NAIŠLI NA RANJENU SRPKINJU S BEBOM! Heroj ‘Bljeska’: Zamotali smo joj rane i pustili, a njen je muž pucao na nas’

Napadom hrvatskih snaga na južni i središnji dio zapadnoslavonskog okupiranog teritorija iz pravca Novske i Nove Gradiške, u ranim jutarnjim satima 1. svibnja 1995. godine započela je vojno-redarstvena operacija Hrvatske vojske i Specijalne policije RH koja je zbog trajanja svoje izvedbe s pravom nosila ima “Bljesak”.

U samo 32 sata oko 7500 hrvatskih vojnika i policajaca, poput bljeska oslobodilo je 500 kvadratnih kilometara koji su pune četiri godine stenjali pod okupacijom. Pripadnici 81. gardijske bojne, 5. gardijska brigada te dijelovi 1. i 3. gardijske brigade držale su glavne pravce napada, a u potpori su bile pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo koje je po prvi puta išlo u masovne udare napravilo je dobar posao, kao i tenkovski napadi te osobito postrojbe specijalne policije.

Izviđači promatrali neprijatelja: “Bili su u rasulu i neorganizirani”

Upravo jedan od njih, pripadnik specijalne policije “RIS” Kutina Siniša Trstenjak, za naš se portal prisjetio slavnih i pobjedničkih, ali i dramatičnih trenutaka ove operacije.

“Unutar svoje postrojbe, bio sam dio izviđačke skupine koja je i prije odlazila na okupirani teritorij… Došuljali bi se do njihovih uporišta, gledali ih i prisluškivali. Po njihovom izgledu i načinu ophođenja, vidjelo se da su u rasulu i potpuno neorganizirani. Upravo nas 20-tak iz te skupine, za akciju Bljesak doznali smo nekoliko dana prije. Tada još nismo znali da će se operacija oslobađanja tako zvati, ali smo znali da naša strana priprema ratno djelovanje na tom teritoriju”, objašnjava nam Trstenjak i prisjeća se da je obavijest o odlasku u akciju stigla 30. travnja.

“Dan poslije, 01.svibnja u 5 sati ujutro, krenuli smo prema Okučanima. Prvi ‘bliski susret’ sa neprijateljem imali smo već u sedam sati. Moram priznati da smo imali muke oko probijanja prve crte… Energično su se branili liniju i dobrano nas namučili, ali nismo odustajali. Imali smo nevjerojatan elan i želju za oslobađanjem Zapadne Slavonije.”

Spašavanje ranjene žene čiji se muž borio “na drugoj strani”

Ovaj bivši pripadnik specijalne policije opisao nam je kako su, probijajući se dalje kroz sela, ulazili “iz fajta u fajt”.

“Borbe su trajale sve do okučanskog Benkovca… Tamo smo pričekali da se povuku srpski civili koji su traktorima napuštali sela. Imali smo obzira prema njima, ipak je postojalo nekakvo suosjećanje sa ljudima koji nisu izravno sudjelovali u ratu. Sjećam se da smo naletjeli na jednu ranjenu, preplašenu majku sa djetetom. Zvala se Nada Komlenac i bila je iz Pakraca, a njezin suprug je ostao ‘braniti Pakrac’. Smirili smo je, sanirali njezine ozljede i otpratili je kamo je krenula”.

O humanosti u “Bljesku”, Trstenjak je posvjedočio još jednim događajem. Zajedno sa još trojicom suboraca, uletio je izravno u četničku zasjedu.

Srpski vojnik svjedočio o humanosti hrvatskih vojnika

“Bio je to trenutačan i izravan okršaj. Likvidirali smo dvojicu, a ovima koje smo ranili smo previli i sanirali rane, nakon čega smo ih zarobili. Jedan od njih je bio Rade Čokorac iz Rajića koji je u Haagu svjedočio o humanosti u ratu”.