Tijekom Domovinskog rata stotine stranih dragovoljaca pridružile su se oružanim snagama Republike Hrvatske ne bi li pomogli u obrani od velikosrpske agresije. Jedan od njih, Irac Thomas Crowley koji je poginuo 10. lipnja 1995., ostavio je poseban pečat i postao legendom još tijekom života.

Crowley je rođen 1949. u Manchesteru, a kao profesionalni vojnik služio je u postrojbama SAS-a, zatim u Saudijskoj Arabiji, gdje je do 1991. bio instruktor regularnoj vojsci.

Kako je napisao u zahtjevu za hrvatskom domovnicom, TV snimka iz Osijeka kada je tenk pregazio fiću motivirala ga je, uz sve druge informacije da pođe u Hrvatsku i pomogne, prenosi HRT

U jesen 1991. pristupio je postrojbama HOS-a i sudjelovao u teškim borbama oko Novske i Jasenovca. Nakon obrane zapadne Slavonije, predosjetio je da rat nije gotov, te odlazi na jug, prema drniškom bojištu gdje pristupa IX. bojni HOS-a, Rafael Vitez Boban.

Kada su JNA i pobunjeni Srbi u proljeće 1992. izvršili agresiju u Bosni i Hercegovini, Crowley sudjeluje u teškim borbama na livanjskom i kupreškom ratištu, a poslije i u Mostaru.

Do kraja svojeg ratnog puta, Irac je s preustrojenom IX. bojnom HOS-a u sklopu 114. brigade Hrvatske vojske prošao mnoge teške bitke: na Južnom bojištu, u operaciji Maslenica tijekom 43 dana obrane opsjednute Škabrnje, te u operaciji Zima 94.

Thomas Crowley bio je poseban po tome što je inzistirao na obuci vojnika te je golemo iskustvo kao instruktor prenio na velik broj pripadnika raznih postrojbi. Više puta je bio ranjavan, a poginuo je nesretnim slučajem upravo onda kada su mu se počeli ostvarivati snovi.

Dobio je hrvatsku domovnicu, stan u Splitu, osjećao je da je pobjeda blizu te je kovao planove za budući život u Hrvatskoj. Na veličanstvenom pogrebu u Splitu tisuće ljudi oprostile su se od legendarnog Irca hrvatskog srca.

Bojnika Thomasa Crowleya posmrtno je 2012. godine predsjednika Republike odlikovao Redom Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav , ostat ću živjeti u Hrvatskoj, napisao je 1991. u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu. Nažalost, nije uspio uživati u slobodnoj Hrvatskoj.