Majka svih afera, diže se bedem da ne procuri van: Mirovinski fondovi mogli bi potopiti Plenkovića

Ono o čemu hrvatski građani ne razmišljaju previše uglavnom s vremenom preraste u žarište velikih političkih afera pa upućeni tvrde da bi i mirovinski fondovi te njihovo poslovanje u dogledno vrijeme mogli prerasti u jednu od većih afera u mandatu premijera Andreja Plenkovića.

O mirovinskim fondovima u javnom se prostoru uglavnom izvještava stručno i uz podosta stručnih izraza, što građane zamara i zbog čega uglavnom takav sadržaj zaobilaze pa je mnogima vjerojatno promaknulo i izvješće s kraja srpnja ove godine o neto imovini obveznih mirovinskih fondova (OMF) koje redovito podnosi Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga – HANFA. Prema njihovim podacima, imovina OMF-ova krajem srpnja iznosila je 19,2 milijarde eura ili pak 1,4 posto više u odnosu na prethodni mjesec.

OMF-ovi su krajem srpnja imali 2.210.659 članova, što je 6741 član više u odnosu na ovogodišnji lipanj. Zbog odlaska u mirovinu ili pak smrti, ovoga je srpnja prestalo članstvo za oko 1500 osiguranika, a u srpnju su ukupni neto doprinosi uplaćeni u obvezne mirovinske fondove iznosili 109,9 milijuna eura, dok je ukupan iznos isplata nakon zatvaranja osobnih računa iz svih OMF-ova iznosio 28,5 milijuna eura, to jest 2,4 milijuna eura manje u odnosu na prethodni mjesec.

Utjecaj politike

Kada se govori o mirovinskim fondovima, njihova moć i utjecaj možda se najlakše oslikavaju na primjeru Podravke, gdje oni zajedno kontroliraju oko 51 posto vlasništva te koprivničke kompanije, dok država posjeduje 25,5 posto. Kako to obično i ide, gdje ima milijuna i vlasništva, ima i politike, i to one državne koja nerijetko upliće prste u mirovinske fondove kao što je to bio slučaj i 2009. godine, kada se HANFA sukobljavala s INA-om. U to je vrijeme sve počelo s pritiskom na mirovinske fondove, a kada je taj pritisak ostvaren, fondovi su ogroman novac uložili da bi pogurali dionicu INA-e naviše, kako bi time MOL odgovorili od kupnje, što im je tada pošlo za rukom jer je INA-ina dionica u tim trenucima uspjela zadržati visoku cijenu i tijekom takve akcije.

Mirovinski fondovi spominjani su i kao posljednji ulagači u Agrokor dok je on bio na izdisaju, a nagađalo se da je i to učinjeno na Vladinu sugestiju kako bi izbjegli iznenadni nadzor Porezne uprave ili pak USKOK-a.
Da Vlada i politika imaju utjecaja na mirovinske fondove, razvidno je i iz toga što su ovih dana imenovali članove nadzornih i revizijskih odbora četiriju društava koji upravljaju mirovinskim fondovima, a na te pozicije mahom su imenovani kadrovi bliski premijeru Plenkoviću.

Tako je u odbor ZB Allianza imenovana Melita Čičak, u odbore Erstea Dubravka Vlašić Pleše, dok su Kristjan Staničić i Zvonimir Savić ostali u odborima PBZ CO-a i Raiffeisena. Čičak je inače pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava koju je kao svoju najbližu suradnicu izabrao bivši ministar Marko Pavić, koji takav potez ne bi mogao povući bez Plenkovićeva blagoslova. Pavić je otišao, a nakon njega i Josip Aladrović kojega je zamijenio aktualni ministar Marin Piletić, no Čičak je ostala u ministarstvu u kojem je djelovala i kao voditeljica Službe za mirovinsko osiguranje.

Povjerljivi dokumenti

Zanimljivo ime je i ono Dubravke Vlašić Pleše, dugogodišnje suradnice i savjetnice premijera Plenkovića s kojim je surađivala još dok je on bio državni tajnik za europske integracije, a ona ravnateljica Uprave za koordinaciju prilagodbi pravnom sustavu EU-a i praćenju provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u MVEP-u.

Osoba od najvećeg Plenkovićeva povjerenja, tako Vlašić Pleše nazivaju u vladajućim redovima te dodaju da je upravo nju premijer posebice ovlastio za energetski sektor. Preko nje se premijeru dostavljaju povjerljivi dokumenti, a ona ujedno s Plenkovićem sudjeluje u donošenju najvažnijih odluka u državi. Da Vlašić Pleše ima važnu ulogu u Plenkovićevu timu, jasno je i iz toga što se njezino ime još prije nekoliko godina pojavilo na popisu osoba koje su neizravno povezane s aferom Hotmail, preko koje su razotkrivene veze bivše ministrice gospodarstva Martine Dalić s aferom u Agrokoru i načinom na koji je kreiran sporni “lex Agrokor”. Premijerova suradnica bila je, naime, osoba kojoj su prosljeđivane poruke što su ih razmjenjivali članovi skupine Borg koji i jesu sudjelovali u kreiranju spornog zakona.

Zanimljivo ime je i ono prvog čovjeka Hrvatske turističke zajednice Kristjana Staničića, kojemu je Plenković produljio mandat ignorirajući pritom njegovo neslaganje s ministricom Nikolinom Brnjac koja je na toj poziciji vidjela neku drugu osobu, što se na koncu nije pokazalo ni kao realno očekivanje jer je Staničić bio jedini kandidat za tu poziciju.

Inače je šef HTZ-a karijeru počeo graditi u diplomaciji, jedno vrijeme radio je u Ministarstvu vanjskih poslova, uz ostalo i kao tajnik u hrvatskom veleposlanstvu u Ljubljani, no mimo toga Staničić ima bogato iskustvo u turističkom sektoru jer je bio pomoćnik direktora marketinga i prodaje u Hotelu Novi Bruna Orešara, gdje je dogurao do pozicije člana Uprave, nakon čega je u Opatiji obnašao dužnost predsjednika Uprave Liburnia Riviera Hotela. Ovaj diplomirani hotelijer radio je i kao predsjednik Uprave crikveničke hotelske tvrtke Jadran, ali i kao predsjednik Uprave Hotela Bernardini iz Portoroža, što znači da mu znanja i iskustva ne nedostaje.

Ortački ugovor

Neko znanje i iskustvo ima i Zvonimir Savić, koji se također spominje kao poseban savjetnik premijera Plenkovića. Savić je Vladin dužnosnik postao u Sanaderovu premijerskom mandatu, visoku poziciju u HGK-u imao je u vrijeme Nadana Vidoševića, a osim što je poseban savjetnik kod Plenkovića, bio je i poseban savjetnik bivše ministrice regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabrijele Žalac.

Inače se Savić već dugo po HDZ-ovim kuloarima spominje kao jedan od najvažnijih Plenkovićevih savjetnika, a do koje su mjere on i premijer bliski, jasno je i iz toga što ga nazivaju jednim od članova takozvane Plenkovićeve vlade iz sjene, koju čini nekolicina savjetnika koji na dnevni red pozivaju i ministre. Zbog toga se Savić nerijetko nalazio u sukobima s bivšom ministricom Tramišak, u čijem su ga resoru nazivali Plenkovićevim kontrolorom, što je ministricu prilično živciralo. Tramišak, međutim, više nije ministrica, a bez te funkcije ostao je i Ivan Paladina zbog kojeg su se također problematizirali mirovinski fondovi.

Naime, tvrdilo se da je bivši ministar graditeljstva na temelju ortačkog ugovora s vlasnikom Instituta IGH Sergejem Gljadelkinom došao do takozvanih junk-obveznica te tvrtke, a zahvaljujući vlasništvu nad tim vrijednosnim papirom, domogao se 53 parcele građevinskog zemljišta nadomak Slavonskog Broda pa je i tijekom mandata na sebe pokušao prepisati polovinu zgrada Instituta IGH u Splitu. Te je nekretnine Paladina, prema podacima iz njegove imovinske kartice, procjenjivao na oko 30 milijuna kuna.

Tri mirovinska fonda zbog njegove odluke vezane uz obveznicu izgubila su na tome poslu oko 12 milijuna kuna mirovina hrvatskih građana. Paladina ih je prisilio da u kratkom vremenskom intervalu za skroman novac prodaju vlastite obveznice, a da to nisu učinili, prekršili bi zakon. Kao većinski vlasnik obveznice Paladina je odlučio nekretnine koje su bile zalog obveznice prepisati na sebe, a ne prodavati na dražbi, pa su mirovinski fondovi svoje obveznice prodali ispod stola te su stoga na tom poslu na kojem je on zaradio oko 30 milijuna kuna oni izgubili 12 milijuna kuna.

Blokada transakcija

Hotelska grupacija Jadran koja je također u vlasništvu mirovinskih fondova lani je spominjana nakon što su donijeli odluku da za 47,1 milijun eura kupe hotel View u Postirama. Jadran je inače još od 2018. u većinskom vlasništvu dvaju obveznih mirovinskih fondova – PBZ Croatia osiguranja i Erste plavog.

Osim toga, mirovinski fondovi spominjani su i nedavno nakon što je HANFA odlučila pokrenuti nadzor u AZ fondu koji je u vlasništvu osiguravateljske kuće Allianz sa sjedištem u Njemačkoj i Zagrebačke banke jer su lani u studenome u posljednjem trenutku odustali od otkupa udjela Sberbanka u Fortenova grupi.

Prema riječima resornog ministra Primorca, mirovinski fondovi mogu se uključiti kao potencijalni investitori u ovaj posao, kao što su to činili i onda kada se prodavao udio Sberbanka, pri čemu on ne bi imao ništa protiv da se takva prilika razmotri. To je neobično s obzirom na to da je Plenkovićeva vlada svojedobno i službeno od europskih institucija tražila izuzeće od sankcija za spomenutu rusku banku kako bi se omogućila prodaja njezina udjela od 43 posto u Fortenovi, a Međuresorna radna skupina pri MVEP-u dala je pak odobrenje za razmatranje otkupa mađarskom fondu Indotek, a zatim i mirovinskim fondovima.

No AZ fond odustao je nekoliko dana prije isteka roka, nakon čega se u medijima počeo spominjati misteriozni arapski investitor Saif Alketbi, kojeg su i u Vladi i u Fortenovi označili kao osobu iza koje se krije ruski kapital, zbog čega je zatražena blokada transakcija pred nadležnim institucijama u Nizozemskoj. Zbog toga je Plenković osobno napao AZ fond napominjući da oni u priči sa šeikom i kupnjom Fortenove moraju puno toga objasniti.

Potom je u AZ fondu krenuo nadzor HANFA-e, nakon čega je ova priča naglo stala. No sada su najpovjerljiviji premijerovi suradnici postavljeni da nadziru cijelu priču kao svojevrstan bedem jer, kako kažu dobri poznavatelji prilika, Plenković izbijanje afere svih afera ne bi preživio. A navodno je i on svjestan da bi bilo koji segment priče o načinu odljeva milijardi iz obveznih mirovinskih fondova mogao za njega biti koban.