Može li Izrael uništiti iranska nuklearna postrojenja: ‘Postoji samo jedan način da se probiju. A za to im trebaju Amerikanci...‘
Napadi su uništili nadzemno postrojenje za proizvodnju nuklearnog goriva u Natanzu, ali ne i podzemna skladišta
Izrael je duboko osramotio iransku obavještajnu službu, koja nije uspjela primijetiti da se napad spremao iznutra, pred njihovim nosom. Teheranski lanac zapovijedanja je obezglavljen, ubijeno je najmanje šestero nuklearnih znanstvenika, pogođene su bojne baze u okolici glavnog grada, kao i domovi vojnih zapovjednika. Zabilježena je i šteta na ključnom nuklearnom postrojenju u Natanzu.
Međutim, prema prvim procjenama, izgleda da nuklearni program nije pretrpio značajni gubitak. Barem ne onoliki koji bi natjerao Teheran da prestane s razvojem nuklearne bombe. Program razvoja nuklearnog oružja ostaje operativan, i već je previše uznapredovao da bi ga jedan napad zaustavio. Iran već sada obogaćuje uranij do 60 posto čistoće, što je opasno blizu 90 posto, granici potrebnoj za proizvodnju nuklearnog oružja.
Obogaćeni uranij
Prije ovih izraelskih napada, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) utvrdila je da Iran može proizvesti dovoljnu količinu visoko obogaćenog uranija za jednu bombu u roku od tjedan dana. U teoriji, to znači da bi Teheran u roku od pet mjeseci mogao imati dovoljno materijala za 22 nuklearne bombe. Ipak, stručnjaci ističu da sâm uranij nije dovoljan. Za izradu funkcionalnog oružja potrebni su dodatna tehnologija i vrijeme. Realnije je, kažu analitičari, da Iran trenutačno posjeduje uranij dovoljan za desetak bombi.
Čini se da su izraelski napadi uništili nadzemno postrojenje za proizvodnju nuklearnog goriva u Natanzu, prekidajući dovod električne energije u podzemnim dijelovima kompleksa, gdje se nalaze tisuće naprednih centrifuga za obogaćivanje uranija. IAEA je potvrdila da je došlo do kemijske i radiološke kontaminacije, ali da podzemne dvorane s ključnom opremom nisu bile probijene. Razina radioaktivnosti izvan kompleksa ostala je nepromijenjena.
satelitska snimka nuklearnog postrojenja Fordow
Iranska nuklearna postrojenja nalaze se duboko pod zemljom, zaštićena slojevima stijena i armiranog betona. Prema satelitskim snimkama, u Natanzu je izgrađeno podzemno skladište uranija na dubini od oko 100 metara, što je dubina koju navodno ni bombe za uništavanje bunkera ne bi mogle probiti.
Jedna studija objavljena u časopisu Bulletin of Atomic Scientists razmatrala je mogućnost napada na iranski nuklearni program te zaključila da bi jedini način za probijanje iranskih podzemnih nuklearnih postrojenja uključivao korištenje velikih američkih bombardera koji bi nosili masivne američke GBU-57 bombe, teške 13,2 tone. Jedan od razloga koji bi mogao objasniti zašto u ovom napadu nije zabilježena veća šteta na iranskim nuklearnim postrojenjima je upravo ta što su izvan dosega većine konvencionalnih bombi.
No, ako se u rat uključi SAD, oni bi mogli koristiti bombardere B-2 stealth s masivnim probojnim projektilima od 13,6 tona, koji su dizajnirani samo za takvu vrstu napada. Međutim, zračne snage trenutačno nisu opremljene za takve misije, barem ne bez pomoći saveznika.
satelitska snimka nuklearnog postrojenja Isfahan
Financial Times podsjeća da izraelski borbeni bombarderi F-15 mogu nositi bombe GBU-28 od 1,8 do 2,26 tona za uništavanje bunkera, od kojih svaka može probiti otprilike pet do šest metara betona. Ako bi se upotrijebile istodobno, i u dovoljnom broju, mogle bi nanijeti značajnu štetu. Ipak, analitičari procjenjuju da Izrael ne raspolaže dovoljnim brojem takvih bombi da bi učinkovito dosegnuo i uništio podzemne dvorane unutar iranskih nuklearnih postrojenja. Međutim, ne treba podcjenjivati izraelske snage, čije su mogućnosti obavijene velom tajne i nerijetko iznenađuju analitičare. Podsjetimo da nitko nije predvidio prošlogodišnji izraelski napad na Hezbolah pejdžerima i voki-tokijima, koji je odnio mnogo žrtava.
Izrael na raspolaganju također ima balističke rakete, poput Jericho 2, koje mogu nositi bojeve glave teške 750 kilograma na udaljenosti od 2500 kilometara. Iako su te rakete precizne, nije sigurno da su dovoljno snažne da bi nanijele značajniju štetu podzemnim objektima.
satelitska snimka nuklearnog postrojenja Fordow
Budući da je riječ tek o prvoj fazi vojne kampanje, kako ju je Izrael nazvao, moguće je da će u narednim napadima uslijediti snažniji pokušaji probijanja postrojenja. Iran ima otprilike 20 lokacija povezanih s nuklearnim programima, ali su zapravo samo tri lokacije ključne za izradu oružja.
Osim Natanza, to su nuklearna postrojenja Fordow i Isfahan. Na njima je zabilježena mnogo manja šteta nego na Natanzu. Čini se također da izraelske snage nisu gađale područja na kojima se skladišti nuklearno gorivo, već su se usredotočili na laboratorije koji su radili na pretvaranju plinovitog uranija natrag u metal, jednu od posljednjih faza izgradnje oružja. Time se ostavlja otvorenim pitanje zašto zalihe nisu uništene, s obzirom na to da predstavljaju najbrži put Irana do operativnog nuklearnog arsenala.
Postoji mogućnost da ih Izrael namjerno nije htio gađati jer je zabrinut zbog radiološkog incidenta. Naime, bombardiranje skladišta goriva ne bi izazvalo nuklearnu eksploziju, ali bi moglo ispustiti gorivo u okoliš, stvarajući opasnost od zračenja, u biti pretvarajući postrojenje u "prljavu bombu". New York Times također navodi da Izrael možda nije jače gađao Isfahan jer se tamo posljednjih tjedana nalaze inspektori IAEA. No, valja podsjetiti da Izrael nije pokazivao istu razinu opreza u Gazi, gdje je u napadima ubijeno najmanje 400 humanitarnih radnika, uključujući učitelje, doktore i medicinske sestre.
Sve to otvara pitanje pravog cilja napada. Možda cilj ovih izraelskih napada uopće nije uništavanje nuklearne infrastrukture, već je dio šireg plana destabilizacije režima. Stvaranjem panike, paraliziranjem komandnog lanca i eliminacijom ključnog znanstvenog kadra, Izrael bi mogao težiti potkopavanju temelja iranske moći iznutra, jer ključni cilj Izraela ostaje nepromijenjen - promjena iranskog režima.
Izvor:jutarnji.hr/Foto: Afp
