Ministarstvo hrvatskih branitelja nadležno za traženje osoba nestalih u Domovinskom ratu dostavlja reagiranje na izjave izrečene na konferencije za novinare Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih, održanoj 10. prosinca 2025. u Srbiji:

 Iako smo već navikli na slične scenarije u režiji srpskih manipulatora i obmanjivača, ovaj posljednji igrokaz nadmašio je naša očekivanja jer ne samo da je na spomenutoj konferenciji izrečeno niz laži, nego se pokušava u potpunosti izmijeniti povijesna istina kojom se agresora pretvara u žrtvu, a odgovornost za nečinjenje u pogledu traženja nestalih prebacuje s počinitelja zločina na žrtvu.  To bi bilo sukus laži i optužbi koje je izrekao Veljko Odalović, predsjednik Komisije za nestale u Vladi Srbije i kreator teatra apsurda.

Žalosno je da je i nakon više od tri desetljeća u Hrvatskoj neriješena sudbina 1740 osoba nestalih u Domovinskom ratu, a za mnoge od njih u Srbiji imaju i skrivaju ključne informacije i dokumentaciju, kojom u biti prikrivaju zločine koje su počinili i/ili prikrivali pripadnici tzv. JNA, paravojnih formacija i službi sigurnosti. A upravo iz Srbije stižu lažne optužbe kako je Hrvatska ta koja politizira taj iznimno osjetljiv proces i „stalno nešto traži“, dok je Srbija suradljiva i transparentna.

Kaže Odalović kako Srbija ostaje posvećena rješavanju pitanja nestalih, ali da politike drugih u regiji sprječavaju taj proces te da su u Hrvatskoj počinjeni zločini, grobnice, mrtvačnice, arhive... i laže da je Srbija dala sve što je pronađeno u arhivima.

Neutemeljene optužbe koje su izravno usmjerene prema Hrvatskoj nisu samo politički motivirane, nego su i vrhunac licemjerja jer sad više ne pokušavaju izjednačiti žrtvu i agresora, nego u potpunosti promijeniti povijesne činjenice.

Usudi se govoriti o zločinima i masovnim grobnicama u Hrvatskoj, a namjerno se prešućuju tko je počinio te zločine i iza sebe ostavio više od 150 masovnih i gotovo 1400 pojedinačnih grobnica, a iz mnogih i premještali posmrtne ostatke žrtava, čime je počinjen zločin nad zločinom.

A istina je upravo suprotna – one su nastale uslijed velikosrpske agresije na području koje je Srbija, zajedno s JNA i paravojnim strukturama, oružano okupirala, kontrolirala i na kojem su srpski agresori i okupatori počinili ratne zločine, a potom ih pokušali i prikriti.

Zapovjedni tragovi, evidencije o odvođenjima, popisi zatočenih i zapisi o premještanju posmrtnih ostataka nastali su u strukturama JNA, MUP-a Srbije, teritorijalne obrane i paravojnih postrojbi, a ti podaci i danas se nalaze u Srbiji.

Jedan od dokaza da Srbija raspolaže podacima o nestalima i da ih sustavno skriva je i intervju nekadašnjeg vojnog patologa tzv. JNA, a kasnije srbijanskog ministra obrane Zorana Stankovića iz 1991. za beogradsku Ilustrovanu politiku, gdje je izjavio da su srpske vojne snage u Vukovaru „zatekle dragocjenu dokumentaciju“, uključujući potpunu medicinsku evidenciju vukovarske bolnice i „knjigu umrlih s više od petsto imena“ koja se „obrađuje i uspoređuje“ u okviru vojnih istraživanja – čime je potvrdio da su srpske postrojbe iz Vukovara odnijele originalne zapise o ranjenicima, zarobljenima i poginulima.

Nesporno je, dakle, da Srbija u svojim vojnim arhivima skriva dokumente koji bi pomogli u tom procesu jer time štiti i nalogodavce i izvršitelje odnosno počinitelje zločina, koje sustavno pokušavaju prikriti.

Iako vjerujemo kako u Hrvatskoj malotko nasjeda na takve laži i provokacije, znamo i da tisuću puta ponovljena laž s vremenom postaje istina pa istine radi, ističemo sljedeće:

Unatoč uzastopnim traženjima Ministarstva hrvatskih branitelja, Srbija u posljednjih deset godina nije dostavila nijedan dokument, podatak ili informaciju vezano za traženje osoba nestalih u Domovinskom ratu.

No, unatoč toj šutnji srbijanskih institucija, Hrvatska pronalazi grobnice i rješava sudbine svojih nestalih državljana, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost, i to isključivo naporom hrvatskih institucija.

U mandatu ministra Tome Medveda u Hrvatskoj su ekshumirani posmrtni ostaci 233 osobe, a 323 su identificirane, što ukazuje i na činjenicu da je postignut velik napredak i u identificiranju ranije ekshumiranih posmrtnih ostataka.

Pretražili smo više od milijun četvornih metara terena, otkrili više od 40 pojedinačnih i sedam masovnih grobnica, među kojima je i Petrovačka dola – nekadašnje odlagalište otpada na kojem su posmrtni ostaci žrtava, zasad njih 36, pronađeni ispod desetaka tisuća kubika smeća, premještani iz drugih grobnica i zatrpani s namjerom da ih se nikada ne pronađe. Ali pronašli smo ih. I nastavit ćemo odgovorno, ustrajno i predano tragati za svim našim nestalim državljanima usprkos nesuradnji i opstrukciji Srbije, koja nam može pomoći da taj proces značajno ubrzamo. Može, ali očito neće.