Mjesto gdje je tišina vrištala: Svjedočanstvo komunističkog zločina

Duboko u krškom zaleđu Dalmacije, između Radošića i Seget Gornjeg, nalazi se Kevina jama – prirodni ponor koji je tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća pretvoren u tiho, ali strašno mjesto masovnog pogubljenja. Bez suda, bez dokaza, bez prava na obranu, deseci – a vjerojatno i stotine – ljudi skončali su svoje živote bačeni u njezinu dubinu. Njihov jedini "grijeh" bio je politička ili ideološka nepodobnost novoj vlasti.

Stratište nastalo u vihoru rata

Nakon kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943., partizani preuzimaju vlast u dijelovima Dalmacije koje su prethodno okupirali Talijani. U tom kaosu počinje val likvidacija onih koji su optuženi za suradnju s okupatorima, ali i onih koji su jednostavno smatrani protivnicima novog komunističkog poretka. Bez suđenja i istrage, mnogi civili – uključujući žene i starce – nestaju bez traga.

Jedna od njih bila je i skupina civila iz Kaštel Novog, među kojima i Vladimir Studo, čiju je sudbinu 2015. opisala njegova kći Filomena Filka Ratković. Njih su, prema njezinim tvrdnjama, lokalni antifašisti u rujnu 1943. odveli i pogubili pod optužbom za suradnju s Talijanima. Posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni, ali sumnja se da su bačeni upravo u Kevinu jamu.

Poraće i nastavak obračuna

Partizanske likvidacije nisu završile završetkom rata 1945. godine. Naprotiv, u poratnim godinama komunističke vlasti nastavile su koristiti Kevinu jamu kao tajno stratište za političke protivnike, neistomišljenike, čak i za obične građane koji su bili na "krivom mjestu u krivo vrijeme".

Tijekom razdoblja socijalističke Jugoslavije, svaka rasprava o ovim događajima bila je strogo zabranjena. Mjesto je bilo prepušteno zaboravu, a obitelji nestalih živjele su u tišini i strahu.

Vrijeme istine i sjećanja

Tek nakon osamostaljenja Hrvatske 1990-ih, istina o Kevinoj jami polako je počela izlaziti na vidjelo. Obitelji žrtava postavile su križ i spomen-ploču na mjestu zločina, koje je s vremenom postalo mjesto molitve i tihe patnje. Svake godine ondje se održavaju mise zadušnice za sve žrtve, uz molitve za njihovo vječno odrješenje.

Tako je i ove godine nad Kevinom jamom održana sveta misa i molitva za odrješenje duša svih žrtava koje su ondje skončale. Okupljeni vjernici, potomci žrtava i domoljubi još su jednom iskazali poštovanje i dostojanstveno sjećanje na nevine ljude čiji su životi nasilno prekinuti. Molitva je bila i poziv institucijama da se napokon provede temeljita ekshumacija i identifikacija ostataka.

Prvi koraci prema pravdi

U veljači 2017. godine, Ministarstvo hrvatskih branitelja provelo je probno sondiranje jame. Pronađeni su ljudski posmrtni ostaci, a jama je očišćena od minsko-eksplozivnih sredstava. Iako je ekshumacija najavljena, još uvijek nije provedena jer se čekaju odgovarajući tehnički i sigurnosni uvjeti.

Simbol stradanja i poziv na istinu

Kevina jama danas je snažan simbol svih žrtava koje su tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća stradale bez suđenja i pravde. Ona ne svjedoči samo o brutalnosti prošlog režima, već i o dugotrajnoj šutnji, zataškavanjima i sustavnom brisanju istine. Ipak, zahvaljujući ustrajnosti obitelji žrtava, svjedočanstvima preživjelih i molitvama koje se sve češće čuju s tog mjesta, Kevina jama postaje mjesto kolektivne savjesti.

Sve dok ne budu obavljene ekshumacije i identifikacije žrtava, hrvatsko društvo ostaje dužno onima koji su bačeni u tamu jame – ne samo da ih se sjećamo, već da im vratimo dostojanstvo i ime.