Najmlađa vukovarska braniteljica ratovala je sa 14 godina: ‘Nemam vremena za PTSP’
DJEVOJČICA U RATU
Kada je započeo rat u Vukovaru, tome je gradu nedostajalo organizacije, oružja i ljudstva, ali ne i hrabrosti. Obrambene redove su punili građani toga grada i dragovoljci iz cijele Hrvatske, priključivale su se i žene, a ni maloljetnih branitelja nije nedostajalo. Neki od njih, poput Sandre Horvat – bili su doslovno djeca.
AUTOR: Snježana Vučković / Dnevno.hr
Sandra danas prima brojne rođendanske čestitke, no slabo je poznato kako je upravo ona najmlađa vukovarska braniteljica koja se sa 14 godina uključila u aktivnu obranu grada.
Osim sudjelovanja u vukovarskom ratu, ova braniteljica je naknadno ratovala po Slavoniji i Kupresu, te tako stekla zavidnih 1700 dana borbenog sektora. Kao veteranka Domovinskog rata po činu je narednik, supruga je slavnog vukovarskog branitelja Josipa Horvata (Mađara) i majka dvoje djece.
“Baratala sam svim oružjem”
Sandra kaže kako se od prvog dana htjela priključiti braniteljima: “Mojoj obitelji nije padalo na pamet da me pusti, Vukovar je gorio. Srušena mi je kuća, ali prijelomni trenutak dogodio se kad je poginuo moj otac. Više nije bilo dvojbe i moj budući muž, zapovjednik Josip Horvat, zvan Mađar, odveo me u zapovjedništvo. Prvo je nastalo čuđenje, priključilo im se dijete pa još k tome žensko, a onda su se šalili i govorili ‘kad nema ništa drugo, dobro je i ovo.'”
Naučila je, kaže, baratati svim oružjem, a dobila je i zahvalnicu kao najbolji minobacač. Osim toga, u ratu je dobila i nadimak “Mišur”: “Sve znate o vukovarskom ratu i kako je to izgledalo. Cijeli grad je bio bojišnica, smrt, krv i razaranje posvuda. Od tada se trudim da i u mojoj glavi ne nastane razaranje”.
“Nemam vremena za PTSP”
Sandra Horvat ne voli kada se o braniteljima priča kao o ljudima koji uživaju brojne pogodnosti: “Branitelji nemaju ništa, vrijeme je da se to shvati. Ja sam živi dokaz za to. Jednostavno, nisam ranjena i smatra se da nemam nikakva oštećenja. Ovo vam garantiram, ne postoji branitelj koji je aktivan od 91. pa je još k tome prošao Vukovar, a da nema PTSP. Ali, ja nemam vremena za PTSP. Obitelj, obaveze, sve je to jedna nova borba tako da samo trpam probleme i sjećanja u sebe. Bojim se da će to jednog dana samo izbiti iz mene.”
Dodaje kako PTSP nije “rezerviran za muškarce”: Žene nekako ‘prohodaju’ ovu dijagnozu, ne puštaju da ih ona preuzme, ali onda taj stres izbije kroz neki rak na dojci i maternici. Dosta je braniteljica umrlo od toga, nitko se nije time ozbiljno pozabavio. Nije ni čudo, osim stresa i traume, tamo smo u ratu zasipani kojekakvim otrovima. Sve to dođe na naplatu…”, zaključuje ova heroina Domovinskog rata.
