Milanović skida kapu ‘klincu’ za izvedeno ratno čudo, on skromno: ‘Nisam imao izbora’

Tri dana nakon zauzimanja Kupresa, Srbi su udarili na prijevoj Korićina, da bi se 23. travnja 1992. godine u bitci za Rujane i Čelebić odigrala najteža bitka Domovinskog rata u Livnu.

Napad na pomoćnom smjeru, nakon što je ispočetka ostvaren proboj agresora, ubrzo je zaustavljen u selu Donji Rujani uništavanjem i zarobljavanjem tenkova u kojima se istakao tada 19-godišnji jedan “golobradi maljutkaš”.

Taj neuspjeh utjecao je i na ishod napada na glavnom smjeru – prema selu Čelebići, kojeg vodi pukovnik Slavko Lisica gdje su branitelji uništili i zarobili tenk, pa je razbijeni agresor bio prisiljen na bijeg.

Milanović ga odlikovao

“Golobradi Maljutkaš” je, naime, Osječanin Mario Nađ, pripadnik 3. gradijske brigade HV “Kune”. Za njega se tvrdi da je preciznim pogocima i uništavanjem dvaju tenkova te jednog oklopnog transportera promijenio tijek ratovanja na livanjskoj bojišnici i  svojim djelovanjem usmjerio hrvatske vojnike ka pobjedi.

O Nađu je tijekom obilježavanja obrane Livna najbiranijim riječima govorio hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji ga je odlikovao Redom Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u Domovinskom ratu, no  o samom činu najdetaljnije govori sam heroj Mario.

“Nanišanio sam od oka”

“Dobio sam hitnu zapovijed da se javnim generalu Anti Rosi nakon čega sam pokupio samo šest maljutki i dvije baterije te jedan pult i krenuo u stožer u Livnu. Nakon toga sam dobio zapovijed da odem u sektor Rujane gdje je crta bila već probijena. Srbi su već ušli kod crkve, škole…”

Kaže da je tada nastala panika: “Normalno da je jest, ali kada su vidjeli da je tenk pogođen, da gori transporter, da i oni padaju – sve se preokrenulo. Do kraja dana smo vratili položaje i očistili cijeli teren”, ispričao je o pobjedi u Livnu.