Desetljeće nakon poziva Angele Merkel, koja je pokrenula bujicu ljudi prema Europi, gospodarstvo je opterećeno socijalnim sustavima, društvo suočeno s podjelama i nesigurnošću, a politika s rastom populizma i krizom europske integracije

Mi to možemo! Ove tri riječi koje je, prije točno deset godina, izrekla Angela Merkel, bile su dovoljne da uruše sigurnosnu situaciju na području Europe, izazovu rast desnice diljem kontinenta, promjene životne sudbine milijuna ljudi te, u konačnici, dovedu u pitanje i isti postulat Europske unije. Naime, upravo je prije jednog desetljeća, na svojevrstan »poziv« njemačke kancelarke krenuo ogroman imigrantski val koji je, od Grčke na jugu do Švedske na sjeveru, preplavio Europsku uniju, a Europa kakvu smo do tada poznavali više ne postoji.

Pokrenuta bujica

U ovom trenutku stotine tisuća ljudi, mahom iz Sirije, Afganistana i Iraka, već su bile nagomilane u kampovima na zapadu Turske kamo su izbjegli pred ratnim strahotama u svojim državama, pokušavajući se, na ovaj ili onaj način, prebaciti u zapadnu Europu koju su vidjeli kao obećanu zemlju meda i mlijeka. No nakon govora Angele Merkel koji su oni protumačili kao poziv u Njemačku, nitko ih nije mogao zaustaviti. Gotovo preko noći, stotinama pa i tisućama malih brodica počele su se prebacivati ​​do obale Grčke i potom, u nepreglednim kolonama, pješice kretati k sjeveru. Iako u ovoj masi ljudi gotovo nitko nije imao dokumente, relativno su lako, kroz nekoliko dana, došli preko Makedonije i Srbije do granice s Hrvatskom, s idejom da napokon uđu na cjeloviti teritorij EU-a i prebace se do Njemačke. Među njima je, u tom trenutku, kolala priča da svaki imigrant u Njemačkoj čeka besplatan stan, automobil i mjesečnu naknadu s kojom će lagodno proživjeti ostatak života, pa nema sumnje kako mu je motiv za prelazak bio užasno visok.

– To je bilo strašno. Doslovno su se preko noći tisuće imigranata pojavile pred granicom i doslovno nahrupile u zemlju. Ne samo preko graničnog prijelaza, dolazili su preko polja, kroz šume, bila je to bujica ljudi koji su se na jednom stvorili ni od kuda, kaže jedan od stanovnika Belog Manastira koji je, kao pogranično područje, bio prvi na »udaru«.

Na sjeveru, Mađarska je vojska odmah počela dizati ograde od bodljikave žice kanalizirajući tako imigrante u Hrvatsku, koja ih je, nakon prvotnog šoka, počela organizirano vlakovima prevoziti do slovenske granice. U nekoliko mjeseci, ovom je »balkanskom rutom« prošlo preko milijun ljudi koji su mahom završili na sjeveru Europe, u Njemačkoj, ali iu Švedskoj.

Nespremna Europa

Rezultat je bio svojevrsni kao što je vladao u prvo vrijeme, a svi sigurnosni protokoli poput kontrole dokumenata prilikom prelaska granice, pa čak i evidentiranja ulaska u Europsku uniju su pali u vodu.

– Europske zemlje nisu bile pripravne na ovakvu situaciju. Niti su europske zemlje imale neku zajedničku politiku prema imigrantima, niti su imale instrumente integracije. Ovim je nanesena velika šteta, kako tim ljudima koji su dolazili, tako i samom domaćem stanovništvu, kaže za naše novine demograf i akademik dr. Anđelko Akrap.

Naime, kada su vidjeli kako je ruta za useljenje otvorena, na put prema Europi krenuli su ne samo izbjeglice iz ratom pogođenih područja Bliskog istoka, već i stanovnici zemalja srednje Azije poput Pakistana ili Indije, te stanovnici sjeverne i srednje Afrike koji su ovo vidjeli kao priliku života da, jednom za svagda, riješe svoje egzistencijalne probleme i presele u stvarnu civilizaciju. No to je donijelo cijeli niz problema koji postoje i danas.

Deset godina kasnije, Švedska, kao jedna od nekadašnjih odrednica imigranata, jedna je od najnesigurnijih zemalja Europe, a izašla na ulicu u pojedinim dijelovima Stockholma, nakon što zađe sunce, baš i nije najpametnija odluka. U Njemačkoj pak, posebno na istoku zemlje, u velikom je porastu AfD kao izrazito desna stranka koja je, između ostalog, politička agenda smanjenje broja stranaca u državi. Sigurnosna situacija znatno je složenija prije jednog desetljeća.

– Nema nikakve sumnje da su, među više od milijun ljudi koji su u kratkom vremenu, bez neke velike kontrole, ušli u Europsku uniju i spavači ili bar simpatizeri raznih terorističkih organizacija, i da su i oni danas tamo. U vrijeme velikog imigrantskog vala, Islamska država je bila aktivna, Al Qaida je bila znatno jača nego danas, i više nego sigurno da su njeni pripadnici danas na ulicama zapadnoeuropskih gradova. Neke kontrole su službe sigurnosti obavljale, no to je sve bilo vrlo plitko i površno, i pitanje je što nas čeka, kaže za naše novine sigurnosni analitičar Zoran Grgić.

Desetljeće kasnije

Danas, deset godina kasnije, imigrantski valovi još uvijek postoje, no ni približno veliki kao u tom trenutku. Dok je te 2015. godine preko granice nahrupilo oko 1,2 milijuna ljudi, sada ih je, na godišnjoj razini, azil u Europi zatražio oko stotinu tisuća. Ne, demografska, socijalna i politička slika Europske unije je promijenjena. Njemački ured Merz prije nekoliko tjedana ustvrdio je kako će reforma socijalnog sustava biti nužna jer država više nema mogućnosti pomaganja nezaposlenima. A među njima, nema sumnje, veliki broj čine i ljudi koji su prije deset godina došli na krila imigrantskog vala.

Zbog svog poziva imigrantima, i Angela Merkel je osobno platila prilično visoku cijenu. Njezina popularnost među biračima počela je strmoglavo padati nakon što su njemačke gradove preplavili došljaci s Bliskog istoka i Azije, a na čelu vlade zadržala se još nekoliko godina da bi se potom potpuno povukla iz politike. Prije toga je javno priznala kako je njezin poziv imigrantima bio greška, jer nije očekivala da će odziv očajnih ljudi koji su spremni pješice zaputiti na tisuću kilometara daleko put kako bi se dokopale Njemačke ipak biti toliko velike.