Dražen Petrović rođen je u Šibeniku 22. listopada 1964., no, to je informacija za kroničare, statističare, kao podsjetnik, nije povod članka, jer da biste pisali o Draženu ne treba vam povod, čak ni inspiracija. Dražen je sam po sebi inspiracija. Kao da je vrijeme stalo, kada je on otišao.

Tko je zapravo bio čovjek koji je 1993. godine počeo vraćajući se, naravno, s utakmice, posljednje utakmice koju je odigrao za hrvatsku košarkašku reprezentaciju? Gdje bi Dražen bio ako ne na treningu, ako ne na utakmici?

Ne, Dražen je, dakako, bio puno više od sporta, sportske statistike, vječnih zabilješki novinara koji prate sport i neumorno redigiraju brojke koje onda navodno svjedoče o tome koliko je bio uspješan u svojoj sportskoj karijeri. Dražen Petrović bio je daleko ispred svog vremena, jači i veći od svih brojeva, svih statistika. Brojevi teško mogu reći istinu o životu čovjeka. Nema broja koji može dočarati istinu o Draženu Petroviću jer je njegovim odlaskom počela umirati hrvatsku košarku. Otišao je vođa, ostala praznina. Dugo je vremena trebalo da se oporavi, još uvijek nije, i vjerojatno nikad neće. Od nekih se šokova čovjek nikad ne oporavi, bez obzira koliko je ova konstatacija nekima patetično izgledala, to je, nažalost, činjenica. Bio je vođa, a tko je zapravo bio najbolje vidjelo se odmah nakon što je otišao.

Iako današnja generacija nije živjela s Draženom, muškim dječačkim osmijehom, koji je baš poput Petra Pane odbio odrasti, priču o Draženu znaju svi, kao što će znati i oni koji dolaze nakon nas. Ako ništa drugo barem toliko možemo učiniti kako bismo se odužili sportskom velikanu koji je ispričao najljepšu priču naše mladosti, koja uz Dražena, toliko godina kasnije, nikad ne prolazi.

“Svima objasnio put…”

Snimali su se nakon njegovog odlaska filmovi, pamflete, proglašavali su ga bratom oni koji su cijepali hrvatsku zastavu, istu zastavu koju je na sportskom borilištu praktički doslovce branio do posljednjeg daha, nisu pogodili. O Draženu je teško, skoro nemoguće, snimiti film, jer je zapravo život jedini film dostojan Dražena. Sve drugo je pretjerivanje. Koliko je toga što se o Draženu može reći, svako je pretjerivanje bespotrebno.