Odvjetnik Luka Mišetić na svom je twitteru objavio novost koju je presudio Europski sud za ljudska prava…

-REZOLUCIJA 1481 /2006 VIJEĆA EU O OSUDI KOMUNISTIČKIH REŽIMA -DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE…

Opa. Europski sud za ljudska prava danas je presudio da države mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija.

-Što to slavimo i obilježavamo 22.lipnja svake godine? Kako se može izjednačavati Hrvatske branitelje i partizanske “antifašističke crvene zvijezde” na zastavi i kapama JNA!…

Zakoni o lustraciji, iako nisu zaživjeli u potpunosti, doneseni su čak i u Albaniji i Srbiji, dok su u Hrvatskoj već i prijedlozi zakona odbijeni, prvi **** 1998., a drugi 1999. godine i to većinom vođenom HDZ-om. Oba **** zakon je bio predložen od strane HSP-a (prije okupacije HSP-a). Dakle, dok je u ostalim zemljama bivšeg komunističkog sustava, osobama koje su sudjelovale u radu ili na bilo koji drugi način surađivale sa tajnim službama bivšeg sustava otvoreno dano do znanja da se sklone iz javnog života, to u Hrvatskoj nije bio slučaj.

Tko zna koliki još sudjeluju u javnome životu Hrvatske, a bili su u komunizmu umiješani u koješta, jer nije provedena lustracija. U Hrvatskoj su lustracija i osuda komunističkih zločina izostali i jednostavno stoga što je dolaskom demokracije došlo do velike ideološke seobe bivših komunista u novu vladajuću partiju, ili po novome stranku, kao i stoga što bi ona dokačila mnoge koji su nam se svih ovih godina prikazivali kao borci za hrvatsku stvar, a tko zna koga su sve prokazali ili ga došli glave, jer su surađivali s Udbom. Još k tome, znajući da su Hrvatsku preuzeli predstavnici upravljačkog nekonkurentnog sistema koji je propao prije svega u ekonomskom smislu i koji je kao takav neodrživ, prisjećajući se hrvatske pretvorbe i privatizacije na komunistički način, te da su te strukture i dalje ukorijenjene u Hrvatskoj potreba za lustracijom dolazi do stvarnog izražaja. Posljedice svega toga se osjećaju – ono što je danas ostalo od Hrvatske samo su formalne vertikale države u općenito., piše Pero Kovačević-VIŠE OVDJE