna sudbinu barem za dr. Ivana Šreter, te sve što se događalo u logoru smrti, a to je Veljko Džakula. Već je kao veliki mirotvorac pušten nakon zarobljavanja u VRO „Bljesak 95“. Gdje su ostali nestali, kod onih koji su bili u logoru Bučje, ali s jedne strane, kao mučitelji, ubojice, monstrumi, nastala je amnezija ili su krivi mrtvi ili oni nedostupni u Bačkoj Palanci, Beogradu ili u Australiji. Za strašne zločine podnesene su mnoge kolektivne ili pojedinačne kaznene prijave, jer bi svaki roditelj, dijete, rodbina, suborci i prijatelji htjeli zapaliti svijeću na grob svojih nestali.

Uprava za zatočene i nestale vodi Evidenciju osoba nestalih tijekom Domovinskog rata i Evidenciju smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu za koje nije poznato mjesto ukopa, a koje su, slijedeći međunarodne standarde, ustanovljene na zahtjeve za traženje ponijetim od strane njihovih obitelji.

Prema navedenim podacima, na području Bjelovarsko-bilogorske, Brodsko-posavske Virovitičko-podravske te Požeško-slavonske županije, Ministarstvo hrvatskih branitelja traga za još 251 osobu nestalom i smrtnom stradalom tijekom Domovinskog rata. Moramo navesti da se zbog preustroja MUP-a, odnosno Policijskih uprava 1993. godine, ne navode PU varaždinska, PU koprivničko – križevačka, PU virovitičko – podravska i PU osječko – baranjska, čiji su pripadnici bili na bojištu u Zapadnoj Slavoniji, nema podataka. nestalih navedeni su niže u tabelarnom prikazu.

U odnosu na logor Bučje, a prema podacima Uprave za zatočene i nestale, iz navedenog logora razmijenjeno je najmanje 137 osoba. Međutim, kad se uzme u obzir činjenica o premještanju zatočenika (većinom u logore Stara Gradiška i Banja Luka) te činjenica da se u drugom dijelu zatočenika, koji su prema iskazima svjedoka viđeni u logoru Bučje, gubi daljnji trag (većinom se vode kao nestali i nasilno odvedeni). ), opravdano je tvrditi kako je u logoru Bučje bilo znatno više zatočenika.

Većinu zatočenika logora Bučje činili su hrvatski branitelji i civilni zarobljenici na području zapadne Slavonije. Među osobama razmijenjenima iz logora Bučje, bila je žena i maloljetnih osoba (najmlađa rođena 1981. godine, mada po nekim drugim podacima, najmlađa osoba je bila stara 4 godine, dok je najstarija osoba bila 1907. godine). Potrebno je istaknuti kako su dio zatočenika logora Bučje registrirali predstavnici Međunarodnog odbora Crvenog križa, što je predstavljalo svojevrsno jamstvo preživljavanja. Međutim, predstavnici MOCK-a registraciju zatočenika iz Bučja nisu proveli u samom Bučju nego tek nakon njihovog premještanja, odnosno prilikom boravka zatočenika u logoru Stara Gradiška. Osobe za koje je i danas aktivan zahtjev za traženjem, a dovode se u vezu s logorom Bučje nastavno navodimo:

Koliko je vidljivo, najviše nestalih je u kolovozu 1991. godine kada se dogodio napad na Policijsku postaju Pakrac, odnosno kada je započelo razaranje ovog kraja, zarobljavanje, mučenje, masakr i hrvatskih branitelja i civila.

Uz navedeno, obavještavamo Vas kako su uz logor Bučje vezuje i sudbina MATE BOŽIĆA, sina Joze, r. 28. 1. 1948. godine, međutim njegov nestanak nije prijavljen pri Upravi za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, a prema neslužbenim podacima posmrtni ostaci osobe su pronađeni.

Radi pronalaska nestalih hrvatskih branitelja i civila kojima se trag gubi u logoru Bučje, u organizaciji Uprave za zatočene i nestale, provedena su cjelovita terenska istraživanja na 56 različitih lokacija na području Bučja i okolnih mjesta (Grđevica, Rogulje, Kusonje, Branešci i dr.) , no njihovi posmrtni ostaci do sada nisu pronađeni. Zadnje takvo istraživanje provedeno je u prosincu 2022. godine na području Ožegovci - Bučje.

               Što na kraju riječi? Zločin iz mržnje koji postavlja otvara mnoga pitanja, koliko je uopće ljudi stradalo u „logoru smrti“, nije bez razloga tako nazvan, broj se ne može točno utvrditi, osim ove brojke koje se vode kao nestale, ali pitanje je li i on potpun? Puno ekshumacija, puno razni priča, oni glavni koji bi mogli dati podatke, šute, znaju se i zašto. Puno krvavih ruka, puno strašnih zločina, najmiliji traže svoje nestale, zato bi svaka informacija Upravi za zatočene i nestale vodila Evidenciju osoba nestalih, dobro došla. Procesuiranje zločinaca, ima podataka, neki su kažnjeni, neki su nedostupni, a neki su mrtvi. Nadamo se da ćemo malo probuditi svijest i sjećanja, pa makar i jednu nestalu osobu našli, opet ste pomogli.

IZVORI: Ministarstvo hrvatskih branitelja

             Wikipedia