27.srpnja 1991. godine u popodnevnim satima zrakoplovi JNA reketirali su vojarnu i obučni centar "Nikola Šubić Zrinski" popularno zvanu "Opatovačka pustara" u kojoj je ustrojena prva vukovarska vojna formacija 4. Vukovarska Bojna 3. Gardijske brigade A. sastava.

Prilikom raketiranja ranjena su četiri pripadnika 4. bojne 3. brigade: Josip Jakobović, Goran Mađarević zvan Mađar, Josip Prelčec i Antun Begčević a na svu sreću nije bilo smrtno stradalih.

Tadašnji zapovjednik bojne Stipan Radaš iznosi svoja sjećanja:

“U vrijeme raketiranja baze Opatovac bio sam u Vukovaru u Tajništvu za narodnu obranu kod prvog čovjeka Tajništva Tomislava Merčepa i saznavši za događaj istog trenutka uputili smo se prema bazi.

Istina je da se u bazi nalazio naš pripadnik pok. Luka Andrijanić koji je dužio protuzračni top 20/3 i da je bio spreman u svakom trenutku djelovati ali kako je ranije vrhovništvo RH izdalo zapovijed da JNA ne provociramo i ne otvaramo vatru Luka Andrijanić kao i svi ostali pripadnici bojne nisu djelovali ni uzvraćali vatru zrakoplovstvu JNA a koje je i ranije znalo provocirati na način da u brišućem letu iznad krovova objekata u kojima smo bili smješteni nadljeće naš obučni centar a sve kako bi isprovocirali reakciju naših snaga no ovoga puta su isti otišli korak dalje i po prvi put istresli svoj smrtonosni teret.

Četvorica naših pripadnika bila je ranjena i možemo zahvaliti samo dragom Bogu što je sve skupa prošlo bez smrtnih ishoda."

Josip Jakobović jedan od ranjenih pripadnika se prisjeća:

" Toga dana radili smo sve kao i obično, srećom nas nije bilo previše u vojarni jer su mnogi naši pripadnici već od ranije bili raspoređeni u mnogim mjestima Vukovarske općine, tako da je samo pukom srećom i Božjom intervencijom izbjegnuta veća tragedija. Događaj se zbio u popodnevnim satima, i sve je trajalo jako kratko, nadletili su nas kao i obično i bez ikakvog povoda otvorili vatru.

Nakon prekida vatre svi su se ustrčali i pitali ima li mrtvih i ranjenih i tako smo se redom javili ranjeni te smo odmah prevezeni u Vukovarsku bolnicu. Nešto kasnije je stigao i četvrti ranjeni naš pripadnik Antun Begčević koji nije primijetio odmah da je ranjen već tek kasnije kada je išao skinuti kapu sa glave a istu nije mogao skinuti jer mu se iza uha kroz kapu zabio geler u glavu po čemu mi se ovaj događaj dodatno urezao u sjećanje."

Ivan Anđelić Doktor tada zapovjednik veze prisjeća se sljedećeg:

" Toga dana bio sam dežurni na vezi i upravo sam primio obavijest o "LAVA 10. " (šifra veze koja je bila u Iloku dok je naša baza bila LAV 1.) da prema nama idu avioni JNA, dok sam primao obavijest aviona su nas nadletili okrenuli se iiu ponovnom naletu raketirali.

Na žalost naš pripadnik Luka Andrijanić ih je mogao srušiti ali nije smio, jednostavno zapovjedništvo je bilo takvo i nismo smjeli reagirati iako je među nama vladala takva euforija i takav adrenalin da smo svi jedva čekali uzvratiti ali kako je Hrvatskoj trebalo vrijeme da se vojska ustroji i naoruža bili smo prisiljeni držati se zapovjedi vrhovništva.

Raketiranje je pukom srećom prošlo bez smrtnih posljedica, bila su ranjena četiri naša pripadnika od kojih će dvojica kasnije činiti posadu topa trojevaca kojeg je dužio naš pripadnik pok. Luka Andrijanić i sudjelovati u rušenju prvih neprijateljskih aviona JNA na teritoriju RH!

VUKOVARSKI LAVOVI KOJE ĆE U NAREDNOM PERIODU TEK UPOZNATI NEPRIJATELJ...