Mračna budućnost nekada popularne stranke: Pred bankrotom su i mogli bi postati sekta

Njih su dvojica iskreno krenula u to, kao Iljf i Petrov (što je i normalno s obzirom na to da se jedan od njih doista i zove Petrov), ali stvari su se promijenile – Nikola Grmoja sada je postao gradski zagrebački kicoš koji pohodi teretanu, dok je Božo Petrov “zabrijao” na intelektualizam i sa svojom novom prijateljicom, lulom, dan i noć sjedi i kontemplira. Za to vrijeme, dok se njih dvojica bave svojim hobijima, stranka stoji u mjestu, a Marin Miletić čeka da je preuzme i pretvori u katoličku sektu. Nisu više sposobni ni pravilno voditi stranačke financije pa im je Državno izborno povjerenstvo izreklo administrativnu sankciju dok ne srede račune.

Tako govori jedan njihov bliski suradnik, točnije poznavatelj prilika blizak njihovu uredu u Saboru, koji gleda njihov razvoj otkako su prvi put iz malog Metkovića došli u veliki Zagreb. Sve je počelo, kaže, još prije parlamentarnih izbora, kad su ankete počele pokazivati određeni pad popularnosti. Tada su se vidjele prve napukline u vodstvu stranke koja je inače bila čvrsta kano klisurina jer nikoga nisu pripuštali k sebi i krug povjerenja stalno je bio zatvoren. Onda su uslijedili europski izbori i sukob s bračnim parom Raspudić te teški poraz koji je pokazao da Most više ne može prijeći prag od pet posto – nisu dobili svog eurozastupnika, a donedavno bliski odnosi povjerenja u vrhu stranke potpuno su narušeni. Iljf i Petrov, to jest Grmoja i Petrov, potpuno su se osamili, ali pritom Božo Petrov nikako da se oporavi od izbornog poraza na europskim izborima.

Vidio je sebe u Bruxellesu na velikoj plaći, jednako kao što je prije toga i Grmoja sanjao da može biti premijer – ali to je barem bilo prije Milanovićeve kandidature za premijera, kad je svatko za sebe mogao misliti da može biti kandidat za premijera. Božo Petrov, međutim, nikako da prožvače svoj izborni poraz na izborima za Europski parlament ni odlazak Marije Selak Raspudić i Nina Raspudića, njezina vjernog pratitelja.

Izdanak Crkve

Petrov se zato u posljednje vrijeme ponaša netipično za sebe, kažu njegovi suradnici u Saboru. Ne pojavljuje se dovoljno često, a kad dođe, odaje dojam nervoznog čovjeka s kratkim fitiljem koji više nema strpljenja slušati tehnikalije tamošnjih službi, a ni stranačkih kolega. U Mostu su nakon ovih izbora igrali dvostruku igru s duplim pasom sa SDP-om i Zoranom Milanovićem i Petrov misli da im se to obilo o glavu. S druge strane, Nikola Grmoja, koji je odnedavno počeo njegovati imidž pravog dandyja, približio se ljudima s ljevice.

Baza u stranci, a i Petrov, zamjeraju mu to jer sebe smatraju istinskim borcima za ideju na kojoj je Most izrastao, a to je ideja nezavisnih, ali konzervativnih političara, antikorupcijskih boraca koji su čvrsto na liniji Kaptola. Njegovo petljanje s ljevičarima, s kojima često pije kave i s kojima je na izborima u travnju ozbiljno pregovarao da ih podrži zajedno s Milanovićem, nije u samoj stranci palo na plodno tlo.

Iza ugla ga čeka Marin Miletić kao izdanak Crkve koji pošto-poto želi preuzeti stranku, i to što prije. Njihovi stranački izbori trebali bi se održati najesen, ali ljudi iz baze stranke govore kako je teren u toliko lošem stanju da ne znaju kako se izbori uopće mogu održati. Stranačka tijela Mosta praktički se ne sastaju, a ako se i sastanu, nema nikakvih formalnih odluka. Zato je pitanje tko će i za kada uopće raspisati izbore za novo vodstvo, to jest za novi mandat sadašnjeg vodstva. Upućeni stranački izvori kažu kako bi se mogla voditi prva istinska unutarstranačka borba za novo vodstvo – ovog puta Miletić će sigurno biti kandidat za predsjednika, a tandem Grmoja – Petrov više nije jednoznačnica kao donedavno. Jedan misli da Miletića treba pustiti u to, a drugi da ga treba onemogućiti i u startu prerezati.

Splasnuo entuzijazam

Iako se i dalje u klubu u Saboru često slikaju zajedno odajući dojam jedinstva, to je daleko od istine u ovom trenutku. Petrov je sve manje zainteresiran za razvoj stranke, pa i za vlastitu političku aktivnost jer je beskrajno razočaran činjenicom da nije uspio ući u EU parlament, dok je Grmoja voljan raditi, ali više nema s kim. Osjeća da Miletić igra svoju igru, a da je u Petrovu izgubio partnera s kojim jednakim žarom može dalje. Zato je i njegov entuzijazam splasnuo.

Teško će se Most više moći izdavati za ljude koji slijede uzor Eliota Nessa u borbi protiv korupcije u Hrvatskoj nakon što se pokazalo da ne mogu pravilno prikazivati ni svoje financije. Zbog toga će ostati ne samo bez spomenutih 37.000 eura koje im je država trebala refundirati za troškove kampanje nego bez stotina tisuća eura. Da su svoje putne naloge, marketinške i oglasne usluge te programiranje i snimanje videouradaka iz kampanje za Sabor prikazivali točno i precizno, sada ne bi bili pred bankrotom o kojem govore neki članovi stranke.

“U Mostu više nema prebijenog centa. Financiranje kampanje za Sabor su zabrljali, a izbori za Europski parlament bili su živi kaos, i to svi na terenu znamo. Nakon svađe s Marijom Selak i Ninom Raspudićem sve se raspalo kao kula od karata. Ne zato što bi Raspudići za Most stvarno bili bitni, nego zato što je članstvo tada uvidjelo da je cijela politika vrha stranke Potemkinovo selo, prazan skup. Dogodio se sindrom ‘car je gol’, odjednom smo svi shvatili da je od Mosta ostala samo kulisa s par glumaca, na jednoj strani Grmojom i Petrovom, a s druge Miletićem i njegovom nevelikom sljedbom”, kaže jedan od bivših čelnika stranke i zastupnika koji se sada, nakon svega, udaljio od vrha Mosta. Stranka nema novca, nije ušla u Europski parlament, a u Saboru ima samo sedam zastupnika. Što je najgore, javnost i mediji nas ne zarezuju, postalo je nebitno što Grmoja govori, a Petrova ionako već dugo nitko ne sluša niti čuje, kaže naš sugovornik.

Slobodan pad

Prijelomni trenutak svakako su bili Raspudići – problem je nastao još kad je Miletić napao Mariju Selak zbog stavova o pobačaju u jednom TV sučeljavanju uoči izbora, a sve je kulminiralo oko liste za Sabor. U tom trenutku postalo je razvidno da Božo Petrov više ne kontrolira stranku. Cijeli sukob sveo se na sukob Miletića i Marije Selak zbog toga treba li Miletić biti na listi ili ne – u Mostu i dalje nikomu nije jasno kako je taj sukob uspio prevladati nad činjenicom da je netko drugi predsjednik Mosta, a ne Miletić. Dopušteno mu je da vodi glavnu riječ iako to ne proizlazi iz njegove funkcije u stranci. Tog trenutka Petrov je evidentno potpisao kapitulaciju pred Miletićem, a to se najbolje vidjelo u izjavama koje je tih dana davao, a u kojima ni jednom riječju nije podržao Miletića, nego je, štoviše, samo ponavljao kako mu je žao što Raspudići odlaze.

Uostalom, nakon toga vidljivo je da se stranka vraća drugoj vrsti narativa – promjena retorike Mosta do koje je došlo posljednjih tjedana otkako se njihovi istupi svode na kritiku woke ideologije i borbu protiv rodnih studija vraća Most na početne postavke Crkvi bliske sekte, u koju se nije moglo ući bez prethodnih provjera. Netko je odlučio da je povratak desnim korijenima jedini spas za stranku koja je u slobodnom padu – ali prvi koji su protiv toga jesu Grmoja i Petrov. No oni sve manje odlučuju.

Sada, pak, kad je Marija Selak Raspudić i formalno napustila stranku i kao nezavisna kandidatkinja kreće u izbore za predsjednika države, u Mostu je svima jasno da će s njom otići i dobar dio novca koji je dosad stizao do njih. Sama činjenica da ona kreće u te izbore znači da je financiranje već riješila, a to je barem u polovici iznosa novac koji je ranije dolazio u Most. Zato je njezina kandidatura toliko deprimirala ljude u vrhu stranke da neki od njih čak navijaju za to da je se i – podrži. A tek će to biti kapitulacija za sadašnji dvojac na vrhu stranke.

Javna blamaža

To je i razlog što Most još nema odluku o tome tko će biti njihov predsjednički kandidat, odnosno hoće li ga uopće imati. Liberalno krilo stranke navija da se Mariju Selak podrži, to jest da se ne ide s kandidatom kontra nje jer bi to bio alibi-kandidat koji bi prošao gore nego Petrov na izborima za Bruxelles. Svi bi se zajedno osramotili, to im je jasno. Zato taj dio stranke zasad bježi od odluke. A s druge je strane Marin Miletić koji misli da Most mora ići kontra Milanovića i kandidata HDZ-a te samim time i kontra Selakice – želi je dokraja poniziti i spreman je sve učiniti da ona prođe što lošije. U međuvremenu, vodeći su ljudi stranke bez odgovora u vezi s predsjedničkim izborima – jednostavno na pitanja o tome kažu: “Čekamo.” Koga i zašto, ne zna se.

Sad još slijedi javna blamaža u trenutku kad DIP objavi da je Most jedina stranka koja nije uredila svoje financije i račune, zbog čega će ostati bez novca koji je potrošila u kampanji. Nitko iz centrale Mosta nije se prihvatio tog posla da uredi papire i dokaže DIP-u da nisu stranka muljatora ili kradljivaca, nego antikorupcijska stranka koja želi HDZ, zločinačku organizaciju, skinuti s vlasti.

Jednostavno – više nikoga nije briga i još je samo pitanje tko će uskoro ugasiti svjetlo. Čak se i Miro Bulj odmaknuo od problema i posvetio svomu Sinju, a Zvonimir Troskot je nakon propasti afere “Plin za cent” zamoljen da se suzdrži od daljnjih sličnih akcija. Ni afera “Mreža” nije bolje prošla – kontakti ljudi iz Mosta s Juricom Lovrinčevićem, protiv kojega je sada DORH podigao optužnicu, pokazali su potpuno pogrešne procjene ljudi u vrhu stranke. Premijer Andrej Plenković narugao im se nakon toga – pokazalo se da tikve sade i s najnepouzdanijim ljudima i da ne znaju procijeniti ni ljude ni kontekst. Zato je Most trenutno na niskim granama, a hoće li išta bolje biti nakon izbora u stranci – teško, jer novi veliki sukob među njima tek slijedi.