NA DANAŠNJI DAN 1970. rodio se vukovarski heroj Goran Menges

Na današnji dan, 10. siječnja 1970. godine, u Vukovaru se rodio heroj obrane tog grada i Domovinskog rata Goran Menges.

Odrastao je u rodnom gradu s godinu dana mlađom sestrom Sanjom gdje su ih u ljubavi odgajali njihovi roditelji Zlatko i Katarina. Srednju upravno-pravnu školu završio je u Osijeku nakon čega je otišao u Kičevo (Makedonija) na odsluženje vojnog roka u JNA. Prema pričama njegovih prijatelja, vojsku nije upamtio po dobrome jer je zbog pjevanja „nacionalističkih“ pjesama čak bio i u zatvoru. U ljeto 1990. godine kada se vratio u Vukovar počeo se baviti soboslikarstvom i ličilačkim radovima. Bio je to obiteljski zanat kojim su se bavili i njegov djed i otac.

„U slobodno vrijeme uzgajao je golubove s kojima je na natjecanjima osvajao nagrade. Veselilo ga je čitati povijesne knjige, voziti se vukovarskim ulicama motorom “emzejcem”, slušati Parni valjak, Azru i Prljavo kazalište. Bio je jedan od brojnih, srčanih mladića sa Sajmišta, baš poput Darka Kovačića, Siniše Vebera, Darka Nađa i mnogih drugih koji su napustili kafiće, gradski korzo i prve ljubavi, kako bi na prvoj crti, svi odreda, svoju mladost ostavili na ulicama Vukovara“, zapisala je o Mengesu Tanja Belobrajdić, u svojoj knjizi Nisu zaboravljeni. Rame uz rame sa svojim zapovjednikom Josipom Tomašićem – Osom, Goran je sudjelovao u brojnim akcijama na Sajmištu, najtežem bojištu bitke za Vukovar. Ondje su se vodile teške ulične borbe za svaku kuću, a Goran je bio smješten na punktu „Osa-1“. U sjećanju je ostao mnogim majkama jer je pod granatama u skloništa njihovoj djeci donosio mlijeko, a u sjećanju je ostao i mnogim suborcima sa Sajmišta. U knjizi Junaci Domovinskog rata, autora Davora Runtića, idućim ga se riječima prisjetio Ante Vuković, branitelj Vukovara iz Našica:

„Goran nije čekao u rovu. Hrabro je išao naprijed, uvijek prvi. Često je znao reći da ide prvi zbog toga jer je domaći, pa da zna teren. Svoja skakanja u prve redove pravdao je time što smo mi ‘njemu došli pomoći’, pa je sasvim ispravno da on kao domaći bude takav.“

Kada je postalo jasno da je Vukovar pred padom, u noći sa 17. na 18. studenog, Goran je zajedno sa svojim ocem Zlatkom pošao u proboj iz kojeg nikada nije izišao. Ubijen je kod farme Henrikovci nadomak slobodnog teritorija. Ekshumiran je na katoličkom groblju u Marincima u veljači 1998. godine zajedno s posmrtnim ostacima još četvero ljudi. Identificiran je i pokopan u jesen 2003. godine u Vukovaru.