MAJKA SLAVONIJA PLAČE Iz nekadašnje žitnice Hrvatske stižu svjedočanstva

“Ubili su nam dušu. Mnogi ovo neće preživjeti”, poručuju Slavonici gdje još tisuće njih nemaju struju, a ministar obrane Banožić tek je treći dan nakon razorne oluje digao vojsku da im pomogne.
Ovo je nacionalna sramota, poručuju Slavonci.
“U Slavoniji je jako teška situacija. Nama će danas doći eutanazirati svinje i nakon toga ih nećemo smjeti držati dok god su na snazi mjere i Uredba Vlade, a to bi moglo potrajati godinama. Mi smo, izgleda, zadnji u selu, sve su svinje riješili. Hodaju svaki dan od kuće do kuće, mjere im temperaturu, samo traže izgovor. Tuga neopisiva! Ljudi jauču od tuge, zatvorili se u kuće, neki leže u bolnicama nakon svega.
Nijedna svinja, nakon navodnog prvog slučaja, nije testirana. Niti PCR, niti vađenje krvi… strašno! Naočigled zdrave svinje tamane. Nama je jedna imala temperaturu jedan dan (to je ljeti normalno, tada su najslabije, imaju temperaturu, enterovirozu, znaju i umirati…), sljedeći dan je već ustala i počela pomalo jesti i piti, ali neće ju testirati već rade post mortum analize. Tako je nama jučer rekao inspektor na što smo se jako pobunili, ali ništa nije vrijedilo”, zavapila je jedna Slavonka.
Događaju se nezamislive stvari
“Molite i postite za ovu sirotinju! Događaju se nezamislive stvari za koje se ne zna u javnosti.
Predragi, evo me u mojoj Slavoniji molim vas stavite sve ove jadne ljude u molitve. Ovdje je bilo dan za dan ( srijeda i četvrtak) takvo razorno nevrijeme da su totalno uništeni usjevi ( suncokret, kukuruz, itd), ao šumama da ne govorim. Nema kuće koja nije stradala, a pogodila ih je i svinjska kuga….neka sela još uvijek nemaju struje tako tužno da ti suza krene…. ljudi mi kažu da ovako nije bilo ni u vrijeme Domovinskog rata.”
Slavonija ne pamti ovakvo zlo
40 posto šuma u istočnoj Slavoniji poharala je nezapamćena oluja. U Otoku žene plaču jer im je nedostatak struje uništio sve što su spremili u zamrzivače. Po selima su majke i očevi bespomoćno plakali ispred svojih kuća otkrivenih krovova jer im se nije imao tko popeti na krov. Djeca su otišla trbuhom za kruhom, ali i prepuna ogorčenja zbog političke situacije u Hrvatskoj i posebno u ovom kraju, ministar Banožić trebao je tri dana da se sjeti kako bi trebao dići vojsku da pomogne. U međuvremenu nova oluja učinila je svoje.
Za svog mandata Damir Krstičević vojsku je dizao odmah i ravnopravno s njima pomagao, tješio, pa i plakao s onima koji su pretrpjeli štetu. Banožić je Slavonac, no ljubav za slavonsku majku i suosjećanje nije pokazao.
Oluja nije otpuhala policiju koja stoji na punktovima i pregleda prevozi li itko živi svinje u svojim automobilima. Priča se svašta, a svaka kuća u kojoj se eutanaziraju svinje plače. Pitaju se hoće li biti gladni. Veterinarima koji daju naloge da se eutanaziraju njihove svinje narod više ne vjeruje i traži veterinare iz drugih županija. Ne, Slavonca nitko ne čuje.
Pitanje je kako će izgledati budućnost Slavonije. Hoće li zemlja koju sada i stranci mogu kupovati biti rasprodana, a nekadašnja žitnica Hrvatske u vlasništvu tuđine. Slavonac zna da je zemlja ono najvažnije, no može li nakon Domovinskog rata u kojem su mnogi izgubili svoje najmilije, odlazili s vrećima u ruke i nakon par godina vraćali se na ruševine, nakon mirne reintegracije u kojima su ratni zločinci nastavili šetati krajem u kojem su činili zvjerstva, nakon poplave koja je brojnima odnijela sve, nakon HDZ-ovog preuzimanja Vukovarsko-srijemske županije koja je brojne mlade potjerala u Irsku i druge zemlje, nakon brojnih potjera. niženja – može li nakon svega ostati uzdignute glave i ponovno krenuti u borbu za opstanak.
Događaju se nezamislive stvari
“Molite i postite za ovu sirotinju! Događaju se nezamislive stvari za koje se ne zna u javnosti.
Predragi, evo me u mojoj Slavoniji molim vas stavite sve ove jadne ljude u molitve. Ovdje je bilo dan za dan ( srijeda i četvrtak) takvo razorno nevrijeme da su totalno uništeni usjevi ( suncokret, kukuruz, itd), ao šumama da ne govorim. Nema kuće koja nije stradala, a pogodila ih je i svinjska kuga….neka sela još uvijek nemaju struje tako tužno da ti suza krene…. ljudi mi kažu da ovako nije bilo ni u vrijeme Domovinskog rata.”



