Na Poljudu su zadnji put ovo napravili prije 12 godina i - osvojili trofej! Hoće li se povijest ponoviti?

Prijelazni rok je u punom jeku, ali zasad nema prodaje s Poljuda. Istina je da nema izlaznih transfera niti u drugim hrvatskim klubovima. Još se čeka da netko iz HNL-a, poput Smolčića iz Rijeke, čiji se transfer danima najavljuje, donese novce svom klubu. Ali, nije HNL izuzetak, slična je situacija i na kompletnom europskom tržištu. Puno je šuškanja i glasina, ali rijetki se transferi potpisuju. No, fokusirat ćemo se na Hajduk. Mogu li Bijeli izdržati do kraja sezone na visokoj razini ambicija bez zimske prodaje? Pitanje je na koje se samo hipotetski može odgovoriti. Više nagađati, nego ponuditi konkretan odgovor.

Vjetar u leđa

Međutim, činjenica je da poslije 12 godina, još od zime 2010. godine, zasad svjedočimo prvom zimskom prijelaznom roku u kojem Hajduk nije zaradio na prodaji igrača. Te zime 2010. Bijeli su ostavili momčad na okupu i na kraju uzeli Hrvatski nogometni kup, pretposljednji trofej koji je stigao na Poljud. Zvuči kao dobar recept jer, primjerice, u proteklih devet godina, koliko je prošlo od zadnjeg osvojenog trofeja, uvijek se preko zime tražio “vjetar u leđa” prodajom nekih od ključnih igrača.

Danijel Subašić je prije deset godina kao prvi vratar Bijelih otišao u Monaco, potom je sljedeće sezone Josip Radošević u siječnju 2013. preselio u Napoli s referencom “talentirani 18-godišnjak iz reprezentacije Hrvatske”. Godinu poslije dogovoren je transfer Maria Pašalića, koji je do ljeta ostao u Hajduku, ali već su na zimu Bijeli od Chelseaja imali osigurana milijunska sredstva za daljnju egzistenciju, premda je formalni ugovor potpisan na ljeto te godine.

U velikoj besparici 2015. rješenje je pronađeno prodajom trojice tada najboljih igrača iz “izloga”, Kouassija, Filipa Bradarića i Antonija Milića. U siječnju 2016. inkasirali su Bijeli čak pet milijuna na transferima Balića, Caktaša i Milovića, slijedili su odlasci Lovre Kalinića i Lorenza Šimića za 4,6 milijuna eura u zimu 2017. godine. Milijuni su ponovno došli u siječnju 2018. s transferima dva najbolja napadača, Ante Ercega i Francka Ohandze. Iznenađujuće visok je bio transfer Ante Palaverse, koji je u zimu 2019. donio Hajduku više od šest milijuna eura prelaskom u redove engleskog moćnika Manchester Cityja, uz posudbu u Hajduku do kraja sezone.

U zadnje dvije godine nema milijuna, radili su se skromniji zimski transferi. U siječnju 2020. otišao je tek Svatok, a prošle zime Stipe Radić i Marin Ljubić, dva igrača iz omladinske škole, koji su klubu utržili 650.000 eura. Ali, nešto se ipak inkasiralo, no ove zime nema izlaznih transfera, s naznakom da više nema jakog kineskog tržišta na koje su Bijeli plasirali Ohandzu i Kouassija, a europski su kupci manje platežne moći.

Zlatne koke

Tko su uopće igrači koji mogu Hajduku donijeti značajan milijunski transfer? Nema u tom pitanju velikih nepoznanica, Stipe Biuk i Marin Ljubičić, tandem iz klase 2002. godine predstavlja Hajduk na tržištu gdje se milijuni vrte. Uz njih se Bijeli mogu nadati interesu za Čolinu i tu, realno govoreći, završava priča s milijunskim okvirom. Simić, Dimitrov, Posavec, možda čak i Dolček, sve su to igrači koji bi mogli napraviti transfer, ali prema svemu sudeći s manje od “šest nula”.