Bič Puljkov: Dobar potez iz krivih razloga

Splitski gradonačelnik Ivica Puljak povukao je dobar potez – iz krivih razloga. Iselio je samozvanu zviždačicu i pravu iseljivačicu Maju Đerek, koja je dosad bila “Bič Puljkov”, iz gradskog poglavarstva. Samo što to nije učinio zbog njezine šokantne socijalne neosjetljivosti, koju je branila slijepim poštovanjem zakona, nego zato što je dirnula u kadrovske stanove. Ima tu i neke poetske pravde – Maja je iseljena s radnog mjesta onako kako je druge iseljavala iz gradskih prostora, brzo, učinkovito i po zakonu. I svi su odmah primijetili i kako otac dogradonačelnika Bojana Ivoševića živi u jednom od njih pa u tome pronašli motiv za njezinu smjenu.

Ja, iako nisam sklon Puljku, ipak ne bih izvodio takav ad hoc zaključak. Maja Đerek već se neko vrijeme ponašala kao stvarna vladarica Splita, zaboravljajući da je Puljak, kakav god bio, izabrani gradonačelnik, dužnosnik, a ona samo službenica čiji je posao provoditi odluke gradske vlasti, a ne voditi neku svoju politiku niti je javno komentirati. Ukratko, zaboravljajući da ona NIJE vlast, nego običan činovnik. I Puljak je svakako u pravu kad kaže: “Ušla je u političku sferu, prekoračila je ovlasti.” Uostalom, staro je pravilo da nikad ne smijete u politici pokušati biti sjajnija politička zvijezda od onog komu ste podređeni. Jer to uvijek znači samo jedno – pucate na njegovo mjesto. S te strane, Puljak nije imao izbora nego je maknuti.

Đerek je na smjenu reagirala onako kako se i očekivalo: bijesno. Odmah je počela “zviždati” kako je Puljak nitko i ništa u Splitu, tek formalni gradonačelnik koji ne poznaje elementarno pravo i proceduru donošenja općih akata (kao da bi gradonačelnik trebao znati nešto o tome, to je njezin posao!), i kako mu politiku vodi njegov savjetnik Ivica Galešić – koji ju je i upoznao s Puljkom. Usput je optužila Puljka da je kriptohadezeovac jer je jedan od gradskih stanova otkupio i bivši HDZ-ov ministar Dragan Primorac, samo je zaboravila reći da je to bilo davno prije nego što je Puljak došao na vlast, 2001. godine.

Kadrovski stanovi uvijek su sporni jer su se češće dodjeljivali podobnima nego zaslužnima, i ne samo u Splitu. Ali, eto, Puljak je razgovarao, pazite razgovarao s Primorcem, o znanstvenom skupu nobelovaca koji se treba održati u Splitu, što znači da je đubre i HDZ-ovac, a ona je kao prava zviždačica taj nevjerojatni krimen otkrila javnosti! No i Primorac i Puljak su, što god mislili o njima kao političarima, vrhunski znanstvenici – dok je Maja Đerek obična tračara koja je karijeru izgradila na denunciranju, pa je tako i sad odlučila, povrijeđenog ega, odati sve prljave tajne o Puljku, vjerojatno uglavnom nebitne, iskonstruirane na pretpostavkama ili jednostavno izmišljene. Galešić je već najavio tužbu za klevetu – a ako je netko umjesto Puljka vodio gradsku politiku, ili bar pokušavao, to je puno prije Maja Đerek nego on, njemu je uostalom posao da savjetuje Puljka o vođenju politike. Njoj nije.

Ipak, mislim da i Galešić zaslužuje otkaz – trebao je Puljku objasniti da nije pametno reći da je najurio Maju Đerek zbog ideje da kadrovske stanove prenamijeni u socijalne mimo svojih ovlasti jer su se Splićani i birači Centra okrenuli protiv njega. Iz nekog razloga, oni Đerek doživljavaju kao “poštenu i beskompromisnu”, a ne kao osvetoljubivu i zločestu, a Puljka u ovom slučaju kao muljatora koji bi dijelio gradske stanove podobnima, a ne invalidima i sirotinji, zanemarujući da je ona iz stanova uglavnom istjerivala upravo invalide i sirotinju, s naglaskom na branitelje i njihove udruge. Trebao mu je reći da kaže da je smjenjuje zbog skandaloznih i surovih odluka, neosjetljivosti, birokratskog i beskrupulozog vođenja svog odjela. Da pusti koju suzu nad invalidom kojeg izbacuje iz stana ili preminulom novinarkom. Je, to je licemjerno, ali to je PR. Možda mu nitko ne bi povjerovao, ali bolje bi zvučalo.

Nadurena veličina: Ljuta kao ris i na medije

To što netko mrzi “lopovski HDZ” ne znači automatski da je pošten, kamoli kompetentan. Isto tako ne znači da je svatko tko se rukuje s kakvim HDZ-ovcem i porazgovara s njim đubre lopovsko. To smo trebali naučiti na primjerima raznih stranaka koje su se uspele do Sabora ili lokalne vlasti na antihadezeovskoj retorici, a da nisu nudile ništa osim “poštenja” – od Živog zida do Možemo – samo da bi se pokazalo da su njihove kompetencije nepostojeće, a poštenje često upitno, te brzo nestaje kad jednom dođu na poziciju na kojoj se može muljati i davati sinekure “svojima”. Ali obično prolazi pa je prošlo i Maji.

No nije Đerek sad kad je dobila po repu bijesna samo na Puljka, Ivoševića, Galešića i sve ostale koji su je doveli na mjesto kojem nije dorasla. Ljuta je kao ris i na medije koji, smatra, nisu njezin rad pratili onako kako bi se njoj svidjelo, pjevajući joj hvalospjeve kao drugu Titu, nisu znali cijeniti njezino poštenje i beskompromisnost, nego su pisali o tome kako izbacuje ljude na cestu uz birokratsku bešćutnost i nevjerojatnu dozu bahatosti. Ukratko, u partijskoj maniri ona smatra da bi trebala određivati što će novine pisati i čiju će stranu uzeti.

“Molim da HDZ, HGS i Slobodna Dalmacija ne staju u moju tobožnju obranu. Oni su dobili novog saveznika, ma koliko god se trudili to sakriti i obmanuti javnost”, navodi Maja Đerek u pasivno-agresivnom priopćenju u kojem sebe proglašava žrtvom, a sve ostale jatacima HDZ-a. Uključujući Slobodanku, za koju se ne može reći da nije kritična prema Puljku, ali teško da je baš HDZ-ovska, unatoč pozivu Plenkoviću na “rođendan”. No tada dolazak Plenkovića Maji nije smetao. Novinari su, naravno, novinari: kad netko izbaci iz stana nekog slabog i nemoćnog, bit će na strani slabog i nemoćnog, čak i da nije u pravu, jer sve drugo ne prodaje novine i navlači bijes javnosti.

No razvoj situacije je takav da se Maja Đerek sad komotno, na krilima novostočene popularnosti, može kandidirati za gradonačelicu Splita, a u međuvremenu će zacijelo tračati splitsku vladajuću obitelj na način na koji ojađena obitelj Markle trača kraljevsku obitelj nakon što im nije prošla ideja da budu stvarni vladari umjesto onih legitimnih. Možda osnuje i stranku, pametniju i od Pametno, zajedno s Dalijom Orešković. Možda je nazove “Prikopametno”. U svakom slučaju, bit će to zanimljivo pratiti.

Jednakost za sve: ‘Protuprosvjedi’ su zabranjeni

Svakogodišnje srbovanje u Srbu, gdje su ’41. neki Srbi, što budući četnici, što budući partizani, pobili neke Hrvate, uključujući žene i djecu koji su se vraćali s hodočašća, i usput ispekli na ražnju svećenika, predmetom je kontroverzija već dulje vrijeme. Kao što je predmetom kontroverzija molitva na Trgu bana Jelačića subotom.

Razlika je u tome što je Dražen Keleminec, predsjednik A HSP-a koji je na tom mjestu pokušao organizirati “protuprosvjed”, uhićen i zabranjeno mu je približavanje Srbu na osam dana, taman dok prođe događanje kojem redovito prisustvuju likovi poput Pupovca, Mesića i Habulina.

Policija je tu u pravu jer Zakon o javnom okupljanju jasno zabranjuje ometanje tuđih okupljanja i ne ulazi u to jesu li partizanska, četnička, ustaška ili bilo kakva. Čak ni u to jesu li prijavljena policiji ili ne. Pitanje koje postavljam vrlo je jednostavno. Zašto policija “protuprosvjednicima” koji svake subote uredno ometaju molitvu pogrdnim riječima i uvredama isto tako ne zabrani pristup Trgu? I ne sprovede ih u stanicu, kao što su postupili s Kelemincem? Naprotiv, žena koja svaki tjedan ometa skup ovog je tjedna dala intervju za Globus.

Zakon mora biti jednak za sve, inače nema pravde. Ili ćemo štititi svačija javna okupljanja ili nećemo ničija. To je bitno pitanje za demokraciju, ali za to više danas nikoga nije briga.

Onako usput spomenimo da je nekadašnji najveći ustaša među HDZ-ovcima, Mesić, u Srbu izjavio kako “plaćena politička strašila ne vole ustaštvo iz altruizma, već zato što od takvog ponašanja imaju koristi. Domaćinstvo mnogima koji tako razmišljaju pruža Katolička crkva, čiji se predstavnici revno klanjaju zločinačkoj vojsci u Bleiburgu”. Taj isti Mesić se gurao u prvi red do oltara devedesetih. A kakvu korist tko danas ima od ustašovanja, nije jasno. Jasno je kakvu korist mnogi imaju od antifašizma, kojem pristupaju ne iz altruizma, nego zato što se to danas isplati. Dapače, opasno je raskrinkavati ga, što je na svojoj koži najbolje spoznao Karamarko.

Podvala Hrvatskoj: ‘Srpski svet na ostrvu Hvaru’

Milanović je kao ona krava koja daje puno mlijeka pa se onda ritne i sve prolije. Nedavno je postavio pitanje za svaku pohvalu: polažući vijenac braniteljima i civilima ispred središnjeg križa u Oklaju, pitao je zašto nitko od predstavnika SNV-a nije bio prisutan: “Ljudi su ubijeni iz pakosti i bijesa zbog jedne uspješne operacije Hrvatske vojske u kojoj nije stradao niti jedan civil. Imam ljudsko očekivanje da netko tko je politički predstavnik građana srpske nacionalnosti ovdje dođe ovamo i kaže – žao mi je, ovakve stvari se više ne smiju događati.”

A onda je uslijedio Dodikov posjet Hvaru, i to Vučićevim helikopterom, što jasno govori o tome koliko je gospodaru “srpskog sveta”, onog memorandumskog, stalo do takvih susreta – i do toga da imaju kakvog-takvog saveznika za svoje planove u Hrvatskoj. Usto, samo nekoliko dana ranije Dodik je s patrijarhom Porfirijem dogovorio “dan progona Srba iz Hrvatske” u Prijedoru na godišnjicu Oluje. Na pitanje je li mu Milanović to predbacio odgovorio je: “Potpuno dobro razumijem da Srbi i Hrvati imaju tešku povijest, kad jedni slave, drugi to prave kao komemoraciju… Hrvatska je formirala državu, a Srbi se još bore i za Srbiju i za Srpsku, ali ta borba je samo posredno u vezi s Hrvatskom. Ne možemo im to zabraniti kao što ni oni ne mogu nama.” To nije zadovoljavajući odgovor i nije prihvatljivo.

Još je manje prihvatljivo Milanovićevo trkeljanje, na konstataciju da je Srpska nastala na zločinu, da je i SAD nastao na genocidu nad Indijancima, Francuska na teroru i masovnim zločinima nakon Revolucije i tako dalje. To je trolanje, to nije nivo predsjednika Republike, bilo koje, da ne idem dalje u te nebuloze. Srpska je plod agresije, SAD i Francuska to nipošto nisu.

Ne kažem da nije korisno za Hrvatsku razgovarati s Dodikom, problem je što takvi susreti čine Hrvatskoj puno više štete nego koristi. Kad je tko od zapadnih državnika zvao Milanovića u posjet – ili prihvatio poziv za posjet Hrvatskoj? Hrvatska je sve izoliranija, a Milanovića se sve više doživljava kao “Putinova čovjeka u Europi”, pa iako je njegova skepsa prema Bruxellesu u jednoj mjeri dobra, takav izbor saveznika i takav imidž Hrvatske nipošto nije dobar. A pitanje kako je Vučićev helikopter dospio na Hvar – očito, sastanak nikad nije trebao procuriti u javnost! – a da za to nisu znali MVEP i Vlada, drugo je pitanje. Laže li premijer, Milanović ili obojica? Ili je to još jedna uspjela podvala Milanovića Plenkoviću? Ako i jest, to je podvala i Hrvatskoj.

Marcel Holjevac/7dnevno

*** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti